U vihoru rata

U VIHORU RATA

U vihoru rata

3. gardijska brigada “Kune” ustrojena je 29. travnja 1991. godine u Vinkovcima.

Ova je postrojba iznikla kao vojno krilo policije te se pretvorila u elitnu postrojbu HV-a.

...

Tijekom ratnih djelovanja poginulo je 369 pripadnika, 15 pripadnika se vode kao nestali, a preko 1088 ih je ranjeno i ozlijeđeno.

- Žal za poginulim prijateljima, kojih su “Kune” imale najviše od svih ostalih postrojbi Hrvatske vojske, miješa se i danas s osjećajem ponosa, to prije što znamo da žrtve nisu bile uzaludne - hrvatska je vojska pobjednička vojska - kaže Miljenko Kolobarić - Žoc, kako ga suborci i danas zovu, predsjednik Udruge ratnih veterana 3. A brigade ZNG-a “Kune”.

Ustrojavanje

Podsjetimo, na temelju zapovijedi vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Hrvatske vojske, dr. Franje Tuđmana - prvog predsjednika Republike Hrvatske, Treća brigada osnovana je 29. travnja 1991. kao postrojba čiji će ratni ponos, junaštvo i viteštvo naraštajima ostati duhovnim svjetionikom, kao i vječni podsjetnik kako se i s koliko srca brani i voli ravna Slavonija i Lijepa Naša.

U sastav brigade odmah pristupaju već formirane postrojbe ranga satnija iz policijskih uprava Osijek, Vinkovci i Slavonski Brod, uz popunjavanje dragovoljcima iz Narodne zaštite. Dakle, brigada je ustrojavana od 29. travnja 1991., najteže godine za Hrvatsku. Stvaranje operativne postrojbe na prvoj crti bojišta, usprkos stalnom neprijateljskom djelovanju, tisućama izbjeglica koje su tražile zaklon i skromnoj opremljenosti, bio je golem uspjeh.

Ovdje valja spomenuti, navodi se u Monografiji “Kuna”, kojom je obuhvaćen velik dio ratnog puta te postrojbe, da zahvaljujući ovoj postrojbi, ali i drugim dijelovima djelatnih te novoustrojenih pričuvnih postrojbi, u jesen 1991. godine neprijatelj nije ni za pedalj više uspio pomaknuti tadašnju crtu bojišta. Stoga je ponajprije Treća postrojba ona kojom se danas svaki stanovnik Hrvatske može ponositi.

Prve akcije u Osijeku

Leko, član Udruge ratnih veterana 3. A brigade ZNG-a “Kune”, pripadnik je Treće od njezina osnutka pa sve do 2002. godine, koliko je brigada postojala.

- Najvažniji je, što stalno ističemo, početak ustroja 3. brigade, tada se ona tako zvala i bila je jedna od četiri formirane brigade. Eduard Bakarec primio je 29. travnja odluku ministra obrane o formiranju 3. A brigade ZNG-a na području Slavonije s rasporedom postrojbi premao sljedećem: 1. pješačka bojna bila je u Osijeku, 2. pješačka bojna u Vinkovcima, 3. pješačka bojna u Slavonskom Brodu, a našu, 4. pješačku bojnu, što je manje poznata činjenica, imali smo u Vukovaru. Već po tom nekakvom teritorijalnom ustroju vidljivo je kako su stratezi planirali gdje bi možda odmah bile prve zadaće naše postrojbe, jer tada je samo policija pružala otpor već znatno uznapredovaloj agresiji s istoka, sa svim onim područjima gdje je srpsko stanovništvio činilo većinu ili ga je bilo u znatnijem broju.

Prva je bojna zatvarala smjer od Erduta prema Osijeku, druga je branila područje u Vukovarsko-srijemskoj županiji, treća bojna bila je angažirana u zapadnoj Slavoniji. Značajno je napomenuti da je treća bojna u svom sastavu imala jednu satniju iz Đakova i jednu iz Nove Gradiške. Kako je agresija napredovala, tako smo i mi morali formirati topničke odnosno rodovske postrojbe, kao što je topničko-raketni divizion, oklopna bojna, protuoklopni raketni divizion... To je išlo relativno sporo jer najlakše nam je bilo okupiti pješaštvo, ljudi su bili bliži pušci kao vojnoj specijalnosti. Pušci je najlakše naučiti čovjeka - priča Leko i u sjećanje doziva kako su prve akcije bile izvođene ovdje u Osijeku oslobađanjem vojnih objekata bivše vojske u samom gradu.

- I tu smo aktivno sudjelovali u gotovo svim oslobađanjima objekata, a najveći nam je uspjeh bio oslobađanje bivšeg Doma JNA, kako se onda zvao taj objekt. To smo vrlo brzo i efikasno riješili. Naša je postrojba branila i selo Sarvaš, i zatvarala taj pravac. A s padom Erduta i Dalja, 1. kolovoza, Sarvaš se našao prvo na udaru i tu smo, nešto poslije, od mnogobrojnih Sarvašana i drugih pripadnika naše Druge satnije formirali i Petu pješačku bojnu, koja će u jednoj bitci na vinkovačkom području, u selu Karadžićevu, doživjeti velike gubitke i koja se raspala u smislu vojničke spremnosti za borbu. Treća bojna je za to vrijeme, osim što je dolazila u pomoć u obrani Osijeka, intenzivno vodila borbe na području Okučana i zapadne Slavonije.

O Četvrtoj bojni u Vukovaru ne treba posebno govoriti, jer svi znamo da su tamo vođene borbe u okruženju i ta je postrojba, koja je formirana u Vukovaru, s padom Vukovara i rasformirana, odnosno uništena u borbi. Za tu je postrojbu značajno da je od svojih 280 pripadnika imala 84 poginula, a tek dvadesetak ih se uspjelo izvući a da nisu prošli kroz ranjavanja ili kroz logore u Srbiji - priča Leko.

Junačke borbe u Kašiću

- Slijedom ratne agresije, 1992. godinu dočekali smo u obrani Vinkovaca. Tada se prvi put brigada sastala kao cjelovita postrojba te djeluje u obrani vinkovačkog područja na potezu Jarmina - Nuštar. No prvi put smo se našli s potporom našeg topništva, jer sve do tada postrojbe su nam dobivale topničku potporu od nekih drugih postrojbi, koje nisu u sastavu 3. brigade. Potom, u proljeće, dolazimo na područje Posavine, gdje branimo hrvatske teritorije uz rijeku Savu i odbacujemo odnosno otklanjamo svaku mogućnost topničkih udara na Slavonski Brod, Županju i drugdje gdje su nam bile zadaće. Nakon toga slijedi 1993. godina, koja je znakovita po operaciji Maslenica.

Mi nismo bili odmah u početku angažirani u toj operaciji, nego smo bili strategijska pričuva Glavnog stožera. Ta je pričuva angažirana kada je u operaciji Maslenica postrojbama koje su to provodile nestalo snage i mi smo žurno prebačeni u zadarsko zaleđe kako bismo spriječili protunapad, koji je stvarno bio snažan, jer su neprijatelji imali namjeru presjeći to područje.

Naša, Treća bojna, ojačana đakovačkom satnijom - koja je u međuvremenu prerasla u Četvrtu bojnu, kao zamjena za uništenu vukovarsku bojnu - i dijelovi tenkovske bojne i Izvidnička satnija s predsjednikom naše udruge a tadašnjim zapovjednikom Izvidničke satnije Miljenkom Kolobarićem odlučnom su i junačkom borbom u selu Kašić, uz velike gubitke - za 48 sati izgubili smo dvadesetak naših pripadnika - uspjeli sačuvati tu kotu i značajan položaj obrane cjelokupnog zadarskog zaleđa. Jer, tko je držao Kašić, držao je tamo gotovo sve pod kontrolom. Mi smo stvorili uvjete za postavljanje onog pontonskog mosta na Masleničkom ždrijelu.

Te se godine cijela brigada izvlači iz područja razmještaja u Slavoniji i odlazimo u obranu zadarskog zaleđa na potezu Novigrad - Paljuv - Kašić i tamo provodimo veći dio ljeta. U jedanaestom smo mjesecu izvučeni, s tim što je dio ostao potpora domaćim snagama, koje su preuzele to područje. Stvar se već stabilizirala, u to smo vrijeme već osjetili da smo jači od neprijatelja, a polako su se formirale snage koje su se spremale za daljnje oslobađanje. Bilo je to vrijeme nekih političkih pregovora, vječnog primirja koje se nije poštovalo.

Bljesak

U svakom slučaju, naša će se spremnost pokazati odlučujućom poslije u operaciji Bljesak, to je sljedeća operacija u kojoj sudjelujemo, jer cijelu smo 1994. godinu nakon izvlačenja nakon Maslenice proveli pripremajući se i obučavajući. Da smo postigli odličan rezultat u toj obuci, govori operacija Bljesak, koja se dogodila 1. svibnja. Mi smo kroz neprijateljske snage u zapadnoj Slavoniji prošli kao, kako se kaže, kroz sir.

Naša spremnost neprijatelju nije ostavljala nikakve mogućnosti za bilo kakav ozbiljniji otpor, imali smo rješenje za sve moguće situacije, čak i za nekakva eventualna iznenađenja. Uglavnom, mi smo akciju riješili bez gubitaka. To nije prva, ali je najveća ratna operacija 1995. godine, kada se kompletan sastav “Kuna” angažirao u nekoj bitci, a bile su to dvije pješačke bojne, kompletno topništvo i pola oklopnih snaga. Svi su se vratili u svoje baze, imali smo samo trojicu ranjenih, od kojih jednog teže. Ocijenio bih to kompletnim uspjehom - prisjeća se Leko.

Te iste godine, nakon operacije Bljesak a prije Oluje, brigada u Osijeku i Slavoniji provodi obrambene operacije jer je neprijatelj, što zbog očaja a što zbog odmazde, nagomilao snage u Baranji i istočnoj Slavoniji. Leko podsjeća na pokušaje diverzantskih akcija s eksplozivnim splavima po Dravi, što su uspjeli neutralizirali.

- U operaciji Feniks i Zid, koja se provodila u vrijeme Oluje, uspješno smo sačuvali Osijek i istočnu Slavoniju zajedno s 5. gardijskom brigadom, koja je branila u području svog razmještaja, oko Vukovara i na području Vinkovaca. Postigli smo potpuni uspjeh, čak smo htjeli riješiti situaciju vojnim putem na ovom području, ali vrhovništvo je donijelo odluku da se ide u mirnu reintegraciju. U brigadi smo do tada imali 380 poginulih i nestalih zajedno.

Naši su dečki sudjelovali i u mirnoj reintegraciji u poslovima razminiranja. Nažalost, i u tome su se događali gubitci i ranjavanja - kaže Leko, rezimirajući kako je njihova postrojba izniknula kao vojno krilo policije te se pretvorila u elitnu postrojbu HV-a.

POVJESNICA 3. gbr „KUNE“

Ubrzo nakon promjene vlasti u Hrvatskoj izbila je u kolovozu 1990. u Kninu pobuna srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, što je bio uvod u agresivni rat kojim su Oružane snage SFRJ predvođene Jugoslavenskom narodnom armijom pokušale odcijepiti veće dijelove Republike Hrvatske.

Pobuna je počela u područjima s većinskim srpskim pučanstvom s tendencijom širenja na nacionalno miješana područja. Pokušaj specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske da intervencijom u Kninu pobunu uguši u njezinom začetku spriječila je JNA, koja se odmah nakon prvog izlaska naoružanih lokalnih Srba na cestu stavila na njihovu stranu.

Pobuna se potom proširila i na dio susjednih općina, a u listopadu je sličan pokušaj izveden i na Banovini. Razoružanim tijelima vlasti Republike Hrvatske ostalo je samo da na sve moguće načine dođu do oružja kao preduvjeta za saniranje pobune koja je, uz politički, bila i veliki gospodarski udar na mladu hrvatsku državu. Težište obrane stavlja se na policiju putem koje se povećavaju postrojbe posebne namjene i pričuvni sastav, kao temelj buduće Hrvatske vojske.

U tim okolnostima, Ministar obrane RH, 29. travnja 1991. godine donosi Zapovijed o osnivanju 3. brigade ZNG u slavonskim županijama.

Od specijalnih se postrojbi MUP-a formiraju vojne postrojbe sa specifičnim vojnim ustrojem i to:

1. pb – u Osijeku,
2. pb – u Vinkovcima,
3. pb – u Slavonskom Brodu (sa pripadajućim satnijama u Đakovu i Novoj Gradiški),
4. pb – u Vukovaru

Uz popunu i opremanje, postrojbe brigade djeluju na svim slavonskim ratištima u gašenjima oružane pobune protiv ustavnog poretka RH. Tako su do polovinom 1991. godine postrojbe 1. bojne aktivno djelovale u akcijama u Borovom selu, Bijelom brdu, Mirkovcima, Tenji, Sarvašu Dalju, Erdutu i Aljmašu, Laslovu; 3. bojne u Šodolovcima, Karadžićevu i Koprivni te na novogradiškom ratištu u obrani odolijevali na područjima Donjih Bogičevaca, Okučana, Gornjih Bogičevaca. Na području Vinkovaca, snage 2. bojne nosile su se sa teretom agresije na području Nuštra, Cerića, Marinaca, Bogdanovaca, Đeletovaca i Jarmine. Nemjerljiv je i doprinos 4. bojne u herojskom gradu Vukovaru.

Uz navedene operacije zaustavljanja neprijateljske agresije, postrojbe 3. gbr sudjeluju u zauzimanju vojnih objekata tzv. JNA na svojim područjima djelovanja te presreću njihove vojne konvoje i kompozicije kojima su pokušali evakuirati svoju opremu iz Slovenije u BiH. Zarobljena oprema i naoružanje značajno su doprinijeli opremanju postrojbi Kuna, ali i omogućili osnivanje ostalih postrojbi brigade.

Tako je već 15. srpnja 1991. godina formirana topničko-minobacačka bitnica koja je 19. srpnja iste godine izvela napad na vojne ciljeve u okupiranom Bijelom Brdu. Ovaj se napad smatra prvim djelovanjem topništva ZNG u Domovinskom ratu. Zarobljenom se opremom značajno popunio i opremio i mješoviti topnički divizijun, koji je formiran 19. rujna 1991.godine.

Zarobljenom se tehnikom oklopništva, tenkovima T-55 i oklopnim prevožnjacima OT M-60, a kasnije i iz Varaždinske vojarne opremio i formirao OKB Kuna sa 01. listopadom 1991.godine, prvobitno sa djelatnicima iz Varaždinske regije, dok se popunom i obukom taj sastav brzo popunio osobljem iz Slavonije. Istoga dana formirane su inženjerijska satnija i satnija veze, a do kraja su godine, točnije 14. prosinca i 15. prosinca, formirani i izvidnički vod i logistička satnija.

lako su djelovale primarno na svojim područjima rasporeda i osnivanja, postrojbe brigade su i izmještale dijelove svojih snaga radi pružanja ispomoći bojnama koje su bile izložene snažnijem djelovanju agresorskih snaga.

Sukladno ustroju, 01. veljače 1992. godine formiran je ABKO vod dok je PORD osnovan 01. kolovoza 1992. godine. Time je dovršeno ustrojavanje 3. gardijske brigade.

Sve postrojbe brigade prvi put su zajedno angažirane u obrani Vinkovaca na potezu Jarmina-Borinci-Žankovac-Nuštar u studenom 1991. godine. Zadaća je bila spriječiti daljnje napredovanje protivnika nakon pada herojskog grada Vukovara. Brigada je držala zadanu crtu obrane do 04. svibnja 1992. godine, nakon čega te položaje preuzimaju mirovne snage UNPROFOR-a.

Dolaskom UNPROFOR-a nisu prestale aktivnosti protivnika. Njegove su se pretenzije preselile na teritorij susjedne Posavine sa kojih su otpočele oružane provokacije i djelovanja po civilnom stanovništvu uzduž rijeke Save. U nakani da se spriječe takva djelovanja 3. gbr odlazi u obranu Posavine. Te su se akcije i smjenjivanja postrojbi brigade provodile u cilju zaštite Hrvatskog pučanstva sa ove strane Save sve do listopada 1992. godine.

Završetkom borbenih djelovanja u Posavini, postrojbe brigade povlače se u matične vojarne i započinju proces popune, obuke i školovanja zapovjednog kadra. Svoja su iskustva i spoznaje iz prethodnih borbenih djelovanja zapovjednici svih razina dopunjavali na školama i tečajevima organiziranim na Hrvatskom vojnom učilištu. No, ciklus obuke i izobrazbe u razdoblju primirja nije dugo trajao.

Kao odgovor na pobunjeničke provokacije i otvorene agresije u području grada Zadra, krajem siječnja 1993. godine izvedena je operacija „Maslenica”. Njezin cilj bio je spriječiti presijecanje teritorija Republike Hrvatske i izlazak pobunjeničkih snaga na jadransku obalu. U ovoj uspješno izvedenoj operaciji angažirana je taktička skupna brigade koja izvodi prvi zračni desant u Zadarskom zaleđu.

U ključnom trenutku protivničkog udara, taktička skupina brigade, predvođena 3. bojnom kao okosnicom snaga, izvršila je zračni desant i napad iz pokreta te uspješno odbila protivničke snage. Nakon višednevnih odlučujućih borbi na potezu Novigrad – Paljuv – Kašić, protivničke su snage zaustavljene, crta bojišnice je stabilizirana, a grad Zadar sačuvan od daljih ugroza kopnenih snaga. Tadašnji Načelnik GS OSRH general zbora Janko Bobetko operaciju je opisao riječima: „Vi ste pobjedu Hrvatske vojske pretvorili u povijesnu pobjedu”. Nakon stabiliziranja bojišnice, brigada preuzima cjelokupnu crtu obrane i svojim snagama provodi zadaću obrane zadarskog zaleđa. Tijekom 1993. godine, brigada provodi obrambene zadaće, osigurava otvaranje pontonskog mosta u Novskom ždrilu, čime je uspješno povezan jug Hrvatske sa ostatkom zemlje. Provode se i ostale zadaće u složenim uvjetima stalnih kršenja primirja i prekida vatre.

Krajem 1993. godine snage brigade se povlače sa Zadarskog područja, dok topnička skupina iz sastava TRD ostaje na području Velebita sve do polovice 1994. godine. Po povratku s terena, postrojbe brigade nastavljaju sa stalnom zadaćom popune i obuke snaga. Provodi se čitav niz uspješnih taktičkih uvježbavanja i vježbi u složenih terenskim i vremenskim uvjetima sa jedinim ciljem – spremiti se za odlučnu zadaću oslobađanja okupiranih teritorija.

Dugo očekivana zapovijed za početak oslobađanja državnog teritorija stigla je 01. svibnja 1995. godine. Nakon višekratnih provokacija pobunjeničkih snaga na području zapadne Slavonije, Vrhovni je Zapovjednik izdao zapovijed za provedbu operacije „Bljesak”. Cilj ove vojno-redarstvene akcije bio je spriječiti daljnje ugroze stanovništva i osloboditi okupirani teritorij odlučnim porazom pobunjeničkih snaga. Brigada je u operaciji sudjelovala s 1. i 2. bojnom, pridodanom ojačanom tenkovskom satnijom T-55 i topništvom iz sastava TRD. Hrabrom i odlučnom akcijom svih angažiranih snaga HV, u samo 24 sata oslobođen je okupirani prostor do rijeke Save, a pripadnici 1. TS brigade su među prvima ušle u okupirane Okučane. Tom veličanstvenom operacijom, hrvatska je vojska dokazala spremnost i obučenost za najsloženije vojne operacije i pobunjenom stanovništvu razbila sve iluzije o stvaranju pobunjeničke paradržave na teritoriju RH.

Istodobno s provedbom operacije „Bljesak”, ostale postrojbe brigade raspoređene su na crti obrane grada Osijeka, Tvrđavice i Kopačkog rita u operaciji „Zid”, s ciljem sprječavanja eventualnih pobunjeničkih djelovanja prema teritoriju pod kontrolom HV-a. Završetkom „Bljeska”, njima se priključuju i snage angažirane u ovoj operaciji. U iznimno složenim uvjetima obrane, napose na području Baranje, pripadnici brigade su odlučno djelovali i primjereno odgovorili na pobunjeničke provokacije, a svoje su djelovanje okončali 16. svibnja 1995. godine kad se postrojbe povlače u matične vojarne.

U kolovozu iste godine, državni vrh donosi odluku o slamanju pobune u okupiranom dijelu središnje i južne Hrvatske i dana 04. kolovoza započinje operacija „Oluja” koja je u samo dva dana vratila pod nadzor Hrvatskih vlasti Cjelokupan taj prostor od 85 000 kvadratnih kilometara. Kao i u sličnim situacijama kada je gubio kontrolu nad snagama, pobunjenički je ratni stroj i ovoga puta djelovao po civilnim ciljevima u hrvatskim gradovima. Da bi spriječila takve vrste ugroze, brigada je pristupila provedbi operacije „Feniks” u pripremnom periodu operacije „Oluja”, od 16. srpnja 1995. godine. Postrojbe brigade raspoređuju se u obrani grada Osijeka i prigradskih naselja Tvrđavica i Podravlje te na položajima u Kopačkom ritu sa ciljem sprječavanja mogućih ugroza teritorija od eventualnih napada protivnika te pružanja odgovora na moguće topničke napade na grad Osijek. Sve do 30. listopada iste godine, postrojbe brigade smjenjuju se na navedenim položajima u iščekivanju konačne zapovijedi za oslobađanju istočne Slavonije od posljednjih ostataka pobunjenih snaga.

No, odlučnom i mirotvornom politikom, navedeno je područje vraćeno pod okrilje Hrvatske državnosti mirnom reintegracijom, bez daljnjih razaranja i ljudskih žrtava. To je posebno važno kada se uzme u obzir da je iz sastava brigade, u svim djelovanjima za vrijeme trajanja Domovinskog rata poginulo 367 pripadnika, ranjeno 1088, a 17 pripadnika još uvijek se vode kao nestali. 3. gardijska brigada „Kune”, dala je, uz ostale postrojbe HV, značajan doprinos tijekom Domovinskog rata za što je višekratno pohvaljivana, a 26.05.2006. godine, Vrhovni zapovjednik OSRH odlikuje brigadu Redom Nikole Šubića Zrinskog te Redom kneza Domagoja s ogrlicom kao najvišim vojnim odličjem za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu i za doprinos stvaranju Hrvatske države.

Završetkom borbenih djelovanja ne prestaju izazovi za pripadnike brigade. Otvaraju se bojišta stjecanja novih znanja i vještina kako na vojnim tako i na civilnim školama i fakultetima te usavršavanje iskustava stečenih na najteži način u vojničkom smislu. Već 1996. godine, brigada uspješno implementira program MPRI-DTAP tima koji se smatra prvim koracima Hrvatske vojske na putu prema euro-atlantskim integracijama. Proveden je čitav niz uspješnih vježbi i TVBG. Pripadnici brigade uspješno završavaju školovanja na inozemnim vojnim učilištima, a brigada započinje i prve korake u međunarodnoj vojnoj suradnji provedbom vježbi za Vojno diplomatski zbor akreditiran u RH.

Na samom vrhuncu svog postojanja, brigada je predstavljala vrhunski obučenu i opremljenu postrojbu sastavljenu od iskusnih i mladih, profesionalnih vojnika svjesnih obveza i odgovornosti koje nosi budućnost i modernizacija vojnog sustava. Ona se odnosila i na smanjenje i daljnju profesionalizaciju Oružanih snaga RH sukladno normama NATO i strateškim ciljevima naše zemlje.

Odlukom Načelnika GS OSRH, dana 28. veljače 2003. godine, formirana je 3. gardijska oklopno-mehanizirana brigada čiju okosnicu čine 3. gardijska motorizirana brigada „KUNE” i 5. gardijska motorizirana brigada „SOKOLOVI”. Time je 3. gardijska brigada završila svoj slavni put, zlatnim slovima ispisala povijest stvaranja Hrvatske države i predala svoj stijeg novoj brigadi. Gombr nastavlja putem kojim su svoj pobjednički pohod započeli pripadnici slavnih „Kuna” i piše novu povijest hrvatske vojske kao članice NATO i čuvara svjetskog mira.

foto: DPCM / ebrod.net / uvtgb-kune.hr / scrshot YouTube

Autor: Mario Mehaković

Izvor: DPCM/glas-slavonije.hr/uvtgb-kune.hr

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.