Akcija 'Peruča': 'Krenuli smo u 7:45 paljbom iz tenkova i topova, u 10:50 neprijatelji su se dali u bijeg' | Domoljubni portal CM

RATOVI

U VIHORU RATA

"Otvorio sam ventile i iz jezera Peruča ispustio veću količinu vode prije nego što je brana minirana. Srbi su bili ljuti, ali nisam razmišljao o svom životu."

Akcija 'Peruča': 'Krenuli smo u 7:45 paljbom iz tenkova i topova, u 10:50 neprijatelji su se dali u bijeg'

U vihoru rata

U znak odmazde zbog poraza i pretrpljenih gubitaka u operaciji "Maslenica" srpske snage zaprijetile su miniranjem brane Peruča namjeravajući prouzročiti katastrofu za čitav cetinski kraj.

Dana 28. siječnja 1993. godine hrvatske snage iskoristile su priliku i neplanirano oslobodile područje Peruče.

...

Bila je to nužna reakcija na tijek operacije „Maslenica“ jer dok su hrvatske postrojbe oslobađale zadarsko zaleđe i Velebit, istovremeno su pobunjeni Srbi aktivirali borbena djelovanja na području cijele Dalmacije te pokušali u zrak dignuti HE Peruča.

Brzom intervencijom Hrvatske vojske i zaposlenika HEP-a na današnji dan izbjegnuta je katastrofa i uspješno je okončana skoro 17-mjesečna prijetnja da rušenjem brane voda uništi cijelo nizvodno naseljeno područje s 40 tisuća stanovnika, sve do Jadranskog mora.

"Kad mi me devetogodišnji sin pitao kad će više prestati to granatiranje ja sam rekao da idem pa što bude" - priča umirovljeni pukovnik Zdravko Škarpa, tadašnji zapovjednik 126. brigade koji je vodio akciju "Peruča" 28. siječnja 1993. godine.

Sve je počelo nekoliko dana ranije, kada su neprijateljske snage ubacile tri tenka u okupirano selo Laktac, protjerali UNPROFOR s Peruče, koja je već tada bila minirana iako je prozvana demitaliziranom zonom, želeći zauzeti pozicije da mogu granatirati Sinj.

"To je bila odmazda za Maslenicu. Sve sam obavijestio što se događa, međutim nismo dobili nikakve precizne zapovjedi te smo bili prepušteni sami sebi. Krenuli smo 28. siječnja u 7.45 paljbom iz tenkova i topova. U 10.50 neprijatelji su se dali u bijeg, a pri povlačenju su aktivirali ekspoloziv. Tada smo mi, oko 11 sati, krenuli pješaštvom iz tri pravca, koncetrični napad. Tada je počelo spašavanje brane" - prisjetio se Škarpa.

Engleski časnik tajno pustio vodu i spasio katastrofu u Sinjskoj Krajini

Umirovljeni brigadir Mark Nicholas Gray, kraljevski marinac Velike Britanije u siječnju 1993. godine bio časnik u sastavu Unprofora. On je jedan od heroja Peruče.

Zahvaljujući Grayu u trenutku kada su srpske snage minirale branu na jezeru HE Peruča vodostaj je bio oko pet metara niži od maksimuma na kojemu su ga srpske snage nastojale održavati dok su dovlačile oko 30 kilograma eksploziva. Da je vodostaj bio na maksimumu, minirana brana ne bi izdržala i voda bi se izlila rušeći sve pred sobom.

Na taj način je izbjegnuta humanitarna i ekološka katastrofa.

Naime, u kolovozu 1992. godine u dva navrata samoinicijativno je otvorio sigurnosni ispust brane te time omogućio da većina prekomjerno akumulirane vodene mase oteče pomoćnim ispustom. To je rezultiralo snižavanjem razine vode u jezeru, a radi se o količini vode koja bi uzrokovala potpuno uništenje brane da se nalazila u jezeru za vrijeme detoniranja eksploziva.

"Otvorio sam ventile i iz jezera Peruča ispustio veću količinu vode prije nego što je brana minirana. Nisam ni minute razmišljao da bi moj život mogao biti u opasnosti. Srbi su bili ljuti, ali nisam razmišljao o svom životu" - ispričao je svojedobno za medije Gray.

Kotromanović: Četnici su htjeli potopiti Hrvate od Sinja do Omiša

U protunapadu je sudjelovao i tada 23-godišnji Ante Kotromanović, bivši ministar obrane, zapovjednik 126. sinjske brigade i Operativne grupe Sinj, koji se u studiju Večernjeg lista prisjetio taktičkih detalja oslobodilačke akcije i istaknuo heroje koji su bili ključni za uspjeh operacije.

"Znali smo da su neprijatelji minirali branu, imali smo ovlaštene podatke, ali i preko UNPROFOR-a smo znali. Britanski časnik Mark Nicholas Gray bio je vrlo odgovoran, on je jako puno pomogao da se razina vode spusti za nekoliko metara, što je bilo ključno kada su oni aktivirali eksploziv i podignuli branu.

On je bio informiran od tadašnjeg direktora HE Peruča Joška Macana. Macan je inzistirao da se nađe s njim. On je njega osvijestio opasnosti koja može biti od eksplozije. Da je razina vode bila maksimalna, to bi bila jedna strašna vodena bomba koja bi pomela sve ispod sebe sve do Omiša. Bilo bi strašnih žrtava.

Val bi bio najopasniji baš dolje kod Omiša, jer bi pokupio sva ta naselja. Tog čovjeka treba opet pozvati u Hrvatsku i dati mu priznanje. On je napravio jednu pametnu stvar, bio je osviješten od stručnjaka koji su mu govorili o opasnosti. Njega su obučili kako se može ručno manipulirati s klapnom. On je to jednom i napravio. Baš ispred neprijatelja je tražio da se ta klapna podigne. Oni su to napravili, ali nakon njegovog odlaska oni su ju ponovno zatvorili. Mark je morao ponovno doći gore i fizički opet podignuti klapnu i tada je uspio onesposobiti sustav da ju oni ne mogu vratiti u početni položaj. Na taj način se voda spustila nakon nekoliko mjeseci za 6 -7 metara. To je bilo jako bitno. Inače bi razina vode bila maksimalna i to bi bilo strašno, eksplozija bi dovela do katastrofe. Mi smo morali reagirati brzo, bez nekakve velike pripreme. Brigada je bila potpuno demobilizirana. Sjećam se da sam se tada sa zapovjednikom Zdravkom Škarpom dogovorio da odem u Split i predložim mobilizaciju kompletne brigade, što je odobreno. Mi smo tijekom noći i topništvo i oklop, i postrojbe pješačke bojne sve mobilizirali."

Nakon oslobođenja provedena je brza i učinkovita dvodnevna intervencija utvrđivanja i sanacije oštećenja brane Peruča sa svim raspoloživim snagama, čime je spriječena je katastrofa nesagledivih razmjera koju bi prouzročilo izlijevanje vodenog vala od 460 milijuna prostornih metara vode iz Peručkog jezera, koji bi potopio sva naselja koja se nalaze nizvodno uz rijeku Cetinu.

Tijekom izvođenja operacije hrvatska vojska imala je duplo više ljudstva od neprijatelja, ali je neprijatelj imao više topničkog i teškog naoružanja.

U izvedbi operacije Peruča angažirani su pripadnici 16. domobranske pukovnije, interventne skupine iz 126. brigade i protuoklopna grupa iz 141. brigade, pripadnici SOOV-a Sinj i Vojne policije.

U akciji Peruča poginuo je Ante Buljan, a trojica su ranjena dok je jedan zarobljen i odveden u kninski zatvor odakle je razmjenom i pušten.

Drugi upravo čitaju...