U VIHORU RATA
U vihoru rata
Na današnji dan 1991. godine, srpska paravojska likvidirala je 56 hrvatskih civila, mahom žena i staraca, te ih pobacala u plitke grobove u Baćinu na Banovini.
Druga masovna grobnica po veličini iza Ovčare u sebi je sve do 1997. skrivala izmasakrirana tijela. Točnije, gomilu izmrvljenih kostiju…
...
Većina tijela nađena su bez udova i odsječenih glava. Identificirano je 36 osoba: njih 31 bilo je iz Dubice, a pet iz Cerovljana, ti su ljudi dostojno pokopani, dok preostalih 20 NN osoba počiva u zajedničkoj grobnici u Dubici.
Srbi s druge strane Une čuli vapaj umirućih Hrvata
Žrtve su umirale danima. To su potvrdili vještaci koji su radili na ekshumaciji, ali i iz iskaza svjedoka s druge, bosanske strane rijeke Une koji su rekli da su danima čuli vapaje s hrvatske obale.
Iz iskaza ranijih svjedoka i sa srpske strane saznalo se da su tijela najmanje 56 ubijenih Srbi nakon likvidacije ostavili na mjestu zločina, a neke pobacali u Unu.
“Tadašnje rukovodstvo Mjesne zajednice Dubica na čelu s predsjednikom SDS-a Milom Mišljenovićem 18. listopada ‘91., na sastanku u poljoprivrednoj zadruzi, donijelo je odluku da se preostalo hrvatsko stanovništvo popiše i pritvori u seoski dom u Cerovljanima i u vatrogasni dom u Dubici.
Dva dana kasnije, na ove dvije lokacije zatočeno je više od 70 ljudi. Nakon tri dana ljudima je rečeno da idu na razmjenu u Glinu. Iako je to svima bilo sumnjivo, potrpani su u autobus i krenuli prema Kostajnici”, kaže Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a zahvaljujući kojem je Baćin dobio Spomen-sobu.
Umjesto na razmjeni, završili u plitkim grobovima
“U selu Baćin dočekala ih je Jedinica za posebne namjene MUP-a SAO Krajine predvođene Stevom Borojevićem. Izvukli su ljude i između ceste i rijeke na jednoj poljani i pobili ih. Nisu pokopani dok nije počelo smrdjeti pa su došli bageri i iskopali rupe u koje su pobacani”.
Orkan dodaje i kako hrvatska javnost premalo zna za ovaj zločin:
“Uz dužno poštovanje prema svim žrtvama, ali Baćin je doživio veće zlo nego Škarbrnja, no tako se malo govori i zna o tome.”
| Drugi upravo čitaju... |
|
foto: Wiki commons
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
