Smrt Tigra u proboju iz Vukovara | Domoljubni portal CM

RATOVI

U VIHORU RATA

"Kad se sjetim njegove smrti, doista pomislim da je Bog tih ratnih godina uzimao najbolje"

Smrt Tigra u proboju iz Vukovara

U vihoru rata

Na današnji dan 1991. godine u pokušaju proboja iz Vukovara od eksplozije potezne mine poginuo je Zagrepčanin Damir Krsnik – Tigar.

Damir je 1991. na zagrebačkom Žitnjaku ostavio sve svoje strasti, ljubavi i interese i kao tipičan vatreni navijač Dinama dragovoljno stupio u obranu zemlje.

...

Sa svojim “Tigrovima” čiji je pripadnik bio, odmah je upućen na istok zaraćene Hrvatske.

Kako je Damir nastradao u proboju, doznali smo od njegovog suborca koji je od iste mine teško ranjen:

Damirov suborac: “Svake noći prije spavanja mislim na njih”

“Ja imam suprugu i djecu, ono što moji poginuli suborci nisu dočekali. Iako imam obitelj, ja svake noći prije spavanja ne mislim na djecu. Mislim na Darka, Nedjeljka Husnjaka i ostale koji su posljednji zrak udahnuli u Vukovaru. Na njih pomislim i u jutro”, započeo je svoju priču Darko Zlodi.

Od njega smo doznali da je s pokojnim Krsnikom bio prijatelj i prije rata kada su zajednički posjećivali nogometne utakmice i zdušno navijali za Hrvatsku:

“Nas dvojica smo čak i u ratu preko motorola komunicirali kao BBB1 i BBB 2. Uopće, teško mi je pričati o njemu jer je Dado kod svoje obitelji neprežaljen, ali… Dado je bio nevjerojatan. Kad se sjetim njegove smrti, doista pomislim da je Bog tih ratnih godina uzimao najbolje. Sjećam se, sreli smo se u Rakitju…”, doznajemo od Zlodija kako je sve počelo:

“Bio je sjajan dečko, spasio me ranjavanja”

“Bio je sjajan dečko i bilo mi je drago kad sam ga tamo vidio. Iako smo zajedno krenuli iz Rakitja kao pripadnici jedinice za specijalne namjene, nakon niza terena završili smo u Tigrovima čiji je zadatak bio otići u Vukovar. Dado je bio iznimno spretan i požrtvovan vojnik, pa je ubrzo postao zapovjednikom. Ja moram napomenuti da mi je igrom slučaja moj prijatelj spasio, ako ne život, a onda sigurnog ranjavanja.

Bili smo na položaju iznad Borova i Dado me je, nakon što sam došao s noćne, pitao bi li mogao otići čuvati jednog ekonoma. Naravno da sam pristao… A tada je krenuo raketni napad. 6 mrtvih i 18 ranjenih. Moji suborci koji su ostali u kući iz koje me Dado poslao na drugi zadatak su svi teško izranjavani”, prisjeća se Tigar, Darko Zoldi i uvodi nas u najteži dio priče, onaj u kojem je Dado poginuo:

“Naletjeli smo na žicu, a onda eksplozija”

“Sjećam se, tu je večer padala kiša… Dado je odlučio da krenemo u proboj. Ja baš nisam bio za jer su se oblaci počeli razilaziti i mjesečina nas je počela obasjavati. Dado nam je rekao da ponesemo samo naoružanje, bez ruksaka, bez pancirke i bilo kakve dodatne prtljage. Bili smo kraj Borova i meni su kroz glavu prošle slike masakra hrvatskih policajaca. Jedan od njih, koji je preživio, kazao je da je preživio zahvaljujući pancirki i kutijicama sa streljivom.

U trenutku sam odlučio da ću ponijeti pancirku, iako to nisam na glas rekao. Nas dvadesetak krenulo je po toj mjesečini kroz kukuruze… Ušli smo u dubinu možda 300-400 metara, teško mi je sad točno reći i morali smo zastati. Sjećam se da je moj suborac Husnjak išao prvi. Naletjeli smo na žicu koju smo lagano, jedan drugom dodavali. Zatim smo krenuli još dalje i zastali. Dado je prošao ispred mene i rekao da ide naprijed.

Vidio sam da Husnjak daje Dadi žicu… A onda eksplozija. Potezna je usmrtila Husnjaka, Dadu i još jednog varaždinskog policajca, a nas izranjavala. Dozivao sam Dadu i Husnjaka, ali sam samo u dva navrata začuo hropac i onda tišina.

Pao sam na pod i izvadio pištolj da se ubijem, jer sam znao što me čeka ako padnem četnicima u šake. Smogao sam snage i, nakon što su krenuli s pješadijskim napadom, s ostalima se vratio istim putem.

Naknadno sam zarobljen i završio sam u logoru u Srijemskoj Mitrovici na devet mjeseci”, ispričao nam je Darko Zlodi, veteran i ratni vojni invalid Domovinskog rata.

Drugi upravo čitaju...