Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
RATOVI

U VIHORU RATA

Jedino što je u tim počecima moglo zaustaviti neprijatelja bila je hrabrost hrvatskog vojnika
Elitne postrojbe Hrvatske vojske u Domovinskom ratu: 'Gromovi' i prekaljeni ratnici 'Crne Mambe'
 
Crne Mambe

 

U vihoru rata

 

 

 

U rujnu 1991. godine sa Banije su stizale samo loše vijesti. Pod udarom jakih neprijateljskih snaga, hrvatske su postrojbe bile prisiljene povući se iz Kostajnice i Dubice.

 

Hrvatska sela uz Unu već su popljačkana i popaljena, četnici su se već dobrano utvrdili u Glini. Napušteni su Topusko i sva okolna hrvatska naselja.

...

Nakon višednevnih teških borbi, pala je i Petrinja. Neprijatelj je krenuo u odlučni napadaj, želeći zauzeti i posljednje hrvatske položaje južno od Kupe u Novom Farkašiću.

Što je trebalo slijediti potom, može se vidjeti iz zapovijedi pronađene kod zarobljenog neprijateljskog oficira: "...sa linije Dužica - Graberje da se produži napad u sadejstvu s oklopnim bataljunom (TG-1) na pravcu Dužica - Lekenik - Velika Gorica obezbeđujući bokove sa obe strane i prihvatiti snage koje se iz Zagreba izvlače ka Petrinji".

U "zapovesti za napadaj trećeg motorizovanog bataljona" isplaniran je, dakle, proboj ka Zagrebu. A jedina ozbiljnija prepreka između srbovojske i Zagreba bila je Kupa. Ispred nje - postrojba hrvatske vojske u Farkašiću.

Neprijatelj je krenuo u napad. Ispred nekoliko stotina vojnika put su krčili tenkovi i oklopni transporteri. Rezultat cjelodnevnih borbi: nekoliko desetaka mrtvih vojnika, rezervista i četnika, četiri uništena i tri zarobljena tenka. Potom, siloviti protunapad kojim je neprijatelj odbačen nekoliko kilometara iza početnih položaja.

Bojovnici koji su izveli ovu akciju, na neki način prekretnicu u ratu na Baniji, bili su pripadnici 1. bojne proslavljene 2.A brigade, jedne od elitnih postrojbi hrvatske vojske. O njezinom borbenom putu, u kolovozu 1992. godine u intervjuu za list Hrvatski vojnik govori tadašnji pukovnik Vlado Šindler, zamjenik zapovjednika:

"Brigada je osnovana 3. lipnja 1991. godine u Ivanjoj Reci. Njezinu su jezgru predstavljale postrojbe za specijalne namjene Ministarstva unutarnjih poslova iz Rakitja ojačane časničkim kadrom iz nastavnog centra u Kumrovcu čijim su dolaskom formirani prva bojna i zapovjedništvo brigade. Njezin prvi zapovjednik bio je Božo Budimir, pravi časnik koji se istakao u nizu teških borbi u kojima je i sam sudjelovao. Prvu bojnu ojačavaju pripadnici jedinica za specijalne namjene koji su se dotle borili u istočnoj Slavoniji. Radilo se o l judima s borbenim iskustvom, još sa Plitvica i potom Borova Sela, Erduta, Pakraca. Problema s naoružanjem i streljivom bilo je kao i u svim drugim postrojbama, no volja i odlučnost nadoknađivala je manjak u tehnici. Drugačije nije moglo ni biti, jedino što je u tim počecima moglo zaustaviti neprijatelja bila je hrabrost hrvatskog vojnika.

Prva bojna formirana je 3. lipnja 1991. Pripadnici ove postrojbe sudjelovali su u zaustavljanju neprijateljskih tenkova na Mostu mladosti u vrijeme kratkog rata u Sloveniji čiji je završetak označio početak otvorene agresije srbo-četničkih bandi na Hrvatsku."

- sadržaj se nastavlja -

 

 Drugi upravo čitaju...
 

 

 

Da bi se onemogućili agresivni planovi Srba u Lici, dio bojne kreće ka Ljubovu i smješta se u tamošnjem kompleksu zgrada zatvora smještenog na izuzetno važnoj strateškoj točki s koje se mogao kontrolirati prostran teritorij prema Gospiću i Korenici. Nekoliko četničkih napada uspješno je odbijeno, neprijatelju su naneseni značajni gubici. Pripadnici bojne bore se tada, u rano ljetno i na Baniji. U srpnju učestvuju u teškim borbama u Glini a potom se, pred naletom daleko nadmoćnijeg neprijatelja, povlače u Viduševac, jedno od težišta obrambenih linija na Baniji.

 

Crne Mambe

(Ponosno razvijen hrvatski stijeg na Ljubovu)

 

U to vrijeme, četnici su popunjavali jedinice naoružanjem izdašno ustupanim od strane JNA, dok su naše snage bivale prisiljene štedjeti svaki metak. O granatama, tada gotovo da se nije moglo niti razmišljati - težega naoružanja bilo je malo ili nimalo.

Ipak, unatoč slabe opremljenosti i rastegnutosti jedinice na širokom prostoru, otežane smjene ljudstva i nemogućnosti organiziranja djelotvorne logističke podrške, postrojba je uspješno odolijevala nasrtajima neprijatelja.

 

Pobjeda kod Farkašića

Početkom velike neprijateljske ofenzive u rujnu, postrojba se morala povući iz Topuskog zbog opasnosti da joj neprijatelj presiječe ionako uski koridor koji ju je povezivao s Kupom, i teškoća sa opskrbom i snabdijevanjem streljivom. Teške borbe vođene su potom u Petrinji. Jedna od satnija bataljona prodrla je u samu petrinjsku vojarnu, no zbog zapovijedi iz Siska morala se povući.

Petrinja pada 26. rujna, neprijatelj usmjerava većinu snaga na Viduševac. Snaga protivnika bila je naprosto tolika da drugog izbora osim povlačenja nije bilo. Protiv tolike nadmoći u čeliku, nije se moglo s kalašnjikovima. Vremena za odmor, međutim, nema. Bojna je upućena na desno krilo ne bi li spriječila izbijanje neprijatelja na Kupu kod Letovanića. Neprijatelj kreće u napad na Farkašić i biva teško poražen. U teškim borbama koje su se vodile u studenom i prosincu, oslobađani su, postupno dijelovi terena južno od Kupe, između Gline i Petrinje.

 

Bitka za Novi Farkašić

 

Druga bojna

Kako saznajemo iz monografije brigade, druga je bojna pak, osnovana 10. lipnja u Sisku iz dijela jedinice za posebne namjene Policijske uprave Sisak i policajaca pripravnika. Odmah po osnivanju, pristupa se intenzivnoj psihofizičkoj obuci, ali i obrazovanju prijeko potrebnog časničkog i dočasničkog kadra. Vremena, međutim, nije bilo mnogo, 26. lipnja kreće se na izvršenje zadatka.

Dio bojne kreće u Glinu ne bi li oslobodili policijsku stanicu u Glini. Zadatak je uspješno izvršen, unatoč otvorenom sudjelovanju JNA na strani četnika. Vojska je, naime, zatvorila prilaz gradu iz pravca Topuskog i Prekope, na cesti za Petrinju. Pripadnici "Grom" brigade forsiraju rijeku Glinu i uspijevaju deblokirati postaju. Druga satnija kreće u Kozibrod i zauzima obrambene položaje u njemu i okolnim hrvatskim selima uz Unu - Unčanima, Zamlači, Strugi i Divuši.

Dvanaest kilometara fronta branilo je sedamdesetak vojnika i nešto mještana. Sredinom srpnja postrojba je prisiljena na povlačenje iz Gline. Već sutra, međutim, zajedno s policajcima iz antiterorističke jedinice u Lučkom kreće se u Kraljevčane, južno od Petrinje, kako bi se pomoglo opkoljenim policajcima napadnutim od četnika. Vojska, međutim, otvoreno staje na stranu odmetnika i iz pravca sela Jabukovac otvara vatru na naše postrojbe. I najneupućenijima tada je postalo jasno na čijoj je strani tzv. JNA.

Teške borbe i dalje se vode na Uni. Radi ubacivanja u neprijateljsku pozadinu i izviđanja neprijateljskih položaja osniva se izviđačko-diverzantska grupa koja će slijedećih mjeseci sudjelovati u nizu uspješnih akcija na privremeno zaposjednutom teritoriju. Glavnina bataljuna bori se u to doba u okolici Siska, u Blinjskom Kutu, Komarevu i Sunji. Jedna će satnija sudjelovati i u borbama za Petrinju. Da neprijatelj neće mirno spavati u okupiranom gradu pokazala im je diverzantska akcija u kojoj je krajem rujna na Pigiku uništeno 2 tenka, 2 bunkera i oklopni transporter.

 

Crne Mambe

(Pripadnici 2. brigade ispred uništenog neprijateljskog tenka - prizor s dubrovačkog ratišta)

 

Da bi se i sami, napokon, opskrbili težim naoružanjem, pripadnici brigade odlaze po tenkove zatečene u osvojenim vojarnama. Situaciju poboljšava i municija pronađena u zauzetim neprijateljskim skladištima, iz kojih će se opskrbljivati ne samo postrojbe brigade već i veći dio postrojbi čitave operativne grupe za Sisak i Baniju. Bolja opskrba, odgovarajuća taktika i odlučnost stajali su iza niza uspješnih akcija koje je bojna izvela u studenom i prosincu. Najuspješnija je, svakako, oslobađanje Svete Katarine i Glinske Poljane.

 

Treća bojna

Treća je bojna formirana 21.6. u Dugoj Resi od pripadnika Policijske uprave Karlovac i policijskih stanica Duga Resa, Ogulin i Slunj. Kao i od svih drugih postrojbi, slijedi ubrzana obuka i potom borbe i uspjesi na širokom području od Siska preko Pokuplja do Karlovca i Duge Rese.

Tako nakon samo nekoliko dana pripreme bojna dobiva i prvi zadatak, pokret prema Topuskom u koji stiže 9. srpnja i odmah zauzima položaje u gradu i okolnim selima - Ponikvarima, Velikoj Vranovini, Hrvatskom Selu, dijelu Gređana.

Situacija u Topuskom bila je sve prije no laka. Sa svih strana prikupljale su se jake četničke snage. Struje i vode nije bilo, teško se dostavljala hrana i streljivo. Unatoč tome, linije su bile čvrste. U isto vrijeme, dio ljudstva ističe se i u borbama oko Karlovca. Posebice na Turanjskom mostu, ključnoj točki obrane grada. Uništeno je i devet neprijateljskih tenkova koji su se pokušali probiti iz vojarne na Logorištu.

Osim bojni, u borbama su se istakle i druge, kasnije osnovane postrojbe. Mješoviti artiljerijski divizion, potom oklopno-mehanizirani bataljun, inženjerijska satnija, logistička postrojba i protuzrakoplovci. Priča o osnutku PZO posebice je zanimljiva. Jedino oružje koje se moglo u početku nabaviti bili su zastarjeli topovi od 40 mm s kojima nitko nije znao upravljati. Sve se moralo učiti iz starih uputstava za upotrebu. Usprkos tome, na kraju su djelovali više no dobro, i po živoj sili - kada je trebalo - i po avionima. Protuzrakoplovci su se posebice istakli braneći Letovanić, iznad kojega je pogođeno i oboreno jedanaest aviona, dva sa "strijelama" i dva s topovima 20 mm. A most nije ni dirnut.

Oklopni bataljun je stvoren u studenom od tenkova u zauzetim garnizonima bivše JNA. Već prije, međutim, djelovale su pojedine postrojbe, pa je tako u listopadu na banijsko-pokupskom ratištu već djelovala tenkovska četa, kao i jedna oko Pokupskog i jedna na pravcu Pisarovina - Jamnička Kiselica. Iako su imali i gubitaka i izgubljenih tenkova, pripadnici postrojbe istakli su se na svim ratištima, uostalom, kao i čitava brigada.

 

Ova postrojba bila je sudionik najtežih borbi na hrvatskim ratištima. Uz niz uspjeha i pobjeda imala je i osjetnih gubitaka, morala se povlačiti pred nadmoćnim neprijateljem, no sigurno je da bi situacija na ratištima bila mnogo, mnogo gora da se ona nije nalazila na prvim linijama obrane.

A kako se borila najbolje govore neprijateljski gubici do kolovoza 1992. godine: devetnaest oborenih zrakoplova, nekoliko desetaka uništenih tenkova i transportera, stotine četnika izbačenih iz stroja.

A takvim rezultatima može se doista podičiti malo koja postrojba.

 

Gromovi

 

 

 

foto: 1. DPCM

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Mario Mehaković

Izvor: URVDR 'Crne Mambe', DPCM, Hrvatski vojnik

 

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 261 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
U drugom krugu predsjedničkih izbora biti će:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

DOMOLJUBNI PORTAL - 2019 - CrneMambe.hr