U vihoru rata

U VIHORU RATA

U vihoru rata

Slavna koprivničko-križevačka 117. brigada, na čijem je čelu bio pukovnik Dragutin Kralj, osobito je djelovala na novljanskom bojištu. Sudjelovala je u mnogim bitkama s višestruko jačim neprijateljem, ali ni jednom se nije povlačila. Bila je u sastavu Operativne grupe "Posavina".

U tu brigadu dođšao je i veći broj dragovoljaca iz postorjbi MUP-a, dakle već provjerenih boraca. Padom koprivničke vojarne ali i drugih ovdašnjih vojnih objekata, došlo se do većih količina kvalitetnog naoružanja. Međutim, vremena za izobrazbu nije bilo. Prije odlaska na prvu crtu obrane, u početku, hrabri su vojnici najčešće imali tek jedno ili nijedno gađanje!

...

Tijekom Domovinskog rata Koprivnica je imala sreću što nije pretrpjela veća razaranja, odnosno što je prošla tek s jednim raketiranjem iz zraka.

Naime, 7. listopada 1991., samo nekoliko dana nakon napuštanja zloglasnih jedinica tzv. Jugoslavenske armije ovoga grada (bez ijednog ispaljenog metka!) zrakoplovi srbočetničkih agresora ispalili su desetak razornih raketa na ovdašnju vojarnu, u kojoj su se nalazili borci 117. brigade ZNG-a. Hrvatski vojnik David Piskor tada je smrtno stradao, a dvojica su lakše ranjena. Učinjena je relativno mala šteta na pojedinim objektima.

"Tog nas je dana spasio samo Bog", rekao je Stjepan Kuzminski. "Raketiranje je bilo u doba kad su se ljudi vraćali s posla,. Neke rakete nisu ni eksplodirale, što je bila velika sreća. Zrakoplovi su napadali našu vojarnu i okolne objekte u dva navrata. U nas je već tada djelovala i postrojba PZO-a, slabo naoružana, ali pružila je znatan otpor."

Još prije osnivanja zapovjedništva 117. brigade 3. listopada 1991. u ovom su gradu bile odlično organizirane postrojbe MUP-a. Djelatni i pričuvni policajci još od početka te godine bili su angažirani na više bojišta, poglavito na pakračkom. Međutim, prvi dragovoljci MUP-a organizuirano odlaze na bojišta potkraj kolovoza. Tom prigodom, Branko Kresonja dao je značajan doprinos.

"Ni postrojbe MUP-a u početku nisu bile bogzna kako naoružane. Pojavom plakata "Hrvatska vas zove", na kojem je u prvom planu bio Zvonko Pandurić-Stric (godinama je bio pomorac, a među prvima je napustio dobro plaćeno radno mjesto i uzeo pušku u ruke!) zanimanje Koprivničana za MUP-ove dragovoljce iznimno je poraslo. Počelo nam se javljati toliko dragovoljaca da zbog nedostatka adekvatnog naoružanja sve nismo mogli poslati na bojište. Bili su to uglavnom ljudi srednje životne dobi, niskih kvalifikacija, ali s velikim srcem da brane i obrane domovinu.

Dragovoljci su osim u Pakracu velike uspjehe imali i na daruvarskom bojištu. Kroz postrojbe koprivničkog MUP-a, sve do početka siječnja 1992. prošlo je oko tristo dragovoljaca, od kojih je nekolicina smrtno stradala, a više ih je lakše ili teže ranjeno...", kazao je Kresonja.

- sadržaj se nastavlja -

Bojnik Miroslav  Blažek - Kina priča kako je predvodio diverzantski vod u kojem su bili isključivo dečki koji su prigodom dolaska u ZNG znali jako malo o oružju, ali nevjerojatno brzo su naučili sve njegove tajne. Ta "Kinina" skupina bila je velika potpora na terenu 117. brigadi, jer je često zalazila u neprijateljske redove. Isto se može reći i za izvidnike Dražena Šimunića.

"Držim da smo vrlo dobro surađivali s Križevčanima", istaknuo je ratni zapovjednik 117. brigade Dragutin Kralj. "Najviše smo djelovali u smjeru Grabovac-Bair-Popovac-Trokut, zatim smo sudjelovali oko oslobađanja Subocke, Brezovca, Korita, Livađana, a bili smo i na lipičkom bojištu. Osim protuzrakoplovne obrane imali smo i vrlo dobru haubičku postrojbu, ali i tenkiste. Obično se držalo da Podravci nisu bogzna kakvi borci, ali tek se u ovom ratu dokazalo da su doista pravi ratnici."

Nažalost, 117. brigada imala je i relativno puno poginulih. Dala je pedesetak života, te oko 160 ranjenih! U krugu vojarne podignut je "Križ života", spomenik koji će vječno podsjećati na žrtve srpskočetničke agresije.

No, ova brigada bila je među prvima po mnogo čemu. Tako je uz ostalo u to vrijeme imala dobro razvijenu IPD službu. O tome govori satnik Josip Nakić-Alfirević:

"Naša IPD služba prva je u Hrvatskoj vojsci pokrenula vojni list koji je nosio naziv "Gardist". Prije toga uglavnom su izlazili bilteni, a "Gardist" su uistinu bile prave novine (izlazile su jednom tjedno!). Osim toga, prvi smo organizirali likovnu koloniju u Hrvatskoj vojsci, zatim promovirali zidni kalendar, tiskali razglednice, a priredili smo i brojne izložbe ratnih fotografija i drugog materijala.Tiskali smo i dvije knjige o našim poginulim herojima."

Pojedine postrojbe 117. brigade borile su se i na virovitičkom bojištu. Više mjeseci bile su na "čišćenju" pojedinih sela. Te skupine predvodio je Željko Capić-Dugi i sam ranjen u jednoj od operacija.

"Kod mene su bili mahom dragovoljci", rekao je. "Odmah na početku poginuo je Željko Kuzminski i to nam je teško palo. No, njegovu pogibiju i više smo nego osvjetlali. Suradnja s Virovitičanima bila je odlična. Mi smo se i tamo borili kao da branimo Koprivnicu. Momci su stalno govorili: Bolje da ih zaustavio ovdje nego pred našim gradom!"

Koprivnički borci poglavito hvale ovdašnja poduzeća. Tako uz ostalo ističu da im je puno pomogla "Podravka", ali i drugi.

U gradu djeluju tri udruge koje okupljanju veterane Domovinskog rata: Klub pripadnika 117. brigade HV-a, udruga dragovoljaca Domovinskog rata i ogranak HVIDR-e.

foto: DPCM / Hrvatski vojnik /prigorski.hr

Priredio: Mario Mehaković

Izvor: DPCM/Hrvatski vojnik

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.