U VIHORU RATA
U vihoru rata
Još od prvog minobacačkog napadaja četničkih paravojnih formacija iz Koranskog Brijega na hrvatska sela Barilović i Siču početkom rujna 1991. godine, pučanstvu općine Duge Rese i okolice bilo je jasno da će se morati uhvatiti u koštac osobito sa snagama tzv. JNA u vojarni Logorište i na desnoj obali rijeke Korane.
Na dijelu općine Duga Resa od Belanjskih Poljica do Mateškog Sela, iz dana u dan oslikavala se i formirala prva crta dugoreške bojišnice. Uvidjevši svu perfidnost i agresivnost neprijatelja, tadašnji Krizni štab općine podnosi zamolbu Ministarstvu obrane koje daje potvrdan odgovor i dana 26. listopada 1991. godine ustrojava se 137. brigada Hrvatske vojske u Dugoj Resi.
...
S osnovom općinske bojne bivše TO te stopostotnim odzivom na mobilizaciju, s nedostatnom opremom i naoružanjem ali s odlučnošću da obrane svoje, pripadnici 137. brigade strpljivo i mukotrpno skupljali su, što padom skladišta JNA, što samoinicijativno, naoružanje kojim će kasnije nadmoćnijem neprijatelju nanijeti i te kako velike gubitke
Prvom crtom dugoreške bojišnice neprijatelj je učestalo teškim naoružanjem nastojao demoralizirati postrojbe 137. brigade. Međutim, kada mu to nije uspjelo, od 4. na 5. studenoga 1991. godine izvršne je proboj JNA tenkova iz vojarne Logorište. U teškim borbama u kojima je neprijatelj imao i potporu zrakoplovstva, uništeno je i onesposobljeno petnaest neprijateljskih tenkova i transportera te desetci vozila, a iz borbe je izbačen veći broj neprijateljskih vojnika.
Znatno slabije opremljena i naoružana 137. brigada, a osobito 3. bataljun (dugoreški) tadašnje 11. karlovačke brigade, koji će nakon tenkovskog proboja prijeći u 137. brigadu i biti njezinom okosnicom u formiranju i osiguranju prve crte bojišnice, zajedno s, u tom trenutku pridodanim, manjim taktičkim postrojbama zaustavili su prodor tenkova u Dugu Resu.
Nažalost,, nakon tih krvavih borbi i neviđene okrutnosti tzv. JNA i četnika, ostale su uništene i popaljene mnoge kuće u selima Belajske Poljice, Belaj, Podvožić, Velemerić, Mejaško Selo, Barilović, Siče, Ledvenjak, Selišće i Markušić. Tada je stradalo i dvadesetpetero nedužnih civila, a 137. brigada oprostila se stisnuta srca od svojih prvih žrtava.
- sadržaj se nastavlja -
Drugi upravo čitaju... |
|
Definitivno izbacivši neprijatelja na desnu obalu rijeke Korane i sačuvavši tao hrvatsko selo Zastinju, postrojbe 137. brigade čvrsto su formirale prvu crtu obrane na potezu: Belajske Poljice - Zastinja - Ladvenjak - Velemerić - Barilović - Lučica - Mateško Selo. Pored borbenog "održavanja" prve crte obrane, 137. brigada uvijek je, točno i na vrijeme izvršavala i sve druge zapovijedi određenih joj zapovjedništava HV-a, pa je tako krajem svibnja 1992. godine unutar brigade ustrojena TG-137. Da su postrojbe TG-137. organizacijski i bojno bile spremne izvršiti i teže i veće zadaće dokaz je i dano povjerenje TG-137. da sudjeluje u obrani istočnoslavonskog prostora Republike Hrvatske. A da je to uistinu hrabro, organizirano, zdušno i stručno izvedeno, dokazuju i dobivene najviše ocjene glavnog stožera HV-a.
Tijekom čitava ustrojavanja i svih borbenih djelovanja brigade ili TG-137. a osobito u vrijeme kada se na dugoreškoj bojišnici nalazilo nekoliko pridodanih dijelova drugih brigada, te nakon formiranja i stalne nazočnosti dugoreških domobranskih postrojbi, logistika 137. brigade uvijek je smogla vremena, prostora, ljudstva i hrabrosti da sve to podmiruje intendantskim, tehničkim i ostalim potrebnim pomagalima.
Bilo je ponekad teško i kritično, ali je ipak suradnja putem donacija i svesrdne pomoći naših ljudi iz inozemstva bila iznimno dobro organizirana.
Uz veliku pomoć 137. brigade osiguran je popravak i dovod električne energije uz čitavu crtu obrane, iskopano je i uređeno na desetke kilometara novih i starih putova, osposobljen je vodovod uz prvu crtu bojišnice uz rijeku Koranu, a od prvih dana ustroja neprekidno se vrši opskrba pitkom vodom u sve dijelove zone odgovornosti 137. brigade te u ostala područja općine.
Motreći budno na neprijatelja i izvršavajući dnevno-taktičke zadatke, postrojbe 137. brigade HV-a veliku pažnju posvećivale su i školovanju i obučavanju svojih pripadnika. Upućivanjem na doškolovanja i školovanje časnika i dočasnika te dijelom popunjena i djelatnim pripadnicima, 137. brigada HV-a, odnosno TG-137. dokazala je spremnost i ponosno je nosila znak svetog Jurja, te dušom, tijelom i oružjem uvijek izvršavala sve postavljene zadaće i uvijek stala i ostala na braniku Lijepe nam naše.
foto: DPCM / Hrvatski vojnik / scrshot Youtube
Priredio: Mario Mehaković
Izvor: DPCM/Hrvatski vojnik
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.