HVO, 1. gardijska ABB: Prva bojna neprobojna | Domoljubni portal CM

RATOVI

U VIHORU RATA

Herceg-Bosna: Plaćala se najviša cijena za svaku stopu hrvatske zemlje, ali uzmaka nije bilo

HVO, 1. gardijska ABB: Prva bojna neprobojna

U vihoru rata

HVO "Ante Bruno Bušić"

Priča o 1. pješačkoj bojni Prve gardijske brigade "Ante Bruno Bušić" formalno počinje u prosincu '93. Tada je preustrojem HVO-a Pukovnija "Ante Bruno Bušić" postala okosnicom istoimene gardijske brigade. Posuška bojna "Vitez Damir Martić" i širokobriješka "Ivica Jelčć-Čarls" Pukovnije ABB stapaju se u 1. pješačku bojnu.

Stoga pravi početak priče o bojni seže dalje u prošlost i vezan je uz sam početak ustrojavanja hrvatskih postrojbi na prostorima Herceg-Bosne.

...

U povijesti hrvatskog naroda, godina Gospodnja 1991. ostat će dobro upamćena. Plitvički Krvavi Uskrs, Borovo Selo, Petrinja, Baranja, Vukovar, Dubrovnik, u mislima su svakog hrvatskog čovjeka. Goloruki je narod protiv agresora imao samo srce.

Rat u Hrvatskoj je na vrhuncu, a u Mostar stižu pričuvnici iz Crne Gore i Srbije. Prijetnja rata teško pritišće Hercegovinu. U ljeto '91. neprijateljska vojska razara selo Ravno. Službene vlasti Bosne i Hercegovine izjavljuju: 'To nije naš rat.' Već rije toga, ono malo oružja teritorijalne obrane odnijeli su pripadnici jugovojske.

Hrvatima u Hercegovini ostalo je da se sami organiziraju. Prolazak tenkova kroz prelijepe hercegovačke krajobraze podiže uzavrelu atmosferu do točke erupcije. Organiziraju se seoske straže. Oružje se prikuplja na sve moguće načine. Općine s većinskim ili posve hrvatskim pučanstvom okreću se prema Hrvatskoj koja krvari. Stotine mladića iz hercegovačkog krša otišlo je u postrojbe MUP-a i Zbora narodne garde Republike Hrvatske.

Oni koji su ostali na svojim ognjištima počinju organizirati vojsku, postrojbe čija je zadaća zaustaviti prodor agresora na hrvatske postrojbe. Zima 1991/92. godine iskorištena je za pripreme i organizaciju postrojbi na razini općina.

U veljači 1992. godine počinju sukobi. U Kruševu (općina Široki Brijeg) se uspostavlja obrambena crta prema glavnom gradu Herceg-Bosne. Tih se dana osniva Poskok bojna i stječe prva ratna iskustva.

Općinu Posušje s gotovo stopostotnim hrvatskim pučanstvom agresor nije izravno ugrožavao. Okružena općinama sa sličnim sastavom pučanstva, u strateškom je smislu bila najpogodnija kao središnje mjesto za ustrojavanje postrojbe koja bi se mogla kvalitetno izobraziti i pripraviti za rat.

HVO "Ante Bruno Bušić"

Iz iseljeništva se vraća Slavko Grubišić. Njegovi razgovori s pučanstvom najbolja su promidžba za utemeljenje dragovoljne postrojbe. Užurbano se obavljaju nužne pripreme, a za sjedište postrojbe određuje se Posuški Gradac. Stižu i prvi instruktori, prekaljeni ratnici s hrvatskih bojišta. Premda mladići, odazvavši se pozivu domovine, već su dugo ratovali za hrvatsku grudu. Izučeni i iskusni, vratili su se u zavičaj kako bi pomogli organizaciji obrane svojih domova i svekolike Herceg-Bosne.

Prema zapovijedi, u Posušju je, Širokom Brijegu i Ljubuškom trebalo izobraziti i ustrojiti po jednu satniju. Sve tri činile bi bojnu "Knez Branimir". Popuna ljudstvom bila je isključivo dragovoljna. Odmah se krenulo na posao. Odaziv dragovoljaca bio je iznad svih očekivanja, što najbolje pokazuje podatak da su satnijski sklopovi popunjeni za nekoliko dana.

Izobrazba počinje 20. ožujka 1992. godine. Malo hercegovačko selo Posuški Gradac postaje središtem Herceg-Bosne, a mladići iz sela gotovo su popunili satniju. Odmah nakon početka izobrazbe zadužene su i prve puške. Bile su pravo bogatstvo, gledalo se na njih kao na svetinju. Maskirne odore, koje su mnogi hrvatski vojnici prije mogli samo sanjati, izazivale su štovanje i pozornost. Dragovoljci su imali dvije temeljne značajke - visoki moral i golemu želju za učenjem.

Izobrazba se izvodila svakodnevno i u svim vremenskim uvjetima. Pukovnik Slavko Grubišić imenovan je zapovjednikom bojne "Knez Branimir". Logističku potporu osiguravali su Ljubo Česić-Rojs i Ćiro Grubišić. Sve je bilo spremno za ustroj postrojbe koja bi imala ispuniti najteže i najsloženije zadaće. Instruktori na izobrazbi davali su sve od sebe da stvore prave vojnike.

Učilo se brzo, jer barbari s Istoka nisu čekali. Nedostatak pomagala za izobrazbu nadoknađivao se umješnošću instruktora, brojna su oružja prvi put bila pred očima golobradih momaka. Mnogi su iz školskih klupa došli na poligon za izobrazbu. Njima se posvećivala osobita pozornost. Oni koji su odslužili vojni rok u bivšoj vojsci lako su svladavali pješačko oružje i pomagali su instruktorima. Tjelesna spremnost bila je bitnim čimbenikom izvedbe taktičke izobrazbe.

Rat se širio Herceg-Bosnom i vrijeme za izobrazbu je prošlo. Prva posuška satnija i druga širokobriješka upućuju se na livanjsko bojište. Stigli su na Cvjetnicu. Vođeni instruktorima-zapovjednicima, pod žestokim neprijateljskim granatiranjem, utvrđuju crte. Prva ratna iskustva stečena su na područjima Stupnića, Kokrićina, Cincara. Nakon višemjesečnog zatišja, neprijatelj je upravo na tim dijelovima livanjskog bojišta nastojao onemogućiti postrojbe Hrvatskoga vijeća obrane u oslobađanju hrvatskih prostora, što je započeto trijumfalnim povratkom na Kupres. Neprijatelj nije uspio ni u proljeće 1992. a niti kasnije.

Iako su postrojbe na terenu, broj se ratnika stalno povećava i satnije prerastaju u bojne. Tijekom svibnja bojna "Knez Branimir" postaje pukovnija "Ante Bruno Bušić", prva, a tada i jedina postrojba Hrvatskoga vijeća obrane s profesionalnim statusom. Pukovnija je domovini prisegnula na sv. Antu 1992. u Posuškom Gracu. Vrijeme nije dopuštalo duga slavlja. Dva dana odmora iskorištena su za dotjerivanje opreme i postrojavanje.

Prva bojna Pukovnije ABB dobiva ime "Vitez Damir Martić". Pokojni Damir je prvi poginuli iz postrojbe od koje je nastala Pukovnija ABB.

Druga bojna, "Ivica Jelčić-Čarls" je na jugoistočnom ratištu, u području Blagaja.

Tijekom ljeta ustrojene su i ostale tri bojne Pukovnije. Pukovnija ABB ratuje na svim bojištima. Bojne "Vitez Damir Martić" i "Ivica Jelčić-Čarls" brane hrvatske prostore središnje Bosne, Uskoplja, Rame, Mostara i doline Neretve. U početku 1993. godine Pukovnija ABB seli na heliodrom kod Mostara. Tijekom žestokih borbi plaćala se najviša cijena za svaku stopu hrvatske zemlje, ali uzmaka nije bilo.

HVO "Ante Bruno Bušić"

Preustrojem HVO-a u prosincu 1993. godine i stvaranjem gardijskih brigada, Pukovnija ABB postaje 1. gardijska brigada "Ante Bruno Bušić", a posuška bojna "Vitez Damir Martić"i širokobriješka "Ivica Jelčić-Čarls" stapaju se u 1. pješačku bojnu Prve gardijske. Zapovjednikom 1. bojne imenovan je Marko Škegro.

Do potpisivanje primirja prva je bojna na području Uskoplja. Svoje zadaće obavlja bez pogovora. Potpisivanjem primirja smiruju se, a uskoro potpuno prestaju bojna djelovanja. Gardijski disciplinirano i vojnički provode mirovni plan UN-a kojim se razdvajaju crte bojišta. Prostori na kojima su se "Bušići" iz prve bojne borili ostali su hrvatski.

U lipnju 1994. prva je skupina školovanih časnika preuzela zapovjedne dužnosti i unijela novu kakvoću u redove bojne. Zapovjednikom 1. bojne postaje Željko Naletilić.

Bojna je pokazala visoki stupanj spremnosti tijekom akcije "Cincar", a jedno od "mirnodopskih" postignuća bojne je i uspjeh Krešimira Grubišića - Šveda. Bio je najbolji polaznik padobranske izobrazbe. Na ponude da prijeđe u druge postrojbe, samo je kratko odgovorio: "Ja sam Bušić".

Drugi upravo čitaju...