U VIHORU RATA
U vihoru rata
Oduvijek je Lika bila jedan od simbola hrvatske opstojnosti i borbe za samostalnost i slobodu.
Nakon proglašenja suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, četnička politika SDS-a počela je primjenjivati scenarij za početak pobune u ljeto 1990. kada počinju česte provokacije i prvi napadi na miroljubivo hrvatsko pučanstvo.
...
Medak, Lički Osik, Raduča, Ljubovo već su pod kontrolom "Milicije SAO Krajine", a istočni dio Gospića s većinskim srpskim pučanstvom jedno je od tada mnogih područja Like gdje su nesmetano harale četničke formacije.
Granatiranje Otočca i maksimalno zaoštravanje situacije u ljeto 1991. prisilila je ličke Hrvate, a i sve druge koji su živjeli u miru da se samoorganiziraju i uz pomoć prvog pristiglog oružja i ponešto vlastitog, uglavnom lovačkog i trofejnog naoružanja, ustroje prve dobrovoljačke postrojbe. Već 25. kolovoza postrojena su na novoj gradskoj tržnici četiri voda sa zapovjednicima Pajom Brkljačićem, Ivicom Živkovićem, Franom Zorićem i Pajom Šimićem na čelu.
Dana 28. kolovoza minobacački je napadnut Perušić, a 30. kolovoza u 1 sat i 14 minuta padaju i prvi projektili na Gospić. Pučanstvo napušta grad, a Srbi su već odavno otišli. Sam grad je faktički pred okupacijom, s četnicima u istočnom dijelu i JNA u dobro utvrđenim vojarnama.
Žestoki sukobi počinju 2. rujna na Alarovom brdu, dijelu Gospića koji je bio najpogodniji za prolaz četnicima kako bi zavladali i zapadnim dijelom Gospića, te cijelom Likom. Dragovoljci, aktivni i pričuvni redarstvenici s gospodinom Ivanom Dasovićem na čelu žestoko brane položaje. Tada se sa zadatkom ustrojavanja te poboljšanja postojeće obrane formira i Operativni stožer za Liku sa sjedištem u Gospiću s gospodinom Antom Klarićem na čelu te gospodom Ivicom i Tihomirom Oreškovićem.
Pristižu dragovoljci s mnogih strana: zagrebački studenti, pripadnici riječkoga redarstva, mnogi Ličani na radu u inozemstvu. Mirko Norac, Miro Laco, Davor i Branko Škare, Antonijo Lekić, Ivica Derviše, te Boris Prebeg sa suborcima i Miljenko Filipović sa svojim vodom zasigurno spadaju među najzaslužnije što je Gospić i velik dio Like branjen i obranjen.
Plan i organizacija obrane detaljno su razrađeni, te se osniva i 118. brigada Hrvatske vojske s pukovnikom Mirkom Norcem na čelu, te Milanom Čanićem-Bićom kao načelnikom štaba. Napokon je tada još relativno slabo opremljena Hrvatska vojska krenula u ofenzivu.
Usprkos ultimatumu Hrvatske vojske o zabrani izlaska pripadnika JNA iz vojarni bez najave, 7. rujna izlazi pet borbenih oklopnih vozila a u jednom od njih nalazi se i Ljupče Krstevski, prvi general JNA kojeg su zarobili hrvatski branitelji. Hrabro ostvarena i dobro smišljena akcija urodila je plodom. No, zbog određenih razloga general je pušten, ali ostali su BOV-ovi, vrijedan "dar" hrvatskim borcima.
Odgovor Beograda dolazi u obliku raketnih napada zrakoplovstva i još žešćih napada neprijatelja. Hrvatska vojska žestoko uzvraća i samo u jednoj od mnogih bitaka u Jasikovačkoj ulici na području istočnog Gospića uništen je jedan, a zarobljen drugi neprijateljski tenk. Gubici napadača procjenjuju se na oko 40 ljudi, gine i vođa "Belih orlova" - vojvoda Božović zvani "Gliška".
Osvajaju se i prve vojarne, te vojni objekti u Hrvatskoj, a 14. rujna skladište Teritorijalne obrane u Gospiću, te vojarna u Perušiću. Uspjesi se nastavljaju i 18. rujna kada je zauzeta vojarna JNA u samom Gospiću. Lički branitelji kreću u oslobođenje istočnog dijela Gospića: slijedi silovita ofenziva koju neprijatelj nije očekivao.
Neprijatelj bježi ostavljajući za sobom na desetine mrtvih, uništenu tehniku i vojnu opremu, te potpuno razrušeni dio grada gdje su se vodile bitke za oslobođenje. Četničke formacije odbačene su na više od 20 kilometara od Gospića. Obrana se konsolidirala i proglašena je opća mobilizacija u suradnji s općinskim Kriznim štabom.
Svi Hrvati brane Gospić koji je bio i ostao jedan od najčvršćih branika hrvatstva.
Velika uloga u svim tim događajima i zasluga za ovakve uspjehe pripada nesumnjivo junaku ličkog ratišta Mirku Norcu. Kompletno koncipiranje obrane, prvo osvajanje vojarni JNA u tijeku Domovinskog rata, organiziranje 118. brigade iz nepovezanih dobrovoljačkih skupina. Sve je to samo mali dio njegove više nego uspješne borbe za samostalnog Hrvatske.
Uvijek prvi, na čelu svojih ljudi, zapovjednik koji ne zapovijeda "naprijed", već "za mnom" stvorio je vrhunske borce, brigadu koja se ubraja među najuspješnije postrojbe Hrvatske vojske.
Njegov autoritet kako borca i zapovjednika nesumnjivo će odigrati presudnu ulogu glede kvalitete ustrojavanja "Ličkih vukova" - 6. gardijske brigade, kasnije preimenovane u 9. gardijsku brigadu "Vukovi".
foto: DPCM / scrshot HRT
Priredio: Mario Mehaković
Izvor: DPCM/Hrvatski vojnik
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
