7. veljače 1945. - partizanska zvjerstva u Širokom Brijegu | Domoljubni portal CM

RATOVI

U VIHORU RATA

Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk u Širokom Brijegu

7. veljače 1945. - partizanska zvjerstva u Širokom Brijegu

U vihoru rata

Ne treba se čuditi da se netko ovako barbarski odnosio prema kaležima, križevima, pokaznicama i drugim liturgijskim predmetima, bilo je toga u povijesti, a i sam Isus nam je rekao: »Ako su mene progonili, i vas će progoniti« (Iv 15, 20). No, opet čovjek se zapita kako je moguće da netko čini ovakve stvari?

Danas se obilježava Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk u Širokom Brijegu.

...

Upravo su tog kobnog 7. veljače 1945. godine partizani ušli u Široki Brijeg te počinili stravične zločine u Franjevačkom samostanu na Brijegu kada su na brutalan način u ratnom samostanskom skloništu ubili dvanaestoricu franjevaca.

Nakon osvajanja samostana, metkom u potiljak je ubijeno, potom zapaljeno i zatrpano, 12 fratara, uključujući i osamdesetogodišnjeg fra Marka Barbarića, koji je ležao nepokretan u bolesničkoj postelji. Dodatnih devet je tih dana ubijeno u okolici Širokog Brijega, a ukupno je, samo iz Hercegovačke franjevačke Provincije Uznesenja Marijina na nebo, smaknuto 66 franjevaca.

Evo nekih od svjedočanstava:

Fra Stjepan Naletilić, kongorski župnik, ubijen nakon nekoliko dana zatvora i vjerojatno mučenja.

Fra Križan Galić stradao je od bombe ubačene kroz prozor u župni ured u Međugorju posljednjega dana listopada 1944.

Fra Augustin Zubak je zajedno s još petoricom fratara, i još jednim civilom, ubijen u Gornjem Gracu. U skupini se nalazio i jedan njemački vojnik koji je uspio pobjeći. Svjedočanstvo kaže da su fratri držali krunice, ništa nisu skrivili, nego su samo narodu pomagali, milosti nije bilo i svi su pokošeni rafalima.

Fra Petar Sesar uhićen je dok je molio krunicu u crkvi u Čapljini. Nakon uhićenja bio je izudaran i raskrvavljen te takav odveden. Ubijen je i bačen u Neretvu.

Fra Marko Barbarić, koji je teško disao sa smrtnim hropcem i nije mogao hodati. Odveli su ga i ubili, a da nije bio pravo ni pri svijesti. Ubijen je kao i ostali na otvoru ratnog skloništa metkom u zatiljak i zapaljen.

Fra Nevinko Mandić počeo svetu misu. Na pola mise su ga izveli iz crkve i dali neke njegove dokumente kuharu, rekavši mu da će se fra Nevinko vratiti. S njim su odvedeni fra Marko Dragićević i fra Bono Andačić. Vodili su ih do Grabove Drage, gdje su ih predvečerje istog dana likvidirali i bacili u jamu pored puta.

Sljedećih dana i mjeseci, partizani su uhitili i ubili na stotine nedužnih civila tako da je u Drugom svjetskom ratu i poraću, statistički, ubijen svako deseti stanovnik Širokog Brijega. Župa Široki Brijeg godine 1940. imala je 8004 stanovnika. Procjenjuje se da je stradalo u Drugom svjetskom ratu i poraću na području općine između 786 i 2157 osoba.

Po okončanju borbi, partizani su uspjeli zarobiti oko 1400 njemačkih i hrvatskih vojnika, a čelnici tadašnje OZNA-e, tih su dana, dali uhititi preko 2000 Širokobriježana.

Uništeno je kulturno blago, zajedno sa samostanskim, crkvenim i školskim inventarom, a zgrade su teško oštećene. Dvije godine nakon rata spaljene su matične knjige vođene od 1753. godine, a franjevci protjerani. Nakon tih teških stradanja Široki Brijeg je desetljećima povijao rane.

Zašto su franjevci ubijeni, vjerojatno samo zato jer su nosili franjevački habit. Za većinu se grob još ne zna.

Za ubojstva hercegovačkih fratara do danas nitko nije odgovarao.