Drugim imenom češliga, češaljka, čičak veliki, šumska češljugovina, sikavac glavati, ova se biljka rabi još od vremena Dioskorida, koje je od korijena češljugovine pripremao lijek za ispiranje očiju kod infekcija ili bolesti oka, kao i za liječenje raznih kožnih nečistoća. Grčka riječ – Dipsacus u prijevodu znači žeđ.
Češljugovina je dvogodišnja zeljasta biljka, visine do 2m, sa listovima najčešće po dva koji obavijaju stabljiku čineći “čašu” u kojoj se sakuplja voda. Na vrhu stabljike ima dvospolni cvijet ili cvjetnu okruglastu glavicu varirajućih boja (žućkasto bijele do ljubičaste) koja je zaštićena bodljikavim i golim grančicama Plod je ne-pucavac. Cvate od srpnja do rujna.
Korijen ove biljke je gorak a cijela biljka bez naročitog mirisa. Najčešće se može naći na napuštenim mjestima uz puteve i živice, na nasipima i na proplancima.
Prije cvatnje beremo mlade listove, a korijen za vrijeme cvatnje. Za vrijeme cvatnje rabimo sve dijelove biljke u svježem stanju za liječenje. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu u sjeni. Korijen vadimo u jesen te sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Suhi korijen rabimo za izradu tinkture. Sakupljaju se također i cvjetne glavice koje usitnimo i sušimo na toplom i prozračnom mjestu.
Zapadna pučka medicina rabi češljugovinu kao: antireumatik, antikarcinom, antigiht, dermetik, diuretik, homeopatik, te za liječenje apcesa, bolesti prstiju, bolesti jetre, bolesti želuca, gihta, glavobolje, hematoma, raznih rana i povreda kože, raznih parazita i nametnika u crijevima, reume, sunčanih pjega, udaraca, žutice kao i za masažu.
Češljugovina se danas u pučkoj medicini rijetko rabi u liječenju, ali kada se rabi to je u slučaju kod tegoba sa gihtom, kod reumatskih bolova i sličnih tegoba, jer je dobar diuretik. Rabi se i kao digestiv, te kao dijaforetik (za znojenje i olakšanje bolova od gihta i reume itd) te kao detoksikant za liječenje tegoba s jetrom kao što je žutica, slab rad jetre itd.
Ljekovito djelovanje češljugovine:
U siromašnoj literaturi o češljugovini navodi se uporaba tinkture od korijena u liječenju:
- bolesti kože – afti, bradavice,(apscesa, sunčanih pjega, raznih kožnih nečistoća, nadražuje kožu, rabi se za čišćenje kože u kozmetici lica i tijela)
- reumatizma i artritisa
- karcinoma (cijela biljka kao čaj ili tinktura)
Od tinkture korijena možemo napraviti mast koju rabimo za liječenje kožnih bolesti i ozljeda (nagnječenja, hematomi, udarci, fistule, rane od vena, čireva itd).
- tegoba sa lokomotornim sustavom (zglobovi, koštana oboljenja, reumatizam mišićnog tkiva itd). Korijen češljugovine je u prvom redu diuretik i dijaforetik (za izazivanje mokrenja i preznojavanja) te stomahik.
Autor: UCM
Izvor: svijetokonas.net