KULTURA
Hrvatska kulturna baština
Svaki se grad, selo ili mjesto širom naše lijepe domovine može pohvaliti nekim svojim autohtonim običajem, tradicijom i kulturom.
Općina Gorjani u Osječko-baranjskoj županiji može se, pored ostaloga, pohvaliti svojim prekrasnim i nadaleko poznatim Ljeljama ili Slavonskim kraljicama.
...
Ipak, prije nego upoznamo Ljelje valjalo bi najprije upoznati i mjesto iz kojega dolaze. Općina Gorjani smjestila se na Đakovštini, na 120 metara nadmorske visine i otprilike 11 kilometara od Đakova. Gorjani se prostiru na 53 četvorna kilometra, a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine imali su 1591 stanovnika. Gorjani se prvi puta spominju u darovnici Bele IV.(1206.-1270.), hrvatsko-ugarskoga kralja dvije godine nakon njegove poznate Zlatne bule 1242., dakle 1244. Posebice u srednjem vijeku Gorjani su predstavljali vrlo značajno gradsko naselje. Slavna ličnost ovoga kraja koju svakako treba spomenuti je palatin Nikola Gorjanski. Nikola je poginuo u Bitci kod Gorjana 25. srpnja 1386. kada su ih u Garovom dolu, pod vodstvom bana Ivana Horvata, dočekali pristaše ubijenog kralja Karla Dračkoga. Nikola je ubijen, a kraljica Marija i njezina majka Elizabeta rođena Kotromanić bijahu zarobljene.
Gorjani su, nakon smrti Joba Gorjanskog 1481., promijenili nekoliko vlasnika. Dolaskom Osmanlija koji su razorili garsku gradinu Gorjani postaju pravo seosko naselje te poprimaju današnji izgled. Gorjanska župa spominje se još 1331. zajedno sa dominikanskim samostanom. Zanimljivo je da se u župnoj crkvi, posvećenoj Svetomu Jakobu starijem apostolu, nalaze orgulje izgrađene 1861. od osječkog majstora Andrije Fabinga. Još i danas ulice u Gorjanima zadržale su stare nazive: Bolokan, Grčka, Grobljanska, Kućanačka, Kula, Okrugla, Perićeva, Punitovačka i Ritvara. Spomenimo još i Hrvatsko seljačko pjevačko društvo „Matija Gubec“ koje je djelovalo od 1936., a s radom je prestalo uoči Drugog svjetskog rata. Onda je 1966. osnovan KUD „Gorjanac“ koji djeluje još i danas i u sklopu kojeg, od 2002., nastupaju i poznate Ljelje.
Na proljeće kada se priroda počinje buditi u svoj svojoj veličini i raskoši, za vrijeme blagdana Duhova ili Pedesetnice 50 dana nakon uskrsnuća Isusa Krista, djevojke iz Gorjana započinju svoj proljetni ophod. Ovaj se običaj ponovno pokrenuo 2002. godine na inicijativu tadašnje voditeljice KUD-a „Gorjanac“ gospođe Marije Bučanović uz potporu tadašnjega predsjednika KUD-a Karla Šipoša zajedno sa svim ostalim mještanima Gorjana. Gorjanske djevojke, od 13. do 24. godine, dijele se na dvije uloge koje će igrati: kraljeve i kraljice, dok momci igraju prosjake i svirače. Kraljeva je većinom bilo 8, kraljica od 3 do 8, a broj momaka u pratnji se kretao od 4 do 21. Na Duhove svi sudionici se oblače kod kuće nakon čega odlaze u Dom DVD-a gdje uzimaju sve rekvizite koji su im potrebni, nakon čega odlaze na misu u župnu crkvu. U crkvi kraljevi sjede u prvim redovima, a iza njih sjede kraljice i momci. Nakon mise ispred crkve igra se „Kolo“ uz pratnju tamburaša. Stihovi u kolu su deseterci:
Sva su sela uokolo b’jela,
A Gorjani stoje k’o kapela.
Oj, Gorjani, selo je bogato,
Momci srebro, a djevojke zlato.
Oj, Gorjani, selo u dva reda,
Iz daleka k’o Zagreb izgleda.
Nakon što otpjevaju „Kola“ svira se „Sitno“ i „Kabanica:
Kabanica od seksera, haj, haj,
Do’ će dika dok večera, haj, haj!
Kabanica i na njoj su rojte,
Oj, čobani, kiše se ne bojte!
Kabanica u četiri pole,
Poljubi me, milo janje moje!
Nakon toga Ljelje kreću u ophod selom. Najčešće idu stazom, nekada i cestom, u povorci. Prvi idu kraljevi za kojima idu kraljice, prosjaci i onda tamburaši i gajdaš. Kraljevi i kraljice idu u parovima dva po dva. Povorka hoda ulicom prema kućama koje će ih primati pri čemu se pjevaju pjesme iste melodije, ali različitoga teksta. Neki od tih napjeva su:
Mi idemo ljeljo, mi idemo kralju, ljeljo
U polje smiljevo, u polje smiljevo, ljeljo
Smilje da beremo, smilje da beremo, ljeljo
Smilje i kovilje, smilje i kovilje, ljeljo
Kralje da kitimo, kralje da kitimo, ljeljo
Kralje i kraljice, kralje i kraljice, ljeljo!
Dok prelaze cestu ljelje pjevaju:
Mi idemo ljeljo, mi idemo kralju, ljeljo
Priko na Dunavo, priko na Dunavo, ljeljo
Pa na vodu ladnu, pa na vodu ladnu, ljeljo!
Nakon što otpjevaju jedan od napjeva, svirači zasviraju „Bećarac“, „Drumarac“ ili „Gorjansko kolo. Pritom se mogu čuti stihovi poput:
Al je lipo kad tambura svira,
Tanka žica u srce me dira.
Bećar kapu na oči navlači,
Jedva čeka da se malo smrači.
Cura pendžer otvorila širom,
Da ju baja udari šeširom.
Evo braće iz gorjanskih brda,
Jadan onaj ko se s nama sprda.
Procvala je ruža i lelija,
Pa miriši cijela Slavonija.
Domaćini koji ih primaju širom otvore kapije svojih dvorišta u kojima postavljaju stolove sa pićem, kolačima i suhomesnatim proizvodima pri čemu za kraljeve postavljaju i stolice. Domaćin ljelje dočeka na ulazu u dvorište nakon čega ljelje pjevajući ulaze u dvorište pjevajući pjesmu posvećenu domaćinu. Pjesma koju pjevaju prilagođena je ovisno o tome tko živi u toj kući. Kraljevi sjednu na stolice, a iza njih stoje kraljice. Ako u kući žive brat i sestra onda ljelje pjevaju:
Ovdi nama kažu, ovdi nama kažu, ljeljo
Bratac i sestrica, bratac i sestrica, ljeljo
Seku vi udajte, seku vi udajte, ljeljo
Brata nama dajte, brata nama dajte, ljeljo
Da ga mi ženimo, da ga mi ženimo, ljeljo
S našim desnim kraljem, s našim desnim kraljem, ljeljo
Il’ s l’jevom kraljicom, il’ s l’jevom kraljicom, ljeljo!
Ako pak u kući živi djevojka onda pjevaju:
Ovdi nama kažu, ovdi nama kažu, ljeljo
Seka neudana, seka neudana, ljeljo
Il’ ju vi udajte, il’ ju vi udajte, ljeljo
Il’ ju nama dajte, il’ ju nama dajte, ljeljo
Da ju mi udamo, da ju mi udamo, ljeljo
Za našega kralja, za našega kralja, ljeljo!
Nakon toga slijedi obredna igra kada sve djevojke pjevaju određenu pjesmu dok kraljevi izvršavaju naredbe iz tih pjesama, a kraljice stoje na mjestu. Primjerice, ako kraljevi sjede onda se pjesma započinje „Ustante se kralju, ustante se kralju, ljeljo!“. Kraljevi tada ustaju i nastavljaju sljedeći stih. Ako kraljevi ne sjede onda prvi zapjevaju „Ajd pošeći kralju, ajd pošeći kralju, ljeljo!“. Kraljevi se razdvajaju i kreću oko kraljica u dvije kolone. Pritom se kvrcnu sabljama što ponavljaju i za naprijed. Nakon što dovrše šetnju, pod stihom „Sastante se kralju, sastante se kralju, ljeljo!.“ kraljevi formiraju kolo i pjevaju „Ajd poigraj kralju, ajd poigraj kralju, ljeljo!“. Kolo se izvodi uz pratnju gajdaša ili tamburaša samičara. Kolo koje se svira je neka vrsta „Šokačkoga kola“ koje plešu i same ljelje. Dok igraju, u desnoj ruci drže sablju dok u lijevoj drže plesačicu do sebe za desni lakat. Dok svirač svira djevojke udaraju sabljama na način da svaka druga udara sabljom, dok ostale sablju samo podmeću. Također, ponekad djevojke znaju sablje spustiti u sredinu kola, pa ih ponovno podići. Djevojke u kolu pjevanjem deseteračkih stihova prekidaju svirača. Neki od stihova su:
Al je lipo pogledati ljelje,
Kad naprave veliko veselje.
Sitno žito ošlo u kraljice,
A ražulja za njima se šulja.
Aoj gazda od ovoga dvora,
Živila ti gazdarica tvoja.
Pitaju me odakle si seko,
Šljiva rana, ja sam iz Gorjana.
Nakon što otpjevaju nekoliko pjesama svirač prestaje sa sviranjem. Potom kraljevi otvaraju kolo i ponovno staju na liniju nakon čega zapjevaju „Rastante se kralju, rastante se kralju, ljeljo!“. Uz pjesmu se naklone domaćinu koji ih počaste pićem, kolačima i suhomesnatim proizvodima.
Te darove u korpama sakupljaju prosjaci, a svi darovi ostaju u KUD-u. Kada ophodari odluče da je vrijeme za polazak do druge kuće oni formiraju povorku i uz pjesmu izlaze iz dvorišta. Za iduće kuće redoslijed izvođenja pjesama i kola je isti. Spomenimo još i da ovaj običaj potječe iz pradavnih vremena Slavena.
Smatra se da je Ljelja bila žena slavenskog bog Peruna. Ophod kraljica i kraljeva temelji se na mitološkoj priči o nebeskim kraljicama i kraljevima koji nemaju sveze sa ovozemaljskim kraljevstvom. Proljetni ophod kraljica u Gorjanima upisan je 1966. kao hrvatska kulturna baština.
Godine 2007. prepoznat je kao nematerijalna svjetska baština, a godine 2009. uvršten je na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Na kraju, valja ukazati na „Ansambl narodnih plesova i pjesama LADO“ i jednoga od njegovih utemeljitelja, poznatog hrvatskoga folklorista i etnokoreografa Zvonimira Ljevakovića. Ljevaković je na temelju ovoga običaja sastavio koreografiju „Slavonske kraljice“ koju ansambl izvodi još i dan danas.
Ova njihova koreografija jedna je od najradije gledanih folklornih koreografija u Hrvatskoj.
| Drugi upravo čitaju... |
|
Foto: 1. DPCM/wikipedia.org; HTZ
Autor: Davor Gorupić - Ris
Izvori:
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
