VJEROUČITELJ
Piše: Vjeroučitelj I.D.
Vjernici dobivaju karizme, milosti ili darove od Boga: dar ozdravljenja, dar čudesa, riječi spoznanja i autoriteta nad zlim duhovima. To je naše poslanje u svijetu bez obzira kojim se poslom bavimo.
Većina nas ima nekoga posebno dragog s kim voli provoditi vrijeme. S takvom se osobom nerado rastajemo i druženja nam s njom prolaze brzo.
Isus je u mnogim mjestima bio rado viđen gost, a ljudi su se s njim rastajali teška srca. On za sebe kaže da je poslan k mnogima, a ne samo nekima, navješćivati evanđelje o kraljevstvu Božjem.
...
Evanđelist Luka donosi nam takvu zgodu u kojoj Isus, nakon ozdravljenja Petrove punice, napušta Kafarnaum u kojem je često boravio i odlazi u Judeju. Kao kad bi danas otišao iz zapadnog u primorski ili dalmatinski kraj Hrvatske.
Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.
O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.
Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim. ( Lk 4, 38-44 )
Došao je spasiti svijet
Mnogi ljudi imaju različite zapreke da to povjeruju. Najčešće zbog krive slike o Bogu. Prigovaraju Bogu zbog ratova, prirodnih nepogoda, smrti djece,gladi u svijetu…
Ovaj svijet nije savršen i darovan nam je da ga u suradnji s Njim izgrađujemo. On traži našu suradnju. Od zla (nesavršenosti) ovog svijeta ne može nas osloboditi, ali od utjecaja Zloga može.
Bolest u Novom zavjetu nije nikakvo dobro. Isus, apostoli, drugi vjernici ozdravljaju bolesnike. On daje nalog Crkvi da ozdravlja bolesne. Bol nije dobra. Bog želi da budemo zdravi. On ne želi da patimo. Pavlov suradnik Timotej imao je želučane bolove na što mu ovaj savjetuje popiti malo vina.
Nismo ukinuli ni liječnike ni bolnice jer neki nisu ozdravili. Tjelesnu patnju lakše ćemo podnijeti ako smo zdrava duha i duše. Bolesnicima je svakako lakše kad im posvetimo pažnju. Isus zna važnost ljubavi osobito kod onih koji pate. A oni se najviše pitaju o smislu patnje.
Često smo nesposobni posredovati ili primiti ozdravljenje. Kad bolesnik kaže da je Bog htio da bude teško bolestan ne govori istinu. “Neki smatraju da Bog više ne ozdravlja ili čak kako Bog želi da budemo bolesni.“ (Ozdravljati bolesne, C. i F. Hunter, str. 10.) U prvoj Ivanovoj poslanici piše da nas Bog ljubi dok smo još grješnici jer zna da će nas njegova ljubav privući obraćenju.
Vjernici dobivaju karizme, milosti ili darove od Boga: dar ozdravljenja, dar čudesa, riječi spoznanja i autoriteta nad zlim duhovima. To je naše poslanje u svijetu bez obzira kojim se poslom bavimo. Čudesno ozdravljenje, oslobađanje od zlih duhova, potvrđuje Isusov nauk. Šimunova punica odmah ustaje i poslužuje ih.
O, kad bi to naša Crkva shvatila, a ne proganjala one kojima Bog izlijeva svoje darove.
Imamo Duha Kristova, Duh Sveti izlio se na nas u krštenju, krizmi… Još samo da to pokažemo.
Nakon polaganja ruku i molitve za ozdravljenje jedna moja rođakinja odmah je, na vlastito čuđenje, podigla bolesnu ruku iznad glave, što prije nije mogla. Budući je u govoru često koristila prostu riječ kao poštapalicu Gospodin joj je usadio potrebu da se odmah ispriča. Desetak mojih rođaka doživjelo je kako Isus produžuje ruke i noge. To je živa vjera. Za molitvu nad bolesnicima potrebno je imati ljubavi za njih. Ako je nemamo molimo da nam Bog podari tu ljubav.
Većina bolesnika nema dar trpljenja (karizmu). Za prihvaćanje bolesti kao križa od Isusa potrebna je milost. Vjerom se moliti kao i za ozdravljenje. To je duhovna zrelost. Dok molitelj moli Duh Sveti nadahnjuje za što treba moliti: ozdraviti ili prihvatiti. Među mojim poznanicima prepričava se događaj molitve nad čovjekom koji je bio lijen i Isus ga nije htio ozdraviti, uz riječi spoznanja: Ako ga ozdravim imati će grijeh, jer je lijen.
Bogu valja prepustiti tko će ozdraviti a tko će svoju patnju sjediniti s njegovom.
Polaži ruke i moli za druge, jer karizme i jesu darovane zbog drugih.
Kad to kreneš činiti pojavit će se u tebi duh obzira, straha što će reći drugi i možda će sve prestati. Po nama dolazi „rijeka Milosrđa“, kroz naše oči, ruke, otvoreno srce za druge.
Ako je naše oko zlo, kako će drugi u nama prepoznati dobrog Oca?
Foto: 1. DPCM/elconfidencial.com
