Hrvoje Horvat

Naša Domovina stoljećima

ratovala pod tuđim barjacima,

i sluge bili moćnim silama

koje su okupirale Hrvatsku nama.

Za velike sile ginula hrvatska mladost,

a devedesetih obasjala nas radost

jer svoju Domovinu i trobojnicu imamo,

nikad više nikome je ne damo.

U Domovinskom obrambenom ratu

izvojevali slobodu svakom Hrvatu

i ostvarili tisućljetne snove

 da se Hrvatska neovisna zove.

I susjednu BiH spasili da je Srbi ne okupiraju,

naše Hrvate iz Bosne i Hercegovine protjeraju,

postrojbe HVO, Specijalne policije i HV časno ratovale

da bi i Bosni i Hercegovini slobodu izvojevale.

Na planinskom i krševitom bosanskom tlu

od svih zločina oni najteže pripišu Hrvatu,

 i sad u sudnicama pate naši  nevini heroji,

opet na Hrvatima se povijest kroji.

Osudili nas, smiju nam se u lice,

neki bi opet na bojišnice,

da ponovo granice pišu i kroje,

nisu bili u ratu, a sad bi glumili heroje.

Vi, što bi ste ponovo ratovali

i s oružjem presude dijelili,

sjetite se paklenih slika iz rata,

kad se ostajalo bez noge, ruke i vrata.

Sjetite se vriska, plača i boli

kad trudnici trbuh Sotona raspori

i kad malo dijete plače

pored zaklanog mu ćaće.

Zaklanih, pretučenih, silovanih se sjetite

dok mržnju, osvetu i rat želite.

Nije li dosta mržnje na ovim prostorima,

i bez rata i oružja rješenja ima.

Dosta mržnje i rata

poruka je nas Hrvata.

Vjera u Boga, krunica u ruci,

da se ohlade ti ratoborni vuci.

Dosta mržnje i rata

riješit ćemo povijest Hrvata,

pravnim putem i politikom,

tako ćemo spasiti hrvatski dom.