RATOVI
Tijekom 1993. američka diplomacija pokušavala je nametnuti program pod nazivom „Lift and Strike” kojime bi se Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini ukinuo embargo na uvoz oružja, uz opciju primjene zračnih udara protiv teškog naoružanja srpskih snaga kojime se bombardiralo Sarajevo i ostalih šest zaštićenih zona UN-a.
Program „Lift and strike” nije zaživio te je administracija američkog predsjednika Billa Clintona diplomatskim pritiscima i prijetnjama o vojnoj intervenciji nastavila tražiti rješenje za sukobe.
...
Nakon što je početkom veljače 1994. ispaljeni projektil usmrtio 68, a ranio 144 osobe na sarajevskoj tržnici Markale i NATO savez aktivno se uključio u rješavanje krize u BiH.
Francuska je predložila, a Sjedinjene Države prihvatile su ideju o uspostavi razvojačene zone oko Sarajeva. Zemlje članice NATO-a potom su zaraćenim stranama, a zapravo srpskim snagama uputile ultimatum. Sva teška oružja, u zoni od 20 kilometara, imala su se staviti pod kontrolu UN-a u roku od deset dana uz prijetnju zračnih udara.
Tijekom sljedećih dana vodili su se intenzivni pregovori, a iznad čitave Bosne i Hercegovine proglašena je i zona zabrane borbenih letova. Tek nakon ruske intervencije Srbi su povukli oružje, ali su borbene operacije usmjerili na druge pravce. Nastavili su i s borbenim letovima, ali je tada Sjevernoatlantski savez, zadužen za provedbu odluke o zabrani letenja, odlučio dijelovati.
Dva američka zrakoplova F-16 srušila su kajem veljače 1994. nad sjevernom Bosnom četiri srpska zrakoplova. Srbi više nisu podizali zrakoplove, ali su nastavili borbena djelovanja. Od Sarajeva su se okrenuli prema muslimanskoj enklavi i sigurnosnom području UN-a Goraždu.
Kada su u travnju 1994. prodrli u predgrađa zapovjednik mirovnih snaga zatražio je zračne udare. NATO je ponovno borbeno djelovao.
U daljnjim incidentima Srbi su čak i srušili nekoliko NATO-ovih zrakoplova, a tek su masovni zračni udari NATO-a na Jugoslaviju 1999. zaustavili velikosrpsku agresiju na prostorima bivše Jugoslavije.
Foto: 1. scrshot YouTube
Autor: Tomislav Šulj, povjesničar
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
