U vihoru rata

U VIHORU RATA

U vihoru rata

Susret s Karlovcem nekako oživljava uspomene na ne tako davna vremena kada je neprijateljska "sila" željela preimenovati taj grad u Kordunovac.

Kao što je slučaj s mnogim gradovima u Republici Hrvatskoj ni Karlovac nije uspio izbjeći tragediju ratnih događanja, ali je uspio dokazati gdje su granice moći jedne jake i nekontrolirane sile, koja je polagala pravo, bez povijesnih argumenata, na jedno područje koje je tijekom povijesti bilo dio hrvatskog bića i hrvatske povijesti.

...

Govoreći o povijesti grada, neizbježno je spomenuti njegovu 110. brigadu Hrvatske vojske koja je ne samo dio povijesti grada nego i dio povijesti Domovinskog rata, borbe hrvatskog naroda i svih državljana Republike Hrvatske koji su bili svjesni da je to njihova domovina i njihovo vjekovno ognjište.

Brigada je nastala u vrijeme kada su se vihori rata već mogli osjetiti s obala Kupe i Korane.

Već 28. lipnja 1991. godine, datum koji se uzima kao dan brigade, ustrojena je prva bojna sa svojih dvjestotinjak vojnika, časnika i dočasnika.

Govoreći o povijesti brigade potrebno je naglasiti zasluge onih ljudi koji su bili njeni pripadnici, a isto tako onih koji su svojim domoljubljem i samoprijegorom doprinijeli ustroju brigade, kao što su zapovjednici Luka Janić i Ruda Brlečić. Svatko od tih, znanih ili neznanih, vojnika Domovinskog rata zaslužuje posebnu pozornost, ali je nemoguće spomenuti ih u jednom trenutku, na istom mjestu. Kroz svoju postrojbu, kroz spomen o njoj, kroz priču samo jednog od njih, oni će se uvijek prepoznati.

Brigada je vodila žestoke borbe oko Topuskog, Lasinje i Slunjskih brda, a zajedno s pripadnicima MUP-a i Narodne zaštite uspjela je obraniti i Karlovac. Legenda brigade je svakako Turanj, mjesto na kojem je zaustavljen neprijatelj.

Započevši svoj borbeni put u ljetu 1991. godine, kada je gospodin Luka Janić započeo njenim ustrojem, pa do trenutka odlaska u pričuvu 110. brigada Hrvatske vojske ostvarila je značajne uspjehe. Kroz brigadu je prošlo 5000 ljudi, a činili su je borci iz Slunja, Ogulina, Duge Rese i naravno Karlovca. Poginulo je 78 boraca a 143 su ranjena.

Potrebno je naglasiti da je brigada bila u nezavidnom položaju Imala je neprijatelja sprijeda, ali i u samom gradu. No o tome kako su tekle bore u samome gradu i oko njega najbolje znaju oni koji su tamo bili i sudjelovali u njima.

Zaustavljen neprijateljski proboj tenkovima

Gusti dim nad vojarnom i jaka topnička vatra po svim položajima Hrvatske vojske jasno su otkrivali namjere neprijateljske vojske. Bilo je sigurno da je neprijatelj krenuo u proboj tenkovima.

Kolona tenkova polako se kretala glavnom cestom kroz selo Belaj rušeći sve pred sobom. Položaji hrvatske vojske u Belajskim poljicama trebali su ih spriječiti u daljnjem napredovanju.

Grupa tenkova se odvaja i usmjerava prema jednom od položaja. Daljnji tijek događaja opisao je Dubravko Halovanić, koji je sa svojim suborcima iz 110. brigade, Slavkom Balenom i Igorom Horvatom, uspio onesposobiti tri tenka neprijateljske vojske, spriječivši ih da svoje rušilačke namjere ostvare na karlovačkim ulicama.

Naoružani samo automatskim puškama sa po jednim okvirom streljiva, njih se trojica uspijevaju približiti koloni tenkova. Dok su se ljutili na svoju nesmotrenost što su komplet tromblona zaboravili u vozilu, cestom su se približavala tri tenka T-55. Primicali su se polako i mitraljirali. Kuća za kućom nestajale su u plamenu.

Položaji Hrvatske vojske, u šumi uz cestu, bili su pod stalnom topničkom vatrom, a držali su ih uz 110. i pripadnici 137. brigade. Njihovim se angažiranjem RRB "OSA" odmah našla u Dubravkovim rukama. Do tada sva tri tenka poredala su se na cesti, zaustavila i mitraljirala uokolo. Bili su udaljeni oko 250 metara od njih. Dubravko uzima "OSU" i ispaljuje raketu na srednji tenk u koloni. Raketa pogađa gusjenice i tenk je onesposobljen za daljnje kretanje. Kupola se ubrzo otvara,a unezvijerena posada pokušava se spasiti bijegom. Ne gubeći ni trenutak, za ispaljivanje je odmah bila spremna i druga raketa.

Posada tenka na začelju kolone, vidjevši sudbinu prethodnog, povlači se natrag. No, nedovoljno brzo.

Raketa i ovaj put pogađa cilj. Posada iskače iz gorućeg oklopa, ali ne uspijeva daleko odmaći.

Raketa više nije bilo, morali su pokušati tromblonima. Jedan od boraca 137., Igor Matuzić i Dubravko Halovanić uzimaju tromblone i kreću u potragu za trećim tenkom iz kolone. Vidjevši kako su završile posade druga dva tenka, posada trećeg tenka povlači se uz neprestanu vatru po okolnim vinogradima.

Do tada se neopaženo uspio primaknuti jedan naš tenk. Cestom su nadolazila još dva tenka T-34 koje Dubravko  i Igor pokušavaju onesposobiti tromblonima, no bili su predaleko. Trombloni padaju sasvim blizu ali ne dovoljno da ih oštete i zaustave. Jedan se od tenkova odvaja i prilazi ranije pogođenom, otvarajući vatru po hrvatskim položajima. No, ne zadugo. Ubrzo se i on pogođen vatrom iz našeg tenka našao u plamenu.

Drugi T-34 povlači se neoštećen. Nažalost granata se nije aktivirala.

Nabavljena je tada i treća raketa. Dubravko puni lanser i pogađa preostali T-55, ovaj put s manje sreće. Neoštećen T-55 uspijeva se domoći sigurnosti.

Ipak tri tenka više nisu ugrožavala naše položaje, a za kretanje u bilo kakav proboj ovim pravcem više nisu imali hrabrosti.

Neslavan završetak prisilio ih je da promijene pravac jer ovaj je bio više nego dobro čuvan.

foto: DPCM / kaportal.net.hr / wikipedia.org

Autor: Mario Mehaković

Izvor: Hrvatski vojnik

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.