U vihoru rata

U VIHORU RATA

U vihoru rata

Jastrebarsko, živopisno mjesto u blizini Zagreba, imalo je prigodu ranih ljetnih mjeseci godine 1991. osjetiti što znači suprotstaviti se tada još vrlo moćnoj JNA.

Hrvatska težnja za samostalnošću i stvaranjem vlastitog identiteta našla je svoju potvrdu kroz slobodne demokratske izbore kojima je ta težnja u potpunosti izražena.

...

Odluka o osamostaljenju i izdvajanju iz jugoslavenske federacije koju je donijela Vlada Republike Slovenije bila je povod za oružanu intervenciju kojom je vodstvo SFRJ željelo pokazati svjetskoj javnosti koliko mu je stalo do očuvanja "cjelovitosti i teritorijalnog integriteta" socijalističke Jugoslavije kao i njenog nepostojećeg bratstva i jedinstva.

Tenkovska brigada iz Jastrebarskog pokreće motore i u dva navrata tenkovske kolone iz vojarne u Jastrebarskom kreću na Sloveniju. Pučanstvo je ogorčeno ali svjesno da se u tom trenutku tenkovi ne mogu zaustaviti.

Bilo je to prvo veliko ogorčenje, ali i prvo pravo saznanje o onome što će uskoro pogoditi Republiku Hrvatsku.

Svjesni toga, građani Jastrebarskog i njihovo općinsko poglavarstvo s gospodinom Branimirom Peseckym na čelu prionulo je samoorganiziranju i ustrojavanju postrojbi, sačinjenih prije svega od dragovoljaca, koje bi u određenom trenutku bile spremne suprotstaviti se neprijateljskoj vojsci. Tako je već 16. kolovoza 1991. godine, kada se rijeka neprijateljske tehnike počela slijevati preko hrvatskih granica, u Jastrebarskom ustrojen 61. samostalni bataljun Zbora narodne garde, sastavljen od dragovoljaca. Jak neprijateljski garnizon u srcu grada, kao i blizina kupskog bojišta, bili su signal za krajnji oprez.

Četvrtog dana mjeseca listopada pripadnici 61. bataljuna odlaze prema rijeci Kupi i tamo zauzimaju obrambene položaje. U gradu iskri. Iz dana u dan pregovara se s oficirima jugo-vojske oko napuštanja vojarne. U skladu s politikom koju je u to vrijeme vodilo hrvatsko vrhovništvo i općinsko vodstvo Jastrebarskog stavilo je težište inicijative na pregovore.

Predsjednik Skupštine općine Branimir Pasecky sa suradnicima u iscrpljujućim pregovorima s potpukovnikom Tasićem uspijevaju ishoditi povlačenje jugo-vojske bez uporabe sile.  Mudra taktika kojom se neprijatelju dalo na znanje da mu se jamči siguran i neometan odlazak iz vojarne urodila je plodom.

Na ulazu u vojarnu postavljen je razglas kojim se vojnike pozivalo na predaju, što se pokazalo iznimno djelotvornim. Više od stotinu vojnika JNA predalo se uz obećanje da će biti vraćeni svojim kućama, što je i učinjeno.

- sadržaj se nastavlja -

Blokada je bila potpuna i nije se odgovaralo na učestale provokacije kojima su pojedini jugo-oficiri željeli izazvati incident koji bi im poslužio za opravdanje za napadaj na grad. Kao rezultat uspješno voženih pregovora 13. studenoga jugo-vojska definitivno napušta Jastrebarsko. Kolona od stotinjak oklopnih vozila, među kojima i oko osamdeset tenkova, otišla je zauvijek iz grada.

Tih je dana ustrojena i 140. brigada koja je 27. studenoga krenula na kupsko ratište.

Sastavljena od dva bataljuna, od kojih su prvi sačinjavali borci dotadašnjeg 61. bataljuna ZNG-a, dok su drugi činili pripadnici Teritorijalne obrane i Narodne zaštite, brigada zauzima položaje uz rijeku Kupu, na potezu od kanala Kupa - Kupa, s desne strane do Lijevih Štefanki s lijeve strane i po dubini u pravcu Kupčinska šuma - Pisarovina.

Kakav je bio boravak brigade na kupskom ratištu doznali su tadašnji medijski izvjestitelji od zapovjednika brigade bojnika Stjepana Žutog.

Uvjeti koji su vladali tokom zime na tom području bili su vrlo teški. Snijeg, kiša i močvarno tlo uz obalu rijeke bili su velika zapreka. Prisjeća se i borbi koje su vođene. Bili su to uglavnom topnički dvoboji jer pješački proboji nisu bili mogući zbog prirodne fortifikacije, tj. rijeke Kupe. Topništvo brigade koje je velikom preciznošću pogađalo neprijateljske položaje bilo je metom čestih zračnih napada. U jednom takvom napadu smrtno su stradala i dvojica boraca. No i jedan neprijateljski MIG osjetio je na svojim krilima učinak protuzračne obrane.

Dobrom organizacijom spašeno je mnogo života, pa stoga i ne začuđuje relativno mali broj stradalih vojnika. Petero poginulih i 43 ranjena borca dokaz su te tvrdnje. Svaki je život neprocjenjiv, ali se treba uzeti u obzir činjenica da je na područje od 15 do 17 kilometara, koliko je bila zona odgovornosti brigade, palo između 3500 i 5000 projektila. 

Bojnik Stjepan Žuti ističe i velike zasluge za ustroj brigade njenog prvog zapovjednika pukovnika Nedjeljka Katušina.

Briga o obiteljima stradalih boraca i danas je jedan od najbitnijih čimbenika kojem je posvećena pažnja čitave općine Jastrebarsko.

foto: DPCM / Hrvatski vojnik, jaska.hr, MORH

Priredio: Mario Mehaković

Izvor: DPCM/Udruga 'Crne Mambe'/Hrvatski vojnik

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.