DIJETE
DIJETE
Ta silna svjetlost što se s neba javlja
I kroz tminu tešku baca moćnu zraku
Na dijete malo pade usred noći
I Boga našeg obasja u mraku.
On dođe k nama po volji svog Oca
Radi nas ljudi i našega spasa
Muku je podnio i razapet bio
Al' ne reče riječi niti pusti glasa.
Kalež svoj gorki ispio je Krist
Da opet ljude na pravi put vrati
Ima li veće ljubavi od one
Koja se smrću Svog Jedinca plati?
A Bog je Sina dao za nas grješne
Prepustio ga bijesu ljudske rulje
Dopustio je da nevinom sude
Obijesni tati, silnici i hulje.
Bičevan, mučen i razapet bješe
Prikovan na Križ i proboden mačem
I usred duge agonije teške
On vidje Svoju Majku kako plače.
„Ne boj se Majko, to je volja Oca
Jer pisano je, tako mora biti
Eto Ti sina, tu kraj Tebe stoji
I nemoj za mnom više suze liti“.
Kolika snaga u djetetu tome
Što obasjava ga sjajne zvijezde zraka
Radi nas poslan je od Stvoritelja
Da Božji narod izbavi iz mraka.
Foto: 1. DPCM/blogspot.hr
Autor: Zlatko Pinter
