STIJENA
STIJENA
Na obali pokraj mora
Stoljećima stijena stoji
To je moga roda znamen
Da još diše i postoji.
Sred nevera i oluja
Od stoljeća sedmog brate
Ovaj kamen povijest piše
I podsjeća na Hrvate.
Urezana tu su slova
Od predaka naših davnih
Još od kneza Višeslava
I njegovih dana slavnih.
Preko dičnog Trpimira,
Zdeslava i Domagoja,
Do ponosnog Branimira
Sina roda kraljevskoga.
Tomislava silnog pamte
Osvajači i vladari
Pred njegovim mačem bježe
Mleci, Ugri i Bugari.
Kruna Petra Krešimira
Hrvatsku je zakrilila
Slava Dmitra Zvonimira
Čelični je štit joj bila.
Hrvatska je uvijek spremna
Na braniku svoga Krista
U njezinoj povjesnici
Vjera žarkim sjajem blista.
Već od pape Agatona
S kojim Porga savez sklopi
Hrvat posta Rimu vjeran
S kršćanstvom se narod stopi.
„Dragom sinu“ Branimiru
Papa Ivan Osmi piše
I blagoslov svoj mu daje
Jer Hrvat za Krista diše.
Berislavić Petar hrabri
Europu je obranio
Na put stao nevjerniku
Osmanlije porazio.
Predziđe kršćanstva cijelog
Hrvatska je tada bila
Usred bura i oluja
Za slobodu krv je lila.
I Nikola Šubić Zrinski
Europu je zadužio
Junačkom je svojom smrću
Bedeme joj obranio.
Plemić roda hrvatskoga
Pod Sigetom hrabro pao
I sa svojim junacima
U povijest se upisao.
Slava Zrinskih, Frankopana
Opjevana u narodu
Ostala je vječni znamen
Žrtvovanja za slobodu.
Ponajljepši dio Zemlje
Bog je dao Hrvatima
More plavo, gore, polja
To je naša Domovina.
I ta tvrda kremen stijena
Što u more plavo gleda
Svjedokom je živim brate
Da svog doma Hrvat ne da.
Foto: 1. DPCM
Autor: Zlatko Pinter
