Dodjela odličja hrvatskim braniteljima | Domoljubni portal CM

PRESS

Piše: Snježana Vučković

Počasni brigadni general Marjan Biškić zahvalan jer Milanović ne dijeli HV i HVO

Dodjela odličja hrvatskim braniteljima

Piše: Snježana Vučković

Prilikom dodjele odličja hrvatskim braniteljima, u Uredu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića bilo je posebno svečano.

Tom je prigodom počasni brigadni general Marjan Biškić u ime svojih ratnih kolega od kojih su neki bili odlikovani, a neki promaknuti, održao uistinu dojmljiv govor:

Zahvalan jer Milanović ne dijeli HV i HVO

“Simbolika ove svečanosti je posebna, jer ste kroz izbor danas promaknutih i odlikovanih, jasno poručili da ne dijelite sudionike DR na pripadnike OSRH i HVO, te da jednako cijenite doprinos svih pripadnika. To ste pokazali i dodjelom odlikovanja postrojbama HVO i u tome imate nepodijeljenu potporu branitelja. U ratu smo bili zajedno, većina nas promaknutih, je sudjelovala u obrani hrvatskog naroda u BiH i na to smo ponosni. Zajedništvo i međusobno pomaganje koje su OSRH i HVO imale u DR, treba i danas biti iskazivano u svim prigodama, što Vi
Predsjedniče i činite i na tome Vam hvala”, kazao je Biškić ističući sreću zbog prepoznatog jedinstva HV-a i HVO-a.

Potom je istakao da zasluga i zahvala za ovu čast koja im je ukazana, pripada braniteljicama i braniteljima koji su vođeni, dvojicom hrvatskih velikana, prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i ministrom obrane Gojkom Šuškom:

Citirao Tuđmana

“Pobijedili smo daleko nadmoćnijeg neprijatelja, koji je htio zatrti hrvatsko ime, uništiti sve baštinjeno, čak i sjećanje na muku i slavu europskog hrvatskog naroda. Nismo i nikada nećemo zaboraviti 13.583 poginula i nestala u RH, te 9009 poginulih i nestalih u BiH, te sve do sada umrle branitelje od posljedica DR. Iza svakog ovog broja je
ime i prezime i obitelj koja ih je čekala, ali se oni nikada nisu vratili s bojišnice”, kazao je koristeći se brojkama koje je dr. Franjo Tuđman izrekao 1996. godine dodajući da te brojke treba stalno ponavljati kako ne bi zaboravili cijenu slobode.

Uz zahvalu obiteljima koje su strepile u iščekivanju vijesti sa bojišnice, posebno se zahvalio Zoranu Milanoviću:

Požalio se na MORH

“Vama predsjedniče RH i Vrhovni zapovjedniče OSRH hvala što ste prihvatili prijedloge, te između velikog broja predloženih, izabrali nas koji danas stojimo u ovom svečanom postroju ispred Vas. Vjerujemo da nećete stati s odlikovanjima i promaknućima u počasne činove onih koji su to u DR zaslužili, ali su iz nekog razloga ostali bez te počasti. Većina nas, danas promaknutih, su u ratu promaknuti u čin stožernog brigadira, a zatim člankom Zakona o obrani iz prosinca 1999., ostali bez čina, dok su tadašnji generali istim Zakon promaknuti u viši generalski čin. Tri godine smo nosili nepostojeći čin da bi nas Zakonom iz 2003. degradirali u čin brigadira, bez da nam je netko objasnio zašto. Nažalost, zakone su pisali naše kolege, generali iz MORH-a i GS OSRH.”

Objasnio je kako su ponovo kažnjeni 2018. opet Zakonom o obrani i opet od kolega iz MORH. Sve stožerne brigadire, kazao je Biškić, koji su do 31.12.2003. otišli iz djelatne službe preveli su u brigadne generale, a one koji su nakon tog datuma, ostali služiti Domovini, kroz djelatnu vojnu službu, ostavili u činu brigadira.

“Molim vas, ispravite nepravdu”

“Mnogima od nas, te zakonske degradacije su utjecale na vojnu karijeru, ja sam im oprostio, ali nisam zaboravio, a vjerujem i ostali. Molim Vas, vaše savjetnike, odgovorne u MORH-u i Ministarstvu branitelja da analizirate sve preostale časnike koji su tim zakonima degradirani, a časno su obnašali generalske dužnosti u OSRH, te da ispravite tu nepravdu i vratite ono što im je oduzeto.”

Na koncu, Biškić se osvrnuo na važnost zajedništva:

“Braniteljima poručujemo da se ne dijele, i da nas ne dijele po pripadnosti strankama ili lokalnim sredinama, nego da budemo zajedno i da budemo moralna vertikala društva. Da bi to bili moramo biti uzorne osobe s najboljim ljudskim osobinama i dio društva koji djeluje za opće dobro. To znači biti dosljedan u svojim pogledima i stavovima, biti neporočan u smislu časnog držanja u iskušenjima karaktera, zamkama oko političkih i drugih opredjeljivanja, biti čovjek od formata, biti svoj. Jesmo li to, nismo uvijek, jesu li to Udruge, veliki dio nažalost nije i moramo se boriti za tu poziciju u društvu. Ne smijemo svoju ulogu u društvu precjenjivati, ali i ne podcjenjivati. Trebamo biti u zajedništvu, međusobne odnose i nesporazume rješavati unutar braniteljske populacije, ne javno, ne izdavanjem knjiga u kojima sebe uzdižemo a druge omalovažavamo ili osuđujemo! Biti hrvatski general djelatni ili umirovljeni znači živjeti i raditi časno i ponosno, te svojim ponašanjem biti uzor svim braniteljima, sadašnjim i budućim naraštajima hrvatskih vojnika i policajaca, te ponos svim hrvatskim građanima. Mi koji smo danas promaknuti u generale, vjerujemo da ćemo to biti i da nećete zažaliti što ste stavili svoj potpis na odluku o našem promaknuću.”