Piše: Snježana Vučković
Piše: Snježana Vučković
Priče iz Domovinskog rata za koje mi znamo, uglavnom su surove, krvave i dramatične. Teško je reći da postoji “lijepa strana rata”, no jedno je sigurno – u predasima od krvavih bitaka žestoki borci su se ponovno pretvarali u normalne ljude koji žude za normalnom atmosferom.
O takvim trenucima teško možemo doznati od hrvatskih braniteljima kojima su se, jasno, teška iskustva ipak jače urezala u pamćenje. No, to nije slučaj sa njemačkim dragovoljcem Michaelom M. koji je ratujući (između ostaloga) na karlovačkom području – na sve mogao gledati lišen svake strasti i nepristranosti:
Civili mu na bojišnicu donijeli uskršnja jaja
Tako nam je ispričao o lijepoj i sunčanoj uskrsnoj nedjelji 1992. godine kada mu je jedan od suboraca došao javiti kako ima posjetu. Obzirom da je dragovoljac iz Njemačke, nisu mu bile jasne dvije stvari: Tko bi ga mogao uopće poznavati i tko je to uopće, pored Vojne policije, uspio prijeći Koranski most?
“Pored jedne kuće me čekao jedan stariji bračni par, civili… Objasnili su mi da su to stanovnici Mekušja, da su čuli za jednog Nijemca koji je došao ratovati za Hrvate i da su mi se došli zahvaliti. Na nespretnom njemačkom jeziku to su i učinili, a onda su iz uskršnje košarice izvadili četiri ukrasno obojana jaja i dali mi ih. Osim toga, dali su mi jednu plastičnu krunicu da me čuva. Bio sam baš ganut… ti ljudi su riskirali svoje živote da bi mi se zahvalili”, kaže Michael M. i dodaje da je to jedini znak zahvale koji je ikada dobio jer jedini od Hrvatske nije dobio Spomenicu Domovinskog rata niti bilo kakvu zahvalnicu.
Zajedno sa Srbima gledali “Gremline”
No, toga dana iznenađenjima nije bilo kraja. Oko podneva je, kaže, išao obići naše ljude na položajima i izvidjeti situaciju na prvoj crti:
“Bio sam šokiran jer na položajima nije bilo naših stražara. Također, svi su bunkeri bili napušteni. Ulazio sam u kuće i svugdje nailazio na isti prizor: svi su napeto gledali u televizore jer se prikazivao film “Gremlini”. U jednoj od kuća sam zastao jer sam među braniteljima vidio neke nepoznate ljude. Tad su mi suborci objasnili da su to njihovi školski prijatelji koji se bore na srpskoj strani, ali su ih zamolili da dođu zajedno pogledati “Gremline” jer oni na svojoj strani nisu imali televizor. U nevjerici sam se okrenuo i otišao, a nakon filma i srpski vojnici vratili su se na svoje linije.”
| Drugi upravo čitaju... |
|
Photo: 1. scrshot Dnevno.hr
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
