RATOVI
Piše: Tomislav Šulj
- nastavak
"Zbog prostrjelne rane potkoljenice brzo je gubio krv i upao u hipovolemijski šok. Podvezao sam mu natkoljenicu da zaustavim daljnji gubitak krvi. Zbog direktne izloženosti vatri neprijatelja morali smo se hitno izvlačiti kako bi mu pružio punu hitnu pomoć. Izvukli smo se u centar razrušenog Paljuva gdje sam mu osigurao venske i dišne putove, dao infuzije plazma ekspandera, previo traumatiziranu nogu i imobilizirao je.
Upravo dok sam grozničavo spašavao Lovrinčevića u kolima, zasuo nas je neprijatelj raketama po centru Paljuva. Sanitetski Landrover bio je sasut kamenjem i šrapnelima. U izvlačenju iz Paljuva prema Podgradini, na nepreglednom makadamu iznenada smo se sudarili s našim kamionom koji je prevozio municiju na bojište. U trenutku sudara učvršćivao sam imobiliziranu nogu povrijeđenom Lovrinčeviću u stražnjem dijelu Landrovera. Nisam vidio da će doći do direktnog sudara s kamionom. Čuo sam jedino silovit tresak i jednostavno sam poletio naprijed. Srećom, imao sam šljem na glavi. Cijelim tijelom proletio sam kroz šoferšajbu i udario u haubu kamiona te nakratko izgubio svijest. Kad sam se osvijestio ležao sam pored zdrobljenog Landrovera. Nekim čudom sam preživio. Pomislio sam da nas je pogodila granata.
Vozač kamiona pomogao mi je da ustanem. Šumilo mi je u ušima, boljela su me leđa, ali sam čudom preživio bez značajne povrede. Spasio me zapravo američki šljem koji mi je unutrašnjim svezama amortizirao udarac glavom kroz šofer šajbu i haubu kamiona da mi se ne prelomi vratna kralježnica. Vozač kamiona pomogao mi je da izvučemo povrijeđenog vozača i Lovrinčevića iz smrskanog sanitetskog vozila. Na svu sreću, ranjenog borca sam vezao kaišima ležećeg ležaja pa on nije imao daljnje povrede u sudaru. Šofer je slomio vilicu i dobio potres mozga. Prebacili smo ih do Gajina, a drugi tim ih je dalje transportirao do bolnice Zadar. Naše je sanitetsko vozilo bilo uništeno pa sam se vratio na bojišnicu s drugim.
Samo do kraja tog dana imali smo još 5 lakše i jednog teže povrijeđenog. Oslobođen je bio veliki i nepregledni prostor kojega je bilo sve teže braniti i sanitetski osigurati. Neprijatelj je nastojao zbog velikog poraza pošto-poto vratiti izgubljeni teritorij. Krajem siječnja neprijatelj nas je iznenadio i u rano jutro snažno je napao Paljuv. U odsudnoj bitci poginula su dva heroja Imotske bojne: Mario Glavota i Mario Nikolić. U teškoj borbi u porušenom Paljuvu, u paklu granata zbrinuo sam više lakših i dva teže ranjena branitelja.
I taj dan, opet sam imao veliku sreću. Dok sam zbrinjavao jednog branitelja s prostrelnom ranom nadlaktice dobio sam silovit udarac u šljem koji me je srušio na zemlju. Šljem je sa strane bio dijelom prosječen od doletjelog gelera koji se od njega odbio. Usred svakodnevnih silovitih napada i granatiranja na području Paljuva kojeg su neprijatelji imali kao na dlanu s Debelog brda, sve se pretvorilo u najgoru noćnu moru, u pakao rata, za cijeli život.
Teške politraume amputiranih nogu, ruku, glave branitelja, svakodnevno preživljavanje u vožnji po smrtonosnim prometnicama usred granatiranja bila je naša stvarnost.
Stvarnost koja se trebala izdržati. Ranjenike smo često izvlačili između dvije linije razdvajanja jer ih se usred teške bitke i pomicanja linija i nije moglo neposredno izvući. Prometnica kojom smo mogli doći između Paljuva i Novigrada bila je i sama na liniji razdvajanja. Mijenjale su se kasnije postrojbe, ali ne i slika ratišta. Svakodnevno su ginuli i najiskusniji, svejedno gardisti ili domobrani. Najopasniji je uvijek bio samo jedan jedini trenutak opuštanja i već je mnogima to bio kraj života. To je postalo za mene pravilo rata na koje sam sve branitelje novake upozoravao kad su me pitali: „Zašto ti, doktore spavaš u šljemu?“. Danas ne spavam u šljemu, ali ga čuvam kao podsjetnik da je život dar i da može brzo nestati."
Na području Novigrada tijekom veljače 1993. pristigla je Taktička grupa 2. GBR. Doktor Tonći Soža bio je načelnik saniteta i zahvaljujući prethodno dobro uređenoj organizaciji saniteta i evakuacijskih putova sa svojim medicinskim ekipama odradio je veliki posao u zbrinjavanju ranjenika. Iako je poslije okončanja rata doktor Soža radio na psihosocijalnom zbrinjavanju traumatiziranih branitelja, priznaje kako je upravo borba u zadarskom zaleđu njemu osobno nanijela traume koje nosi i danas.
„Sanitetsko osiguranje akcije Maslenica bilo je teško i specifično zato što smo sve ranjenike desno od Novigradskog mora na liniji Novigrad-Paljuv evakuirali po liniji razdvajanja.
Sanitetskim vozilom dolazili smo ispred naših rovova i dok bi se vozač saniteta okretao sa sanitetskim autom, medicinski tehničar i ja bi izletili iz auta s nosilima, pokupili ranjenika, što prije ga stavili u auto te što prije napustili samo mjesto događaja.
Tijekom vožnje smo im pružali medicinsku pomoć, zaustavljali krvarenje, otvarali venske puteve, imobilizirali…Lakše ranjene smo ostavljali u Gajinama gdje je bio sanitetski tim pričuvnih postrojbi, a teže ranjene smo direktno vozili prema zadarskoj bolnici. Posebno su bile opasne evakuacije ranjenika s novigradskog „platoa“ jer je tamo neprijatelj imao položaje kao na dlanu. Često smo zastajkivali na putu tijekom vožnje do ranjenika, izašli bi iz sanitetskog automobila i sakrili se uza zid novigradskog groblja dok ne padne nekoliko granata, te nastavljali dalje.
Događale su se katkad i bizarne scene, barem iz perspektive ratnog saniteta. Mi ranjenike nismo prihvaćali u pozadini, mi smo išli po njih na samu crtu. Dapače, jednom prilikom kada smo išli po ranjenika, na putu prema „platou“ molili smo tenkiste iz 4. gardijske brigade da nas puste ispred sebe, da brže stignemo na intervenciju, te smo ispred tenkova nastavili do „platoa“.
Do Maslenice smo svojim ranjenicima prilazili s leđa, a u ovoj akciji smo zbog specifične situacije bili prisiljeni dolaziti po njih po liniji razdvajanja. Bili smo stalno u opasnosti jer su sve komunikacije bile granatirane od strane neprijatelja. Osim toga, na cestama smo nailazili na raznorazne prepreke, od stabala, odlomljenih grana stabala, tenkovskih gusjenica, tenkovskih čahura, rupa od granata… Jednom prilikom, kad smo išli zbrinjavati ranjenika između Novigrada i Paljuva, neprijatelj mi je oštetio s gelerom prednju stranu auta, izbušio obadvije gume, tako da smo ostali u ničijoj zoni sa ranjenikom. Onda je druga sanitetska ekipa, „ekipa B“, došla po nas kako bi nas izvukla. Naime, sanitetsku desetinu podijelili smo u dva tima: „Tim A“: vozač, medicinski tehničar i doktor i „Tim B“: dva tehničara i vozača. Ja sam kao doktor bio u „Timu A“ i ako je netko bio ranjen dok sam ja bio na intervenciji, onda je slijedeću intervenciju preuzeo „Tim B“. Zbog vrlo riskantnih intervencija, kasnije nam je zapovjednik pomogao na način da nam je za izvlačenje ranjenika dodjelio BVP, a na kraju akcije smo dobili i sanitetsko oklopno vozilo, što je također neobična pojava za djelovanje ratnog saniteta, ali situacija kod Novigrada bila je ekstremna."
- nastavlja se -
foto: DPCM
Autor: Tomislav Šulj
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
