P O V J E S N I C A
USTROJAVANJE BRIGADE
Druga "A" brigada formirana je 15. svibnja 1991. godine u Trsteniku kod Ivanje Reke u paviljonima poduzeća "Vladimir Gortan". Snage za formiranje jezgre brigade bili su pripadnici specijalnih postrojbi MUP – a iz nastavnih centara u Kumrovca, Vinici kod Varaždina i Rakitja.
Iz baze u Rakitju dolazi grupa policajaca predvođena Midragom Demo i Petrom Bajanom. Nešto kasnije iz Kumrovca dolazi oko 130 ljudi sa zapovjednicima Stjepanom Cifrekom, Franjom Mlinarićem i Tihomirom Bedićem. Nakon dva dana iz Vinice dolazi grupa oko 130 ljudi predvođeni Marijanom Sokolićem.
Po potpisivanju ugovora pripadnici tih specijalnih postrojbi MUP – a formiraju zapovjedništvo brigade. Za zapovjednika 2. "A" brigade ZNG postavljen je Božo Budimir.
Istovremeno formirana je i 1. pješačka bojna a za zapovjednika bojne imenuje se Mato Obradović. Bojna vrši formiranje po formaciji i počinje s redovnom obukom.
2. bojna formirana je 03. lipnja 1991. godine u Sisku od dijela jedinice za posebne namjene PU Sisak i policajaca pripravnika iste policijske uprave. Za zapovjednika postavljen je Drago Matanović koji je uspješno organizirao popunu po formaciji te je vršeno osposobljavanje za izvođenje borbenih djelovanja na području Banovine.
3. bojna formirana je 21. lipnja 1991. godine u Dugoj Resi također iz snaga PU Karlovačke. Za zapovjednika bojne postavljen je Branko Škrtić. Nakon kratkotrajne obuke s postojećim kadrom bojna se zbog složene situacije na kriznim područjima odmah uključuje u izvođenje borbenih djelovanja.
Tadašnja 2. A brigada ZNG ratnu zastavu dobiva od predsjednika Republike Hrvatske 28. svibnja 1991. godine u Zagrebu na stadionu NK "Zagreb" Kranjčevićeva ulica.
Svoj proslavljeni naziv GROMOVI 2. gardijska brigada službeno je promovirala u kolovozu 1992. godine u Dubrovniku, a u njezinom sastavu su legendarne:
"Crne mambe" 1. pb
"Banijska oluja" 2. pb
"Banska legija" 3. pb
"Hrvatski tenkisti" Okb
"Kumovi" 4. pb
"Semper fidelis" izvidnička satnija
"Inženjerci" inženjerijska satnija te ostale postrojbe
Ratni zapovjednici brigade bili su:
pukovnik Božo Budimir od 15. svibnja 1991. – 19. rujna 1991. godine
sada general bojnik u miru
pukovnik Vinko Ukota od 20. rujna 1991. – 01. prosinca 1992. godine
sada brigadir u miru
pukovnik Drago Matanović od 05. prosinca 1992. – 31. srpnja 1994. godine
sada brigadni general
zastupnik zapovjednika:
pukovnik Vlado Šindler od 10. rujna 1993. – 01. rujna 1994. godine
sada brigadir
stožerni brigadir Zvonko Peternel od 01. kolovoza 1994. – 20. travnja 1996. godine
sada brigadni general
brigadir Renato Romić od 20. travnja 1996. – 30.06.1996
sada brigadir u miru
Nedugo poslije ustrojavanja brigade dijelovi 1.bataljuna(bojne)upućeni su Liku sa zadaćom da spriječe prodor neprijatelja kod Ljubova gdje imaju prve žrtve. Za Domovinu svoj život dali su prvi Gromovi Ivica Kolar i Pero Juriša.
Prva intervencija brigade, a ujedno i prvi oružani sukob s tzv. JNA dogodio se početkom srpnja 1991. godine na Mostu mladosti u Zagrebu prilikom zaustavljanja neprijateljskih tenkova da izađu iz tadašnje vojarne "Maršal Tito" sada vojarna "Croatia".
Posebno je važno istaknuti da su pripadnici 2. A brigade bili nositelji obrane Sunje, Mošćenice i Komareva. Brigada je bila razasuta po cijeloj Banovini što je značajno otežavalo koordinaciju, smjene ljudstva te organiziranje efikasne logističke potpore. U ovako teškoj situaciji i na svim tim položajima brigada je dočekala veliku neprijateljsku ofenzivu na cijeloj Banovini.
Popuštanjem napetosti oko napuštanja vojarni od strane jugoarmije 25. listopada 1991. godine donosi zapovijed da se u cilju jačanja borbene i vatrene moći brigada ZNG – a u iste uklopi jedna mehanizirana bojna. Iz područja Pokupskog 55. oklopnomehanizirana satnija preraspoređena u oklopno mehaniziranu bojnu (OMB) 2. A brigade.
Zapovjedništvo brigade i 1. pb sele se u vojarnu u Dugom Selu gdje ostaju do siječnja 1993. godine kada se sele u Sisak, sadašnja zgrada gradskog poglavarstva, a nešto kasnije u obnovljeno lječilište Jodno gdje ostaju do oslobođenja Patrinje i stvaranja uvjeta za preseljenje u oslobođenu vojarnu.
Nakon uspješnih akcija, zarobljavanja 21. kordunskog korpusa i razbijanja 39. banijskog korpusa 12. kolovoza 1995. godine 2. gardijska brigada Gromovi pobjedonosno se vraća u Sisak gdje joj je priređen veličanstven doček.
Odmor je trajao kratko već u rujnu 1995. godine u krajnje nepovoljnim uvjetima Gromovi uspješno forsiraju rijeku Unu gdje su stvorili mostobrane u Dubici i Dvoru na Uni.
Smirivanjem stanja na bojišnici Gromovima je pripojena 81. gardijska boja koja se gasi te se 01. svibnja 1996. godine formira 4. pješačka boja "Kumovi".
Za zapovjednika 2. gbr imenuje se dosadašnji zapovjednik 81. gardijske bojne stožerni brigadir Renato Romić koji dužnost zapovjednika preuzima 20. travnja 1996. godine.
Kada govorimo jednoj tako respektabilnoj ratnoj postrojbi kao što je 2. gbr Gromovi ne smije se zaobići niti Odsjek za skrb.
Ne spomenuti ih bilo bi nepravedno jer su svojom skrbi za obitelji poginulih i nestalih te za ranjenike uvelike olakšali istima sadašnjost, a isto tako velikim žarom radili su na boljoj i dostojanstvenojoj sutrašnjici svojih stradalih Gromova. Usprkos ratnom vihoru u početku samoinicaijativno, a kasnije organizirano pronašli su vremena i sredstava da se ublaže patnje obitelji poginulih, nestalih i ranjenih Gromova.
Potrebno je sjetiti se i svih onih koji nisu danas među nama, onih koji su dali najviše u obrani Domovine, svoj život ili dio tijela.
Tijekom Domovinskog rata 2. gardijska brigada imala je 201. poginulog Groma, sedmorica su nestala.
1.200 Gromova je ranjeno ili ozlijeđeno.
Kroz 2. gbr prošlo je oko 9.700 Gromova.
Tijekom Domovinskog rata od strane 2. gbr neprijatelju su nanijeti veliki gubici kako u tehnici tako i u ljudstvu čime su samo potvrdili stihove himne Gromova " . . . . nisu kao nebeski, još su jači još su žešći".
Nakon oslobođenja Republike Hrvatske 2. gbr je krenula u novi boj, boj za stvaranje vrhunski obučene postrojbe koja će biti uvijek u spremnosti za izvršenjem svake postavljene zadaće.
autor: Udruga "Gromovi"
