POVIJEST
U Mostaru je 7. veljače 1996. zbio veliki međunarodni incident. Europski upravitelj za Mostar, njemački diplomat, Hans Koshcnik, ujutro u 10 sati obznanio je dekret naziva „Prijelazni statut grada“.
Time je zamišljena postupna integracija šest gradskih općina kroz novoustrojenu Središnju zonu, koja bi obuhvatila cijeli gradski centar, i bila bi temelj budućeg ujedinjenja grada. No ta zona uopće nije bila predviđena u Daytonskom sporazumu, a Hrvati su smatrali da njezina uspostava pogoduje samo bošnjačkim interesima jer velikim dijelom ulazi u zapadni, hrvatski dio grada.
...
Vijest je brzo odjeknula, te se već za sat i pol okupila mnoštvo. Kada je oko podneva Koschnik blindiranim vozilom krenuo na otvaranje Arhiva Hercegovine u istočnom Mostaru gomila nezadovoljnih Hrvata okružila ga je i počela vrijeđati. Koschnika i pratnju od težih su posljedica spasile samo brze reakcije razboritih prosvjednika. Incident se dogodio toliko brzo da nisu stigli reagirati ni europski policajci ni vojnici IFOR-a.
Budući da se nekoliko tisuća Mostaraca okupilo oko hotela „Ero“ u koji se delegacija sklonila, zrak su nadlijetali i zrakoplovi NATO-a. Prosvjed ipak nije potrajao dugo, a osim oštećenih vozila nije bilo ozlijeđenih.
Mostarska kriza nastala Koschnikovim nepoštovanjem odredaba Daytonskog sporazuma, riješila se diplomatskim putem, 18. veljače u Rimu.
Uz posredovanje Sjedinjenih Država, Europske unije i Rusije, predsjednici BiH i Hrvatske, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman kompromisno su, uz problem uključivanja Sarajeva u Federaciju BiH, riješili i „mostarski slučaj“.
Smanjena je veličina središnje zone u Mostaru koja je obuhvatila prostor namijenjen samo za zgrade ministarstva kantona i grada. Uz to europskom upravitelju na raspolaganje je stavljeno po 100 policajaca iz Hrvatske i iz Sarajeva. Dogovorena je potpuna sloboda kretanja te povratak izbjeglica u sve dijelove grada.
Koschnik je uskoro podnio ostavku, a pitanje suživota u Mostaru i dalje je ostalo neriješeno.
Autor: Tomislav Šulj
Foto: tntportal.ba
