POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
S 14. na 15. svibnja Austrougarska ratna mornarica izvela je jedan od brojnih napada na Otrantska vrata.
To će postati najveća pomorska bitka Prvog svjetskog rata koju je vodila Austrougarska.
...
Saveznici su u Otrantskim vratima 1914. postavili baraž, odnosno sustav podvodnih zapreka: mreža, sajli i mina, kako bi spriječili prolazak njemačkih i austrougarskih podmornica iz Jadranskog u Sredozemno more.
Stoga je s ciljem razbijanja baraža, carska mornarica do kraja rata izvela čak 18 prepada.
U svibnju 1917. divizija krstarica uz potporu dvaju razarača, zrakoplovstva i podmornica izvela je najveći napad na sustav baraža na crti Santa Maria di Leuka – otok Othonoi. U napadu su potopljene torpiljarka, razarač i 14 trolera, a oštećena su dva razarača i tri trolera.
Dvije britanske i talijanska krstarica te 12 talijanskih i francuskih razarača dostignuli su carske krstarice u povlačenju, te ih napali. Vješto manevrirajući, krstarice su izbjegavale pogotke.
Iako je krstarica Novara bila teško oštećena, druge dvije pomogle su joj tegljenjem. Uz potporu zrakoplovstva sve tri krstarice uplovile su u sigurnost luka Boke Kotorske i Drača.
U bitki pod vodom, na vodi i u zraku, apsolutni pobjednik bila je austrougarska mornarica koja je nanijela velike gubitke Saveznicima.
Veliki obol u bitci dali su i hrvatski pomorci, a u tom razdoblju carskom mornaricom zapovijedao je Hrvat, admiral Maximillian Njegovan.
Akciju na moru vodio je vrsni kapetan krstarice Novara, Mađar Miklós Horthy.
Horthy je nakon pobune mornara u Boki Kotorskoj i smjene Njegovana preuzeo zapovjedništvo nad mornaricom, no do kraja rata problem baraža u Otrantskim vratima nije se riješio.
Autor: Tomislav Šulj
Foto: 1. DPCM/wikipedia.org
