Piše: Snježana Vučković
Piše: Snježana Vučković
Na današnji dan poginuo je branitelj Lipika Ibrahim Abushaala Gadafi.
Gadafija je u Hrvatsku dovela ljubav prema Zorici Jurki koja je u Libiji radila kao medicinska sestra. Zajedno s njenim povratkom, u Hrvatsku je došao i Gadafi ne znajući da će u njoj i okončati svoj život. Ovog lipičkog zeta, sugrađani su zvali “Martin”...
...
Jedan od najjačih napada na Lipik otpočeo je 27. studenog 1991. godine. Stigli su niški specijalci koji su stvorili određenu vojnu prevagu u uličnim borbama i već tog dana hrvatske snage trpjele su gubitke. No, slijedeći dan bio je još teži. Borbe su se vodile po cijelom Lipiku.
Poljubio privjesak na lančiću i izdahnuo
“Kad smo se vratili do groblja, vatra je bila sa svih strana. Neki su pokušavali gađati s ‘osama’ i protutenkovskim ručnim bacačima tenkove, međutim nisu ih mogli pogoditi. Snajperisti su isto dolazili s dva kraja, pucali su, paljba je bila stvarno jaka. Gadafi je prvi izašao istureno do bandere na kutu kod Melićeve kuće. Odatle je u dva pokušaja pucao na njihovog snajperista, tromblonima, i kod trećeg pokušaja bio je pogođen. Tu je jedna grupa naših potrčala do njega i sklonila ga do bandere u zaklon. Metak mu je probio bočno kroz ruku, kako je stajao, i između spoja pancirke što je bila u dva dijela pogodila ga direktno u srce. Nakon toga smo se povukli”, podijelio je svojevremeno za medije sudionik obrane Lipika Zvonko Novokmet detalje o pogibiji zapovijednika Lipika.
“Gadafi je prije nego li je izdahnuo uspio samo poljubiti privjesak na lančiću”, tvrde suborci libijskog heroja i velikog zapovijednika čije su tijelo s groblja uspjeli izvući tek nakon nekoliko dana. Gadafi je posmrtno unaprijeđen u čin bojnika Hrvatske vojske, a sahranjen je u Libiji, u rodnoj Mysurati.
Predosjetio je smrt
Ibrahim Milad Salem Abushaala rođen je 28. srpnja 1955. godine u Mysurati u Libiji, po zanimanju bio je medicinski tehničar, a u Libiji je kao vojnik sedam godina služio vojsku. Za vrijeme služenja vojnog roka sudjelovao je u libijsko-čadskom ratu stekavši zavidno vojno iskustvo kojeg je kasnije koristio u obrani Lipika. U dokumentarnom filmu “Lipik je naš”, slikovito ga je opisao jedan njegov suborac.
“Najteže mi je bilo kada je Gadafi poginuo. On nam je bio zapovjednik prilikom pada Lipika. Gadafi je lipički zet. On vam je strašan borac. Išao je kada nitko nije mogao. Svatko se bojao ići s njime. Na primjer navečer, ode on oko 10 sati u izviđanje sam sa IC uređajem. Nakon toga dođe i traži čovjeka koji će ići s njime, samo da mu nosi rakete za osu. Dečki su većinom odustajali na pola puta; on je nastavljao sam. Uvijek se vraćao, no taj put nije. Nije to bila greška, nego sudbina. On je znao reći: Ako te Bog neće – neće, al’ kad te hoće – hoće!” Zadnju noć prije pogibije proveo je na punktu u Ulici Nikole Tesle. Imao je predosjećaj da će poginuti. Okupljenima je tada rekao: Ja ću sutra poginuti.’ I poginuo je 28. studenog 1991. godine. Bog ga je tog dana, jednostavno htio…
Drugi upravo čitaju... |
|
Photo: 1. DPCM
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.