PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
“Hrvatska je zemlja, koja vas hljebom hrani, grije svojim suncem i bije svojim vjetrom, Hrvatska je naša knjiga napisana i nenapisana – ona, koja trune u gluhim grobovima Predaka...“
Ne, jednostavno ne mogu se oteti dojmu kako sam prije mnogo, mnogo godina predvidio današnji scenarij.
Ovaj scenarij spajanja lijevog, ekstremno lijevog sa desnim i „ekstremno“ desnim.
...
Uglavnom današnje različitosti su postale spojive pa tako može svatko sa svakim, bez obzira na partijsku opredijeljenost i partijske moralne uzuse?
No zašto je tomu tako? Zašto danas mogu zajedno ljuti politički protivnici jedni s drugima a do jučer su bili spremni čak i šakama braniti svoje političke stavove? Zašto? Zato što imaju jednu zajedničku poveznicu! Svi ovi današnji koji se spajaju bili su jednom jedno tijelo. Komunistička partija Hrvatske.
Stoga sam davnih godina napisao kako su se svi članovi komunističke partije Hrvatske i Jugoslavije pravilno na određeno vrijeme rastali po novonastalim partijama u neovisnoj Hrvatskoj. Jedni ostali u slijednici komunističke partije, drugi otišli u narodnjake, treći osnovali plavi pokret.
Ono malo istinskih Hrvata pokušalo Starčevićevim stopama ali i za njih Matoš nađe definicije ... “Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, al’ ne nađe štrika za toliko Juda“... pa tako od jednog „Starčevića“ danas imamo na desetke malih, malih „Starčevića“ koji isto kao i ovi gore navedeni lokalno, jer državno nemaju „snage“, stoluju sa svim i svačim. Vele za njih da ima više stranaka nego članstva. Da nije istinito, bilo bi smiješno.
Kako je narod od izbora do izbora pomalo shvaćao prijevaru i pomalo se sprema referendumom spriječiti političke marifetluke, političke elite su sve brže krenule u spajanje razbacanih partijskih kolega ne bili još jednom narod preveli žednog preko vode.
Mnogi će reći sustav je pokvaren!
Nije sustav pokvaren, on je takav osmišljen, sagrađen u elitnim kvartovima Zagreba, možda čak i prijestolnice bivše države, pod okriljem noći, davnih, davnih godina. Ne bih se posebno začudio da im je tada, prilikom pisanja scenarija, iznad glava bila razvijena zastava sa petokrakom. Još manje bi me začudilo da je početna boja bila plava.
Što nam to govori, poručuje i što bi narod morao zaključiti?
Da će i dalje biti slučaja kodnih imena „Lex“ nešto poput „Lex Hrvatske vode“, „Lex Hrvatske šume“, „Lex hrvatski otoci“, „Lex hrvatska brodoradilišta“, „Lex X“, „Lex Y“.
Istim će tempom smišljati nove zabavne dane za narod pod izlikom nekakvog spašavanja a sebi na svoje račune po Kajmanskom otočju trpati nemale milijunske iznose u novčanicama sa puno nula koje narod ne vidje godinama. Neće ih niti skoro vidjeti.
Osiguravaju svoju djecu, svoje unuke da nam mogu u budućnosti pored očiju proletjeti u najnovijim levitirajućim mercedesima ili bemvejima, kada dođu iz Velike Britanije ili Sjedinjenih Američkih Država za školskih praznika do hrvatskog mora u vlasništvu Talijana, Rusa i Turaka.
Naravno u društvu elitnih kurvi i najčišćeg kokaina, sa napisanim menijem što hoće jesti. Kavijar, avokado, francuski šampanjac i kamenice zbog radi cinka. Znate ono cink, muška prirodna potencija. Mada pomalo sumnjam jer dosta će njih biti anemično po obiteljskoj anamnezi pa će iz čiste sigurnosti negdje u ladici pedeset metarske jahte pohraniti i one male plave tabletice.
A ti moj narode i dalje jedi preko dvadeset puta špricane jabuke, kruške, šljive iz tamo neke zemlje, u svog dizelaša sipaj ložu jer diesel je preskup, truj se svakodnevno pričama o ustašama i partizanima i „puši“ priču o antifašizmu kao oličenju poštenja, primaj dio plaće na ruke jer poslodavac tvrdi da je za tebe tako bolje, ljetuj kod rođaka nekih desetak dana (ako) jedući zatrovanu kinesku piletinu i budi u sjećanjima sa svojom djecom koja konobare po Irskoj ili nabijaju sate u smjeni od do na baušteli u Njemačkoj.
Na izbore izađi i iznova nađi svog novog političkog junaka u nadi da neće za dva dana preletjeti u neko drugo interesno jato i budi spreman za iduće izbore potražiti opet nekog novog junaka ni malo svjestan činjenice da provjeriš njegovu prošlost. Nema sumnje da porijeklo vuče iz komunističke partije koja Hrvatsku vidi kao imovinu nikako Domovinu.
Napisao Matoš:
...Poznajem mnogo glupana, velikih, izvanrednih, idealnih glupana, cvijet, uzor ljudske gluposti, koji ne samo da ne pišu već i ne besjede, pa su ipak članovi parlamenta, sabora, skupština i živu od govorništva. Kako su u silnoj većini, usrećuju glupu domovinu glupim, to jest sretnim zakonima...
Besjedi već jednom narode moj, besjedi!
Pozdrav od autora!
Foto: DPCM/ba.n1info.com
Autor: Željko Galović - Dida
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
