PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Iza svakog medija, 'ajde barem iza 99% medija, stoji neka od politika
Već i vrapci na grani znaju koliko je važno kroz, cjeloživotno učenje, razvijati kompetencije, znanja i vještine, u medijskoj pismenosti. Isto tako ti isti vrapci, dodatno i njihovi potomci, znaju da osim pojma kompetencija puno je važnije da funkcionalnim pismenostima, dakle svojim sposobnostima ta znanja primijenimo. Eh da nije te primjene. Rekli bi u narodu, otišlo tele vratila se krava. Ne vrijeđajući pri tom kravicu i njenog teleka.
To je to na ime medijske pismenosti novinara, naravno pojedinih medija.
...
Zašto se i zbog čega mijenjalo medijsko poimanje invalida?
Mijenjanjem upravljačke strukture medija kako tiskanih isto tako i elektroničkih mijenjalo se i medijsko poimanje invalida. K tomu kad po svojim redakcijama gazde imaju sredstva i oruđa, novinara/e bez kompetencija, znanja i vještina, bojno je polje otvoreno za medijske manipulacije i zavođenja javnosti.
Dakle više niti jedan gazda ne pita previše za šaru (diplomu), samo pita i nalaže uređivačku politiku i zadnji odgovor na anketnom listiću za posao je: slažeš li se s tom činjenicom i pristaješ li na to? Zadnji odgovor rezultira zaposlenjem ili ne. Ako je potvrdan odgovor, tko više pita za nekakve kompetencije, nekakva znanja, nekakve novinarske vještine ili ne daj Bože nekakvu diplomu. Možeš čak biti i stažo one bivše vojske i imati udarnu kolumnu u svog gazde.
Za napraviti članak upute dobiješ od šefa, broj kartica, jedna ili dvije. Broj slova i riječi servira ti "Word". Na faksu novinarstva si valjda naučio pisati sa svim prstićima ali ni to nije bitno, najbitnije drži se gazdine uređivačke politike, ima u redakciji i pokoja daktilografkinja koja piše primjerenom brzinom. Na tebi je samo pojasniti po komu, čemu treba pljuvati. Može i u rukopisu.
Još kada dodamo nepobitnu činjenicu da iza svakog medija, 'ajde barem iza 99% medija, stoji neka od politika, mislim da je dovoljno argumenata kako od nečeg što je sveto, časno, dostojanstveno, možeš napraviti i prikazati društvu da je to upitno, negativno, spremno analizi i vrlo, vrlo opasno za društvo.
Međutim pošto mi kao čitatelji, slušatelji tih medija i njihovih priča pretjerano ne razvijamo kritičnost prema medijima, shodno tomu ne razvijamo ni svoju medijsku pismenost, vrlo lako nasjedamo i „popijemo njihovu terapiju“.
Kako bi narodski rekli, ne primaj zdravo za gotovo što pročitaš i čuješ. Stručnije rečeno, medijska pismenost nisu gotova znanja, već moramo razvijati umijeće kritičkog prosuđivanja i vrednovanja tih medijskih priča te stalno promišljati kriju li se tu neka skrivena značenja koja se mogu iščitati „između redaka“ viđeno/pročitanih medijskih priča.
Rekao je jedan novinar: dajte mi jedan televizijski kanal i odaberite osobu kandidata za predsjednika države, ja vam garantiram da će pobijediti.
Što je onda tim medijima invalide Domovinskog rata prikazati kao koljače, palikuće, lažnjacima (izmišljena dokumentacija), teretom društva i opisati ih, po svim u našoj abecedi, negativnim pridjevima? Čista kamilica, jer iza tih invalida nitko ne stoji da bi rekao: dosta laži i objeda na račun časti, morala, dostojanstva.
Pozdrav od autora.
Foto: DPCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
