PRESS
Piše: Dida
Što da lijepa o onome kažem kome je njegova Domovina mala?
„Marin Čilić ponos je hrvatske države i naroda koji se pronio svijetom i zato o njemu kritički mogu pisati samo oni koji su učinili to isto“, reče Andrija Hebrang na prozivke unuke maršala, Saše Broz a na adresu Marina.
Znam da će ovaj tekst naići na osudu mnoštva, no kako sam se hrabro borio devedesetih (kao i moji suborci) isto tako hrabro i s punom odgovornošću mogu odgovoriti gospodinu Hebrangu.
...
Ne branim unuku koljača, jer sam joj i osobno u inbox napisao povodom njenih kritika na račun Marina:
„Koliko je tek žuljeva imao tvoj dragi djedica nakon što je bosonog iz Kumrovca stigao u svijet državništva? Ne na nogama, već na rukama, točnije na kažiprstu desne ruke!“
Mislim da moja malenkost gospodine Hebrang koja će govoriti/pisati u ime tisuće hrvatskih branitelja dragovoljaca može i ima pravo pisati jer je učinila mnogo, mnogo više za Hrvatsku od svih sportaša zajedno, puta dva. Ne, ne - ispravljam se, puta deset i to pišem s ogromnom dozom skromnosti i samokritičnosti!
Naime, sve ijedan dragovoljac, kao što i sama riječ govori, otišao je dragovoljno braniti Domovinu. Otišao je dragovoljno spreman dati sve, život, zdravlje, budućnost. Mogli su i oni, posebice ja, nastaviti svoje sportske karijere. Nisu! Zašto? Gorila je Hrvatska od granata, ubijana je Hrvatska od metaka, silovana je i klana Hrvatska od strane srbočetnika.
Zbog toga nisu otišli diljem svijeta već su se dali na raspolaganje Domovini. Da, rekao bi Hebrang, pretpostavljam, da je Marin bio premlad za stati na branik Domovine. Točno, da, bio je premlad.
No iz izjava Hebranga da se naslutiti da je njemu važnije eksterijer domoljublje od interijer domoljublja!!??
Nisam siguran da je sto posto unutra u eksterijeru. Da je, onda bi prigovorio svom predsjedniku stranke koji je slavio pobjedu na parlamentarnim izborima bez ijedne hrvatske zastave!!!
Idemo mi na Hebrangov eksterijer kod Marina.
Njemu je jako važno što Marin igra za Hrvatsku i što na svakom semaforu uz teniski teren stoji uz Marinovo ime i prezime, hrvatski grb ili natpis Cro, s čime se i ja slažem i skidam mu kapu, Marinu. Bori se Marin lavljim srcem čak i kada ima žuljeve na nogama. Još jednom, kapa do poda Marine.
No, 'ajmo malo o onom interijer domoljublju, gospodine Hebrang.
Znate gospodine Hebrang kada završi turnir onda dolaze oni „opipljivi“ trenutci koje osjete sportaši na svojim bankovnim računima. To su one slatke brige pogotovo ako ste došli do finala tog događaja. Ima se onda puno, puno slatkih briga. Ali moj gospodine Hebrang slatkih briga samo za Marina i poreznu oazu kratkog imena Monaco. Siguran sam da znate kako ta porezna oaza nije u Hrvatskoj, niti na kontinentu, niti na lijepoj našoj obali.
Nema tu moj gospodine Andrija nigdje Hrvatske, nema tu nigdje domoljublja, nema tu moj gospodine Andrija nigdje odgovornosti prema svojoj Domovini.
Tu u vodu pada, onog trena kada se daje žiro račun platitelju gdje treba uplatiti osvojeni iznos, svo Marinovo hrvatstvo. Pare odoše u Monaco dragi moj gospodine Hebrang. Nema tu Hrvatske, nema tu malo para na ime poreza. Što malo, ništa!!
To je onaj interijer domoljublje iz prethodnih odlomaka.
Najlakše je opasati se hrvatskom trobojnicom pred kamerama onako poput Modrića i Kovačića, plesati razdragan osobnim uspjehom i uspjehom kluba za koji igraš i pokazati se kao Hrvat, a euriće ili funte polagati po Monacu i drugim atraktivnim poreznim oazama.
Kapa do poda za uspjehe. Ali isto tako nakon slavlja neka se opašu hrvatskom trobojnicom i pravac u jednu od banaka u Hrvatskoj, po mojoj preporuci u banku koja je u vlasništvu države, kada novac za taj uspjeh treba upisati na žiro račun. Budete li se dvoumili, doći ili ne u hrvatsku banku, poručite im gospodine Hebrang neka se sjete svih ranjenih, bolesnih i poginulih dragovoljaca možda im „proradi“ domoljublje. Ono interijer domoljublje.
„Pepeo je mrtvih stvorio domovinu“, rekao je davno Alphonse de Lamartine, gospodine Hebrang, nikakvo mahanje zastavama.
Pa neka gospodine Hebrang od tih dragih Monaco domoljuba sportaša na ime poreza dođe i koja kunica za novu uniformu vojniku koji stoji na braniku Domovine, neka od tog poreza dođe i koja kunica za novo vatrogasno vozilo i kanader da nam vatrogasci ne izgledaju kao crnci prilikom gašenja požara. Neka od tog poreza dođe i koja kunica za pomoć obespravljenom poljoprivredniku, voćaru, ribaru.
Vama dragi moji domoljubi sportaši poruka: dragovoljci koji su dali svoj život i zdravlje za Domovinu nisu pitali „igrajući“ za Hrvatsku kolika je premija, za igranje u reprezentaciji onoj ratnoj, kada su oslobađali sela i gradove, kada su spašavali stotine civila od srbočetničkih koljački raspoloženih hordi.
Nisu se opasavali hrvatskom zastavom, pod njom su se borili i ginuli za Domovinu.
Nisu mahali s njom već su je u svako oslobođeno selo ponosno stavili na barjak neka vijori. Na kraju, nisu otišli poput većine vas „Monaco“ domoljuba u neku poreznu oazu, ostali su duhom, tijelom pa tako i novčanikom u svojoj Domovini. Druge nemaju niti je ne žele za razliku od vas.
Stoga i danas svoje poreze plaćaju, a gdje drugdje nego u Hrvatskoj. Ponovit ću još jednom, što da lijepa o onome kažem kome je njegova Domovina mala, svejedno il' u srcu il' u novčaniku.
Zato gospodine Hebrang pokušajte razdvojiti imovinu od Domovine, domoljublje od koristoljublja i moral od licemjerstva.
Za kraj
Da si kojim slučajem čitateljstvo ne bi umislilo autor protiv Marina. Niti pod razno. Samo daj sine Brute plati taj porez u Hrvatskoj i zatvoriti ćeš usta svim unukama i unucima za sva vremena. Ovako, svatko po malo vadi tvoj „prljavi veš“ kada mu to odgovara.
P.S.
Zadnji moj članak dobio je u komentarima kritiku nešto poput,...“lako je pisati a ne potpisati“... Dakle autor teksta, glavom i bradom Željko Galović Dida, što je vidljivo u impresumu portala. Adresa stanovanja i sve ostale generalije poznate uredništvu portala i dostupne na opravdani upit.
Pozdrav od autora.
Foto: UCM
Autor: Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
