PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
…„Jeste li za to da pri odlasku u Irsku hrvatski branitelji imaju prednost?“…
Volio bih da mogu prespavati barem jedno određeno vrijeme dok ova poruka ne bi bila zaboravljena ili izbrisana i postala potpuno nedostupna javnosti.
...
Ne znam kako se hrvatski branitelji osjećaju, ali znam kako se osjećaju moji prijatelji s kojima se družim i ja. Jadno, bijedno, omalovaženo, poniženo, izdano ali iznad svega ponosno na sve što smo dali za svoju Domovinu.
No da uvijek može biti od goreg gore, kaže stara poslovica i autor prve poruke kada napisa drugu poruku: “Izgleda da u svibnju 1945., godine posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika“.
Neću o osobi koja je tu poruku objavila na svom profilu jer nije vrijedna spomena niti jedne riječi, pogotovo pisanja njegovog imena. Vjerujte mi, mada znam da znate o kome se radi, neću niti slovom.
Bez obzira kako god mi shvatili ovu prvu poruku bezazleno i kao neku šalu, kada je izgovorena iz usta tog čovjeka ona ima svoju težinu i značenje. Pogotovo ako znamo da sjedi u Saboru.
No da drugu poruku ne smijemo shvatiti bezazleno govore nam njene riječi
Mislim, odnosno, potpuno sam siguran, da ovdje ima elemenata pozivanja na ubijanje, ako znamo vrijeme na koje se poziva dotični.
Naime, to je vrijeme ulaska partizanskih antifašističkih pobjednika u Hrvatsku i Zagreb. Znamo što se posljedično dogodilo. Uz poraženu ustašku vojsku put Bleiburga potjerano je i na tisuće civila među kojima je bilo djece, žena, staraca, trudnica koji nisu ničim zaslužili križni put. Samo im otegotna okolnost što je državljanstvo bilo Hrvatsko.
Dakle, jedino što se da, ako zanemarimo prvu poruku, iz druge poruke iščitati jest činjenica da bi danas imao dotični gospodin, puno manje problema sa hrvatskim braniteljima da je njegov maršal 1945. godine dao poubijati još više žena i muškaraca kako ne bi porodili sinove i kćeri koji su pak porodili današnje hrvatske branitelje. Ili bi on da ima muda i da iza njega ne stoji zastupnički mandat smogao snage uzeti pušku u ruke i dovršiti maršalov nedovršeni posao. Bi, da je muda (čitaj hrabrosti).
Znajući da je povijest majka mudrosti možemo samo nakratko se vratiti k njoj i pronaći ključne elemente zašto se dotični najednom ohrabrio i javnosti pokazao i dokazao svoja stajališta u odnosu na Hrvatsku i hrvatske branitelje. Pokazao onima koji još ne znaju kolika je njegova ogromna mržnja izgrađivana od njegovih prvih komunističkih dana prema jednom dijelu njegove bivše Jugoslavije (Hrvatska) i jednom od naroda te iste bivše (Hrvati) njemu nikad ne prežaljenog konstrukta.
Stoga dotičnog gospodina, odnosno vrijeme kada je objelodanio ovu poruku možemo i moramo promatrati iz dva aspekta.
Prvi je, je li poruku pisao kada je u sebi imao promila kao što je imao i onda na biciklu kada se sav polomio, što je puno vjerojatnije, ili je po drugom aspektu bio u društvu istomišljenika pa onako nabrijanu mrziteljsku atmosferu naspram hrvatskih branitelja pretočio u pisanu riječ. Trećeg nema.
No mene više straši činjenica kako se nitko od onih udruga, onih Šoroševih, koje zagovaraju nultu stopu tolerancije na govor mržnje i koje su u „ratu“ sa govorom mržnje nisu našle prozvanim reći stop govoru mržnje, te dotičnog saborskog zastupnika javno, kako inače znaju ako se dogodi govor mržnje od strane nekog od hrvatskih branitelja, u najmanju ruku upozoriti ako ne kazniti. Nisu se našli prozvanima!!!
Još me više zgraža činjenica kako se nitko od drugih saborskih zastupnika nije našao prozvanim da u jutarnjim terminima početka saborske rasprave zatraži stanku kako bi govorio o govoru mržnje i prispomenuo ovu objavu svog kolege koji sjedi do njega u saborskim „klupama“. Nisu se našli prozvanima!!!
Možda je mogao predsjednik Sabora, koji svako malo zna privatizirati svoju fotelju kada izražava sućut obitelji umrlog glazbenika koji ničim nije zadužio državu osim što ga je on u mladosti slušao, sjetiti se kako saborske zastupnike njihov mandat obvezuje na istinu, toleranciju, jednakost svih pri zastupanju interesa i da nema mjesta govoru mržnje niti prema jednoj populaciji društva. Nije se našao prozvanim!!
Možda je mogao onaj iz HHO, isto onako kako se sjeti pobrojati na utakmici hrvatske reprezentacije koliko je navijača uzviknulo „Za dom spremni“, sjetiti se te upozoriti štovatelja nedovršenog maršalovog posla da svojom porukom u najmanju ruku piše retorikom mržnje. Nije se našao prozvanim!!!
Nije, jer se trenutno bavi agenturom u stilu Jamesa Bonda.
Možda se mogla Vrhovna zapovjednica sjetiti jer ipak su ti branitelji stvarali i stvorili pobjedničku vojsku kojoj je ona na čelu. Nije se našla prozvanom!!!
Što nam to govori dragi moji suborci???
Nije samo dotični gospodin mišljenja da bi hrvatski branitelji morali imati prednost pri odlasku iz Hrvatske. Da ovi drugi nabrojani, uz sve druge političare bili oni lijevi, desni, srednji, nezavisni, prebjegli, kupljeni, malo potkupljeni, trenutno u postupku kupnje imaju muda jasno i glasno reći svoje mišljenje ono bi glasilo:
Svaki dan jedan autobus branitelja iz Hrvatske van!!!
Pozdrav od autora!
Foto: DPCM/ba.n1info.com
Autor: Željko Galović - Dida
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
