PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Ljuljaju Hrvatsku po Haagu, ljuljaju je Srbi, Slovenci, Bosanci... nevladine udruge...
Teško je ocijeniti godinu i sva događanja koja je „skupila“ godina na izmaku nekom dobrom ocjenom. Bez obzira ocjenjivali mi zasebno politiku, političare, gospodarstvo, gospodarstvenike, sudbenu vlast, suce, sutkinje. Dati joj prolaznu ocjenu u nadi da će biti bolje i lagati samoga sebe, ne mogu. Znate ono kad profesor u dobroj vjeri kaže "idući put će biti bolje" i nagradi učenika dvojkom.
Teška srca moram napisati "godino dvije tisuće i sedamnaesta nisi prošla". Sjedni, jedan. Popravnog nema.
...
Godino dvije tisuće i sedamnaesta nisi prošla ne zbog toga što je možda vrijeme bilo ponekad loše, prevruće, nigdje kiše, nema snijega a idu zimski školski praznici. Nisi niti kriva što nisi bila prijestupna pa moj Štef nije mogao slaviti rođendan. Nisi prošla ne zbog toga što si možda trebala biti vremenski kraća ili duža.
Nisi prošla iz jedinog razloga što su tvoje dane politika, političari, gospodarstvo, gospodarstvenici, sudbena vlast, suci i sutkinje zloupotrijebili. Da, sve ijedan dan izvodili su rabote za svoj račun. Naroda nigdje.
Ne bih ja sad da me ne bi krivo pročitali, pošto nije dobila prolaznu ocjenu, svu krivnju svalio na ovu jedinu godinu. Ima tu godina koje nisu prošle, a prošle su kalendarski. Otrgnuli smo mi mnogo listova, objesili mnogo novih kalendara trodijelnih, katoličkih, dvanaestodijelnih s hrvatskom tematikom, sve u vjeri dok smo zabijali čavlić u zid da ova mora biti bolja. S guštom ga zabili da čuva i sačuva kalendar od ne daj Bože pada. Nažalost, popadali listovi, popadali kalendari, zajedno s njima i Hrvatska padala, padala i pada.
Zato se i ti dvije tisuće i osamnaesta nemoj unaprijed radovati da ćeš olako dobiti prolaznu. Kriteriji su kriteriji.
Mnogi će odmah na „zadnje noge“ i zaključiti "pa bilo je i dobrih stvari". Slažem se. Bilo je. Ja to ne bih nazvao dobrim stvarima niti dobrim potezima, već bih te pojave nazvao kozmetičkim potezima.
Padne Hrvatska sva poplavi od pada, onda politika na brzinu u kozmetički salon, pudera dva, tri sloja i ponovo s njom na ljuljačku. Malo ljuljanja i opet na zemlju. Ljuljaju Hrvatsku po Haagu Agius, Meron, Pocar, ljuljaju je Slovenci u srcu Hrvatske, Srbi je ljuljaju po Facebooku, Bosanci po dnevnim tiskovinama. Nema tko da je dočeka i uhvati u naručje kao majka dijete koje pada sa ljuljačke. Nema.
Nema tu u našoj Hrvatskoj priče, nema odgovornosti, nema kontinuiteta politike, gospodarstva, sudbene vlasti. Šaramo, malo lijevo, malo desno, a najviše nazad dok je čekamo kako se slobodnim padom prizemljuje. Pa tako padnemo prije mi nego Hrvatska.
Temelj slobodnog pada Hrvatske leži u odgovornosti i pozicije i opozicije što nisu donijeli strategiju razvoja Hrvatske i ozakonili je kao najvažniji dokument države. Što po narativu mora biti i jest to.
Kažu ljudi od pisane riječi da narativ inače kompleksan sustav kategorija prepoznaje pripovijedanje, pripovjedne instance i fabulu. To vam je onako narodski rečeno - planirati, napisati, ispripovijedati (provesti u djelo), čitati (dati narodu da normalno živi).
E sad. Kada nema takvog dokumenta u državi onda, ma zvala se ona i Kanada, u toj državi kolo vode miševi. Da, ona mala stvorenja. Oni mali smradovi koji grizu gdje god stignu. Rekli bi ljudi nije im ništa sveto niti od zagriza bilo čega i bilo gdje neće se uspregnuti zagristi. To vam je kada država nema mačka.
Onda imate sutkinju vrhovne sudbene vlasti koja po zakonu kažnjava Hrvate, a taj isti zakon za nju ne vrijedi. Sjetimo se sutkinje Omejec, mišice male, i njenih šest nemalih plaća koje je uredno primila i naravno potrošila. Nema veze što na njih po zakonu nije imala pravo.
Da joj se kolegica sutkinja, još jedna mišica mala, „ne bi dala pod noge“ te da bi pokazala da to nije slučajnost već sudska praksa u „ritmu“ zakona, oslobodi krivnje za ubojstva osobu sa obrazloženjem u presudi... sinkopa!?!
Evidentno je da iza svega stoje ove „zločeste“ kune obavezno u protuvrijednosti eurića.
Imate političara, mišića malog, koji pokrade ni manje niti više nego blagajnu Vlade Republike Hrvatske i dalje normalno sjedi u Saboru. Moram li napisati da, valjda za nagradu što se cijelim tijelom dao u presudnom momentu većini, kao takav učestvuje u kreiranju zakona!?!
Pokazao je on svu svoju bahatost, onu mišju, na Sljemenu kada je policajca postrojio u dva reda i onako unesen mu u lice rekao "...jel ti mangupe znaš tko sam ja???" Doduše tada je bio još nepoznati blagajnik, stoga se i policajac zbunio. Danas glavna manga saborskih klupa i hodnika. Samo saborskih? Manga je on i po hodnicima Vlade RH. Sve se vrti oko njegovog glasa, Vlada, saborska većina, izbori. Danas bi mu „sljemenski“ policajac vojnički salutirao i duboko se naklonio da kojim slučajem dobije radno mjesto ispred ulaza u Sabor.
Da nije samo on bahat, arogantan i jedini lažljivac u politici ovih dana nam to pokazuje HNS-ovac Vrdoljak. Nakon svih laži izrečenih u kameru da sa HDZ-om niti mrtav danas ponovo jaše, ni manje ni više u HDZ-ovoj garnituri. Bez obzira što su ga ne tako davno ti s kojima danas sjedi i odlučuje prozivali i javno osudili za one potpisane ugovore o obnovljivoj energiji koji će za posljedicu imati skuplje cifre na uplatnicama za električnu energiju.
Svaki dan čitate o, unazad desetak godina, najnagrađivanijem gospodarstveniku, kako nam iz sigurne udaljenosti i udobnosti londonskog apartmana blogerski poručuje o tome kako je on stvorio hrvatsko gospodarstvo. Revizija je samo površno proučila papire, kad ono nedostaju puste milijarde kuna. Preko šezdeset pustih milijardi. Još veća brojka pustih milijardi eura koje mora vratiti kroz kredite. Vele ekonomski stručnjaci da je za spas Agrokora jedina šansa da Ivek oženi svoju Ivu i to na Kajmanskom otočju. Biće da su tamo pare.
Na vrlo, rekli bi, čudan način parira Iveku onaj vitaminsko-čajni gospodarstvenik. Sada se on nudi kao spasitelj koncerna. Na čudan način se obogatio za one koji ne znaju kako je njegov ćaća bio najpoznatiji stanar Trsta. Nije zbog rifli već firme Genex, odnosno njene ispostave. Tekli su novci prema Trstu kao po loju, točnije kao po nafti. Nekada Trst, danas Kajmansko otočje. Ima li razlike. Ako ima, vrlo malo. Onda marke danas euri, onda dnevna inflacija, danas samo ona minimalna. Svi ti „spasitelji“ hrvatskog gospodarstva nikada vam neće odgovoriti kako su stekli svoje prve milijune.
Jedino Sanader priznao da je kupio puste slike od svojih prvih milijuna koje je zaradio od prodaje golišavih slika Playboy ljepotica. Pa završio na sudu. Skužili Ivica i Emil da tu tajnu ne smiju nikako otkriti. Ipak bi oni poslovali, ne se tužakali kao Sanader.
Hrvatski nogometni savez kandidira jednog jedinog kandidata. Šuker protiv Šukera. Koliku snagu ima ta sportska hobotnica da niti kandidaturu Šimić ne može dostaviti? Da nam bar tako dobro ta hobotnica igra obranu na svjetskom prvenstvu. Hrvatska : Brazil 11:0, Hrvatska: Njemačka 17:0, Hrvatska Argentina 15:0. Svjetski prvak Hrvatska. Veselja tri mjeseca. Ne treba kruha i igara od politike i gospodarstvenika nogomet bi raspametio Hrvate.
Ovako bih ja mogao nabrajati do kraja slijedeće godine zakonski kažnjive, ljudski nemoralne i besramne poteze po svim segmentima odlučivanja i upravljanja Hrvatskom, ali neću. Još ću samo za kraj o nevladinim udrugama.
Mađari, Izraelci i Rusi analiziraju i istražuju svojim državnim sigurnosnim službama rad većine tih tzv. nevladinih udruga. Što su pronašli?
Sve udruge u svom rukovodstvu imaju instalirane osobe koje su produžena ruka stranih službi. Ovisno koju stranu službu zanima koja zemlja. Mađarska je zakonom zabranila Šoroševim udrugama rad, Izraelci su udruge povezane s Hamasom optužili pred vijećem UN, Rusi su prisilili domaće nevladine organizacije da se registriraju kao "agenti". Sada Moskva djeluje i protiv stranih NVO-a. Suradnja s njima će se kazniti, a nekima će u potpunosti biti zabranjen rad.
Jedino su još kod nas nevladine udruge „savjest društva“, bez obzira na činjenice u njihov dokazani protuhrvatski rad i netransparentno trošenje proračunskih novaca.
To vam je tako kada država nema mačka. Miševi kolo vode.
Nije tomu uvijek bilo tako!
Sjećam se jednog mačka, sjećam se vremena kada se njegovo mišljenje uvažavalo, sjećam se tih vremena dok je mačak hodao Hrvatskom a ovi današnji miševi su bili tamo gdje im je i mjesto. U mišjim rupama.
Pozdrav od autora
Foto: DPCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
