PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Ljudi su toliko jednostavni i toliko teže ispunjenju njihovih trenutnih potreba, da obmanjivaču nikada neće nestati metoda za njihovo obmanjivanje
“...Ako dakle pitanje morala i nije toliko sporno, pitanje porijekla, biti i svrhe morala svakako je. Povijesno i sociološki gledano njegovo porijeklo i društvena osnova moguće je naći u navikama i običajima koji su kao rezultat društvenih potreba zadobili snagu norme kojom se društvo obraća pojedincu i pojedinac društvu zahtijevajući jedni od drugih da se pridržavaju određenog obrasca ponašanja. To znači da se ono obično, svakodnevno, postupno pretvara u obavezno, za što uostalom upućuje već i sama etimologija...“ Tako bi barem trebalo biti.
Koliko je i je li uopće čovjek svjestan tih pravila ili se moramo upitati kod nekih postupanja je li se čovjek uopće oslobodio nagonske određenosti?!
...
Treba li onda ovaj obrazac jednako primjenjivati prema svakom pojedincu koji svojim glasnim razmišljanjem, postupkom i djelom hoće nešto poručiti društvu, odnosno odgovornima u društvu. Između inih i politici.
Treba. Barem svatko tko za bijelo kaže da je bijelo ili za crno da je crno. Svi oni koji u jednoj od boja traže nijanse neće nikada moći dokučiti moralni obrazac ponašanja. Uvijek će viđenje stvari, događaja ili pojave protumačiti na sebi svojstven način.
Tako se i dogodilo ovih dana sa postupkom gospodina koji je pješačio od Rijeke do Zagreba noseći veliki križ. Hodao je kako bi poslao poruku da se novac za kupnju rabljenih vojnih aviona mogao potrošiti na lijekove za bolesnu djecu.
Mnogi su u dnevno političke i koje sve ne svrhe tumačili ovaj postupak s namjerom pripisati ga sebi u svoje biltene osobnih uspjeha. Odjek je gospodin proizveo jer ga je osobno primio i premijer.
No ja ne bih previše trošio riječi o uspjehu ili neuspjehu ili o onom što će proizvesti u budućnosti ovaj događaj. Samo ću napisati da je već danas zaboravljen i pregažen drugim temama. Isto je novca bilo u fondu za liječenje djece i prije njegovog pohoda i biti će po završetku.
Ja bih više o osobnom porivu dotičnog gospodina, zbog čega se odlučio na ovaj potez tek ovih dana, zašto nije prije probao a imao je na tisuće razloga za to.
Prvi je jedan koji se događao u „njegovom“ gradu, u gradu Rijeci tako da niti trenutka ne sumnjam da nije bio upoznat sa tim događajem koji je uzburkao ne samo Rijeku već i cijelu Hrvatsku. Količina novca doduše nije ovih gabarita koja se ovih dana odvojila za kupnju rabljenih aviona ali niti svota od šezdeset devet milijuna kuna (69.000 000,00 kn) koja se zavrtjela u Rijeci nije za jedan grad beznačajna.
Pogotovo ako bi bila namijenjena za lijekove i liječenje bolesne djece.
Zamislite svotu od šezdeset devet milijuna kuna (69.000 000,00 kn) u fondu za liječenje bolesne djece sa područja grada Rijeke. Mislim da bi spisak bolesne djece morao biti dopunjen sa djecom kod koje bi doktori bez ikakvih dijagnoza tek po telefonskom razgovoru sa zabrinutom majkom ili ocem zaključili da postoji naznaka da bi dijete moglo oboljeti. Na spisak.
Dakle, postavlja se pitanje zašto dotični gospodin nije tada reagirao protestno noseći, sidro, brodsko uže, komad jarbola umjesto križa ili jednostavno sa sandwich panelom na kojem bi pisalo: “Nećemo novac potrošiti na oronuli brod već u svrhu liječenja oboljele djece“, te se pojavio ispred gradskih prostora njegovog gradonačelnika Vojka Obersnela. Naime radi se o novcima kojima se kupio i s kojima će se obnoviti brod Galeb u kojem se maršal za svog vremena vozio u nemalim putešestvijima po Jadranu i okolici.
Još je na ime činjenice da su ta dobivena EU sredstva bespovratna svjestan činjenice pri dolasku pred Vojkove dvore mogao mirno zaključiti da državni proračun neće biti dodatno opterećen. Moram li napisati da je Vojkova avantura od šezdeset devet milijuna kuna (69.000.000,00 kn) starija od ove avanture sa avionima skoro godinu dana. Desetak dana manje/više.
Postavlja se pitanje što je čekao godinu dana pa da izvrši „juriš na Zagreb“ a sve je mogao riješiti u Rijeci bez žuljeva, bez kriza morala, bez pretjeranog znojenja, bez ostavljanja svojih najmilijih, bez upala. Pretpostavljam da zbog blizine mora i utjecaja soli na njegov moralni alarm isti se nije uključio davno prije, a trebao je.
Napisao sam na početku zašto. Jer pitanje porijekla, biti i svrhe morala svakako je sporno, barem u ovom slučaju.
Nemojte kritičari niti pod razno početi razmišljati. Osobno sam organizirao, organiziram, pomagao, pomažem potrebite, bolesne, nemoćne, isto tako učim svoju djecu.
Samo sam objektivan i volim pisati istinu.
Neću ulaziti u dublju analizu jer bih onda došao do zabrane koncerta jednom našem pjevaču u okolici Rijeke. Isto tako bi našao onog Jovanovića koji je tražio od uprave fakulteta da izbace jednog studenta jer je dotični imao praksu moliti se Bogu i još mnogih ružnih scena i događanja poput Frljića i drugih.
P.S.
Sale, za žuljeve je najbolja nevenova mast
Pozdrav od autora!
Foto: DPCM/ezadar.rtl.hr
Autor: Željko Galović - Dida
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
