PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
“Nikad se nemoj previše vezati, pogotovo za lanac, jer vezanje vodi očekivanju, a očekivanje često vodi razočarenju“
Jednostavno za ne povjerovati!!! Sud u Hrvatskoj presudio po logici stvari, prevedeno po sudskom jeziku, istini.
Koliko logika stvari, odnosno istina, ima dodirnih točaka sa slovima zakona? Po do sada viđenom, presuđenom, diljem Hrvatske jako malo ili nimalo. Čista nula. Pri tom mislim na „suradnju“ istine i onih što sjede preko puta optuženog, onih što u konačnici čitaju hrpu papira obrazlažući svoje odluke zašto su tako presudili.
...
Jedinstven slučaj, da istina nema dodirnih točaka s onima koji su za nju položili ruku na knjigu zakona prilikom davanja zakletve da će je provoditi, je sutkinja Vrhovnog suda gospođa Omejec. Naime ista je znajući da ne smije uzeti, uzela šest nepripadajućih plaća. Što se posljedično na ime istine dogodilo? Pojeo vuk magare i potvrdila se moja teza o nuli presuda odnosno postupaka na ime istine!
Gore navedeni slučaj, za razliku od onog u Šibeniku, barem nije direktno zadirao u ljudske sudbine. Manje je bitno što je malo „ogreban“ državni proračun na ime financija i što posljedično možda neki socijalni slučaj neće dobiti 120 kuna pomoći nego zbog grebanja proračuna od strane sutkinje Omejec će dobiti 80 kuna socijalne pomoći. Tko još mari za sirotinju u ovoj našoj Domovini, nitko.
Šibenik?? Još su nam svježa sjećanja na sinkopu, odnosno na moć novca koji baca u očaj zakonske okvire kada sudac na vagu, odnosno u presudu mora „uglazbiti“ istinu i moć novca na svom tekućem računu. Svašta se tih trenutaka događa u glavi suca u šibenskom slučaju sutkinje. Oluje, tornada i cunamiji haraju moždanim vijugama a onaj vražićak s ramena svako malo doda vjetra, a svi prozori zatvoreni.
Moramo se svi složiti da vrlo rijetki nakon tih nemirnih oluja i svih drugih vremenskih nepogoda u glavi mogu donijeti pravednu odluku, pa tako i sutkinja iz Šibenika, pogotovo ako je tekući već podebljan „zahvalnicom“ za naporni rad.
No može se zaključiti da pomalo istina zauzima bitan činjenički faktor pri donošenju presude. Tako smo nedavno mogli pročitati da je i Marko Perković Thompson oslobođen optužbe da je svojim pjevanjem poticao na govor mržnje i da je svojim pjevanjem prizivao duhove prošlosti, točnije one iz endehazije. Mislim da je Marko utro put da i pas Medo bude oslobođen.
No koliko ozbiljno moramo shvatiti medino neprekidno lajanje na osnovu kojeg je i dobio kućni pritvor.
Naime vlasnik je Medu u njegovom dvorištu držao na lancu i to je po meni jedan od razloga što je Medo uporno i neprekidno lajao. Želio je svu slobodu svog dvorišta. Poznajući životinjski svijet, pogotovo ovaj pseći, to vam je dragi moji čitatelji isto kao i kada mi dođemo puni elana da na izborima kažemo zbogom politici koja nas veže za lanac u našem dvorištu, pa onda zbog moralne neke krivnje samo nama znane zaokružimo opet te iste. Poistovjetili smo se sa Medom. Medo znajući da ga gazda hrani zadovoljan je u svom dvorištu na ime hrane biti i vezan, bez obzira što dvorište pruža mnogo više doživljaja, avantura i nemalo dobrih položaja za provoditi pseće vrijeme na puno udobnijem mjestu.
Svjestan je Medo činjenice kako bi mogao popodne zaspati u debeloj hladovini nasuprot svoje kućice, a ne ovako se cijelo popodne pržiti na suncu vezan lancem. No kada se sjeti svih tih mogućnosti kao prepreka nađe se lanac i gazda koji ga hrani.
Možda bi, naravno da nije bio na lancu svo vrijeme svijeta, mogao shvatiti da bi gazda morao dati hranu usprkos činjenici što hoda po cijelom dvorištu. Ipak i dalje on svojim lajanjem i nadasve svojom pojavom čuva dvorište od zloćkaste susjede i nepoželjnih gostiju.
Stoga dragi moji čitatelji, pogotovo gospodo političari, shvatimo ozbiljno Medino lajanje i shvatimo da to nije tek bilo bezazleno lajanje. Pobijedio je Medo čak i sud, pobijedio je i onog vražićka koji kod sudaca/sutkinja dovodi zbog „zahvalnica“ na tekućem u dilemu suditi po istini ili po „zahvalnici“.
Počnite gospodo političari „lajati“ na svoje vođe bez obzira što su vam srediti dodatne benefite za vaše članove obitelji. Počnite lajati bez obzira što imate oko vrata "lanac" isto kao i Medo, ne bojte se, udijeliti će gazda hrane. Treba vas i buntovne i goropadne i karakterne. Svjestan je gazda da na izbore ne može sam.
Ti moj narode kreni koracima Mede i kada dođe vrijeme zaokruživanja „zalaj“ toliko glasno da će naraštaji iza nas pričati o hrabrom lajanju cijele nacije koja se ugledala na jednog psa. Na Medu.
A ti Medo i dalje laj, možda i tvoj gazda shvati da lanac nije za nikoga dobar pa tako ni za psa.
Pozdrav od autora!
Foto: DPCM
Autor: Željko Galović - Dida
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
