PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Bog je ovoj kruni dao tako hrabre vojnike da, ukoliko ne zaplašuju naše neprijatelje, onda nas bar čine nezaplašenim prema našim neprijateljima
Umirovljenici, radnici, homoseksualci, lezbijke, nezaposlena mladež, buduće majke i tate, kupci stanova, pedofili, simpatizeri partizana i ustaša... Prerane smrti branitelja?
Da, prerane smrti branitelja, nema tog pojma u nizu predloženih i izglasanih zakona!
...
No idemo od početka.
Istini za volju moramo zaključiti da našim političarima nije uopće dosadno niti na Pantovčaku, u Saboru, Vladi, po ministarstvima?! Dapače njihov posao je vrlo dinamičan pun izazova za koje tvrde da su glas, bilo naroda. Oslušnuli tako političari što narod tišti, muči, što narodu nedostaje i koje su želje naroda. Pa po Bogu taj narod ih i prepoznaje, svake četiri, pet godina kao nešto što će znati zastupati njihove interese kada s olovkom u ruci posjeti prostorije gradova, škola, vatrogasnih društava.
Tako političari odmah poslije izbora zasuču rukave i takvom dinamikom u radne pobjede sve u interesu naroda, što ovog što je ostalo u Hrvatskoj isto tako i u ime onog po Dublinu, Hamburgu, Baselu, Grazu i svim drugim europskim gradovima. Rekli bi, misle šire od hrvatskih granica. Bezgranični političari!
Pobrinuli se i svakodnevno se brinu političari kroz donošenje zakona, uredbi, pravilnika, konvencija, odluka, zaključaka da zadovolje sve segmente društva kao što su umirovljenici, radnici, homoseksualci, lezbijke, nezaposlena mladež, buduće majke i tate, kupci stanova, pedofili evidentirani tako i oni potencijalni, simpatizeri partizana i ustaša, žene.
Kako su naši političari vrlo spretni, dinamični, domišljati u donošenju zakona tako oni mogu jednim zakonom (čitaj jednim udarcem ubiti dvije muhe) što se dogodilo kada im je briselska administracija dostavila na stol Istambulsku konvenciju koja bi trebala štititi prava zlostavljanih žena. Neće oni konvenciju ispravljati, nadopunjavati nekim svojim idejama već ovakvu iskonsko briselsku u proceduru jer uz što garantira od države odštetu prebijenoj ženi, isto tako garantira našem sudstvu olakšan rad. Kako?
Naime, zamislite što bi naše sudstvo moralo sve učiniti, pogotovo ako u fotelji sjedi Jasna koja ne zna da ne smije primiti šest plaća a uredno ih arhivira na svoj ionako debeli tekući račun, kada bi se dogodio slučaj pedofilije. Koliko bi morala Jasna održati rasprava i koliko bi puta žrtva morala iznova prepričavati samu scenu silovanja. Ovako po Istambulskoj direktivi pedofil se na prvoj raspravi izjasni da je ženskog roda, dokaznog materijala silovanja nema, jer ne vjerujem da će ga Jasna skidati u sudnici do gola i provjeravati jel' spol muški ili ženski i završena rasprava. Tko smije dovoditi u pitanje regule istambulske direktive jer ona ne propisuje da žensko može silovati žensko, pogotovo ako dokaznog materijala nema. Nešto slično kao i kod ubojstva kada istraživači ne pronađu pištolj s kojim je počinjen sam čin ubijanja. Za pedofile eldorado i sloboda na pomolu poslije prve rasprave, a Jasna odmah podigla efikasnost suda na sto posto.
Isto tako dinamično, uz male preinake oko podjele kuna, riješili političari i „Lex Agrokor“!
Jedino nisu malim opegejcima rekli da od svojih potraživanja moraju odustati narodski rečeno... zaboraviti, jer jedino tako mogu ovi vodeći uzeti sebi dnevnice i platiti konzultantske usluge. U konačnici spasiti svoju kravu muzaru imena Agrokor.
Rješavaju tako političari potrebe svih segmenata društva jedino što nikako da se sjete je kako spriječiti prerano umiranje hrvatskih branitelja. Nikako da se sjete barem razmisliti zašto branitelji umiru u prosjeku od pedeset i dvije godine!!! Barem da povedu jednu raspravu u Saboru na tu temu!
Ili stanku!
Zašto se ne upitaju koji je razlog tomu kada novinari branitelje uporno razvlače po novinama opisujući ih kao lažnjake, kao lažne invalide, kao osobe koje su falsificirale liječničku dokumentaciju!!!
Svakom pametnom koji razmišlja neopterećen prošlošću postavlja se pitanje zar je došlo vrijeme da zdravi ljudi umiru i to sa pedeset i dvije godine, a bolesni, ovi naši antifašisti i partizani koji sedamdeset i neku godinu od završetka drugog svjetskog rata još žive, doduše starački, unatoč svim strahotama rata koje su proživjeli. Danas u vrijeme vrhunske zdravstvene tehnologije nepojmljivo.
Ili je vrhunska zdravstvena tehnologija neispravna i ovi antifašisti i partizani nisu prošli strahote rata ili je ono treće, da ipak ti branitelji koji umiru nisu nikakvi lažnjaci, nikakvi krivotvoritelji, nikakvi falsifikatori?
Zato dragi naši, od naroda izabrani, političari pogotovo Vi predsjedniče Sabora kada izrazite sućut tamo nekom bubnjaru sjetite te se da je uz tog bubnjara umrlo najmanje deset branitelja. Sjetite se barem jednog od njih. Izrazite sućut jednoj od ožalošćenih obitelji. Barem jednoj.
Od mene iskrena sućut tom bubnjaru.
O preranom umiranju branitelja znam da nećete povesti raspravu jer nemate muda, ona hrvatska muda. Ipak ste većina vas na „kopanji“ (posuda za posluživanje jela) neke druge Hrvatske!
"Smrt ne postoji. Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave."
Pozdrav od autora!
Foto: DPCM/dnevnik.hr
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
