PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Najteže je slušati čovjeka, pa tako i Vučića koji nema dovoljno duše da bi govorio istinu, niti dovoljno pameti da bi šutio...
Unazad, više ne pamtim koliko godina, manje/više od završetka Domovinskog rata, pišem ne samo ja nego i većina drugih kolumnista o Srbiji, o stvarnosti, o narativu stvari.
Navodimo kako ta država nema političke volje, shodno tome i snage srediti stanje u svom dvorištu pa tako niti unaprijediti odnose sa susjednim državama.
...
Pisao sam tako i o odnosima bivših zemalja koje su bile u sastavu Jugoslavije. Uvijek u svim tim, kako god izgledali ti odnosi, Srbija je nametala i još uvijek nameće svoje liderstvo kao nešto što nitko od drugih zemalja na "brdovitom balkanu“ ne može na odgovarajući način ponuditi Europi, svijetu.
Međutim u svim svojim potezima i nakanama pri ponudi nekakvog rješenja imala je i ima dan danas figu u džepu. Nikada nije bila, niti će ikada biti iskrena. Uvijek je nešto pod tom nakanom htjela za sebe.
Možda je i logično da u pregovore, u traženju nekakva rješenja krećeš s pretpostavkom da svom narodu priskrbiš povoljniji položaj. Apsolutno ispravno i državotvorno. Međutim kada se u tim skrivenim željama misli na nešto što nije tvoje, nije srpsko, kao na primjer teritorij neke druge države, to nije kao prvo dobrosusjedski a potom niti ispravno.
Doslovno svakodnevno pronalazimo na tisuće dokaza kako Srbija na sve načine ne želi ispustiti iz ruku, zagrljaja, političkog nadzora, kako god nazvali tu pojavu, dijelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore.
Nije Srbija u ništa boljim odnosima i sa Bugarskom. Naime iz Bugarske stižu upiti na ime Nejskog ugovora iz 1919. koji je sklopljen s Kraljevinom SHS i raspadom Kraljevine ugovor je ostao van snage. Radi se o teritoriju oko Dimitrovgrada i Bosilegrada koji Bugarska smatra svojim teritorijem jer je i prije potpisivanja Nejskog ugovora to bio njen teritorij. Da nisu ništa bolji odnosi na ime teritorija je i susjedna im Makedonija. Srbi i sa njom „kubure“ na ime nepriznavanja Kosova kao dijela Srbije.
Kada se jedan od bilo kojih međudržavnih neriješenih pitanja stavi na stol tada nastaje problem.
Tada, složili se neki ili ne, poteže se u povijest što Srbija uporno čini.
Svrha srpskog odlaska u povijest po neke lažne činjenice je nametanje vječite krivnje, vječite genocidnosti jednog naroda, u našem slučaju nas Hrvata, sve pod izlikom pravdanja srpskih dvosmislenih današnjih poteza, pravdanja one fige gore navedene. Isti je slučaj i s Bugarskom, i tamo su na meti bugarski iridentisti, kao što su i Albanci u Makedoniji i Kosovari na Kosovu?!
Možemo mi osuđivati takve poteze, možemo mi tražiti zašto je tome tako i uvijek ćemo doći na isto rješenje, istu srpsku polaznu točku.
To je "Velika Srbija" i provođenje "memoranduma Sanu", nije važno kojeg je broja.
No ono što nas i sve države u okruženju i njihove politike mora zabrinuti činjenica je njihov pa tako i naš nedorečeni, mlitavi stav.
Naše polazne točke, naša vizije države, državničke politike, naša budućnost, naši odnosi sa susjedima, između ostalog i sa Srbijom. Kada bi se u traženju rješenja, u kojoj mora biti između ostalih i Srbija, pokazao državotvorni stav i toga se držao kao „pijan plota“ sigurno bi u tim pregovorima i Srbija morala postati jednak pregovarač a ne kao netko tko je iznad svih nas. Dakle zaključiti se da i to vrlo jednostavno da neke ciljane strategije u politici u našoj Domovini nema.
Stoga:
- može srpska politika gaziti hrvatsku državnu zastavu,
- može srpska politika nazivati kardinala Stepinca zlikovcem,
- može srpski ministar Vulin usred Hrvatske vrijeđati Hrvate i javno govoriti o nekakvim srpskim trenutno okupiranim istočnim krajinama,
- mogu srpski popovi pjevati u ime četnika Đujića naravno usred Hrvatske,
- mogu kolumnisti srpskih Novosti koje financira hrvatski proračun vrijeđati hrvatsku himnu,
- mogu četnici u Srbu slaviti obljetnicu četničkog klanja Hrvata, nikako nekakav partizanski ustanak,
- mogu slobodno hodati Hrvatskom četnički zločinci iz Vukovara,. k tome i zaposleni u državnoj firmi,
- može nekažnjeno proći za namjerno izazivanje smrtnih posljedica hrvatskom branitelju Darku Pajčiću srpsko/“hrvatski“ policajac Saša Labadoš,
- može Pupovac biti doživotni saborski zastupnik unatoč činjenici da je sukrivac za smrt hrvatskog doktora Šretera,
- može unatoč činjenicama da je ubijao ranjene hrvatske branitelje i svećenika mirno hodati Stanimirović po Hrvatskoj.
I dodatno, mogu Srbi što god hoće i dokle hoće, dok nam politiku kroje Bono, Njonjo i Šonjo.
Nije napisao netko iz naroda badava da su ljudi poput čelika. Kada izgube svoj temperament, tada izgube i svoju vrijednost!
Pozdrav od autora!
Foto: DPCM
Autor: Željko Galović - Dida
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.