PRESS
Kako se može osjećati Hrvat nakon što je Državno odvjetništvo u rješenju, kojeg potpisuje Županijska državna odvjetnica Sani Ljubičić, odlučilo da je sprdnja hrvatske himne, kroz uradak Bajte u režiji Pupovca i njegovih Srpskih Novosti, satira a ne kršenje zakona!!!???? Kako drugačije nego povrijeđen i ponižen.
Kako se može osjećati, ne samo Hrvat, već bilo koji stanovnik neke države kada mu netko, tko javno objavi promijenjeni tekst himne, izvrgne ruglu, prijeziru i grubo omalovaži državu i njezinu himnu? Poniženo i povrijeđeno! A sve to pod krinkom, kako veli Sani, produkta zaštićenog prava na slobodu izražavanja???
Meni laiku na temu ove presude državnog odvjetnice bilo bi kristalno jasno da nije prekršen hrvatski Ustav i još neki od zakona, da dotična Sani u tekstu svoje presudu ne dodaje i ...“ koje je u konkretnom slučaju izazvalo osudu javnosti“...!?!?
Draga moja Sani, napiši ti meni što si htjela pojasniti svehrvatskom puku ovim dodatkom u rečenici presude??? Kakve veze uopće ima osuda javnosti sa nečim što je zakonski ispravno, kao ova tvoja presuda Bajtinog satiričnog uratka? Da li bi presuda izgledala možda drugačije da se na noge digla, uz našu hrvatsku javnost, i javnost Njemačke, Italije, Mađarske, Austrije, Australije Sjedinjenih američkih država i javnost republike Nauru? Da li bi tolika količina osude bila dovoljna da presuda bude u korist javnosti? Ili je rečenica presude prekratka, pa idemo dodati malo priloga.
No, ostavimo mi Sani neka ona i dalje ovako dobro presuđuje i kroz presude uči glupi hrvatski puk što su to slobode izražavanja.
Himna za himnu
Mislio sam svojim britkim perom Bajti napraviti kontru, ne onu nogometnu, već onu himna za himnu. Počeo pisati satiru na srpsku himnu i razmišljam, razmišljam... Pauza, nema druge! U pauzi sjednem sa svojim ratnim prijateljima na kavu. Kao i obično, odmah me pitaju koja je tema sada na tapeti. Prepričavam im ja što završavam i da sam u velikoj nedoumici kako završiti članak!! Da li Bajti uzvratiti satirom na srpsku himnu ili nekako drugačije? Samo što nisam „popio“ batine od ovih mojih! Kao da sam sjedio u osinjaku! Bože, što mi je trebala ova kava, mogao sam mirno sjediti doma. Od salve uvreda što ja sebi umišljam do salve kritika kako si ja uzimam za pravo nekoga vrijeđati. Dobro, dobro, shvatio sam!! Premda sam i ja u podsvijesti bio njihovog mišljenja. Trebao mi je ovakav „tretman“ da probudim uspavane osjećaje.
Stoga neću objaviti satiru na srpsku himnu. Neću se spustiti na razinu Srpskih Novosti, Pupovca, Bajte i Sani. Zašto??
Zato što je važnije i od Bajte i od Pupovca i od Srpskih Novosti i od DORH-a i od Cvitana i od te sutkinje činjenica da ruganje himnom bilo koje države vrijeđa taj narod. Vrijeđa sve ijednog žitelja, bio on političar, prosvjetni radnik, znanstvenik ili sportaš.
U ljubavi prema domovini nema satire
Bez obzira koliko mi bila nesimpatična ta država i taj narod. Tu pjesmu pronose svijetom pripadnici tog naroda na raznim događanjima. Nemale suze su prolivene slušajući himnu koja je popratila sportski uspjeh i razgalila cijelu naciju koja pored malih ekrana to prati. U tim suzama nije bilo nimalo satire, to je bila stvarnost, uspjeh onaj ljudski, to je bio ponos što je pripadnik tog naroda, to je ljubav prema svom narodu, to je ljubav prema svojoj zastavi kad je onako sav u suzama ljubi, to je ljubav prema svojoj himni koja je sve to proizvela kada je „pustila svoj glas“ preko zvučnika.
Svi, ama baš svi pored malih ekrana, bez obzira koliko im svirana himna nije simpatična, ne mogu ne priznati uspjeh tog pojedinca ili ekipe.
Zamislite tek paraolimpijce koji ne samo da svojim naporima pobjeđuju norme, već pobjeđuju i ona ljudska ograničenja. Nitko, ponavljam, ne može ostati na takve ljudske uspjehe ravnodušan i ne nakloniti se njihovim uspjesima kada ih gledate kako u suzama slušaju himnu svoje države.
Da, u suzama dok slušaju himnu svoje države koja je Sani satira!
Sve zločeste stvari počinju satirično
Zato bih volio da Bajto, jer za razliku od mene njega to ide, napravi satiru od himne Srbije i da prilikom nekog sportskog događaja onako uz glazbu čita svoj uradak. Pitao bih ga kako bi to doživjeli oni koji bi to slušali! Za njega znam da bi na nogama imao sprinterice i da bi postigao svjetski rekord u trčanju/bježanju od svojih!
No, bez obzira na Bajtinu satiru, vaša je, gospodo iz državnog odvjetništva, odgovornost puno, puno veća za sve ono posljedično što se ima za dogoditi. Imamo za primjer nemali broj događaja u „satiričnoj“ Francuskoj i u ostatku svijeta. Poznata vam je ona uzrečica „kap koja je prelila čašu“!! Vi i dalje kapajte!
Hemingway je napisao...“sve, zaista sve zločeste stvari počinju nevino“. Ja bih dodao onako satirično.
Pozdrav od autora.
Foto: hrt.hr
