PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Nemojte podcijeniti niti Ivu niti Ivicu niti njihove udbaške mentore!
Draga moja Crkvo, dragi moji klerici izgubili ste bitku, a bojim se da to vodi i gubitku rata.
Naime, sjetite se dragi klerici ne tako davnog larmanja Ive Josipovića i Maštruko Ivice kako su nateklih vratnih žila gotovo izgubili glas dok su javno tražili, vikali na sav glas po njihovim medijima, vrišteći se protivili tolikom vjerskom učešću u televizijskom programu.
...
Podsjećam one zaboravne.
Ivica Maštruko izjavio je kao član programskog vijeća HRT-a:
“HRT je doista postao televizija koja ne samo da nadmašuje sve moguće obaveze prema Ugovoru HRT-a i Biskupske konferencije, nego to postaje i kontraproduktivno i u svakom slučaju odbija dobar dio gledatelja. Ovo što se radi za blagdane prešlo je sve moguće granice dobrog ukusa. I nisu tu u pitanju religijska osjećanja gledatelja nego je to očito podilaženje crkvenim institucijama“, rekao je.
Njemu se na svom Facebook profilu pridružio drug Ivo dijeleći njegovu izjavu i dodao na jedan komentar ljutitog:
„Hrvatska je sekularna zemlja. Nije katolička džamahirija“.
Zna Ivek, mada sam mišljenja da bi radije da ga zovemo Jovan onako trendovski jugoslavenski, da je džamahirija svjetovni i sekularni oblik vlasti iz kojeg je religija potpuno isključena. Neće on crkvu u životu Hrvata. Jedva je izdržao pet godina svog mandata i tih pet Božićnih slavlja.
Znamo mi da se deklarirao kao agnostik. No više mi njegovo „agnosticiranje“, nakon izrečenog iz njegovih usta da je za njega osobno agnosticizam svjetonazor koji prihvaća mogućnost postojanja Boga, ali i stav da vlastito iskustvo još nije dalo potvrdu tome, sliči na onu „ni vrit ni mimo“. Ono što je on za svog predsjednikovanja obilazio katedrale, crkve i prisustvovao crkvenim obredima možemo pripisati čistoj znatiželji. Da je kojim slučajem to napravio prije svog predsjednikovanja njegov dragi tatica odrekao bi se sina preko novina. Sada mu nije mogao ništa, jer dužnost predsjednika nalaže da moraš, bez obzira koliko to iskreno ne bi nikada napravio, koji puta koraknuti u pokoji crkveni objekt. Ulazio tražeći potvrdu Boga u crkvi umjesto potvrdu u sebi.
Naposlijetku pojasnio je Ivo svom tatici da za novi mandat treba glasove i ovih koji više posjećuju crkve od koncerata ozbiljne glazbe. Čisto da me vide, rekao je on tatici okorjelom komunistu koji je crkvu mogao gledati jedino preko nišana cijevi nekog većeg kalibra. Jedini i najtočniji od razloga obilaska crkvenih objekata i prisustvovanja liturgijama je taj što je morao tražiti glasove na sve strane jer je mandat na zalasku dobio miris kao i Ante Tomić na splitskoj špici kada je zaliven.
Brzo smo mi zaboravili te njihove izjave i nismo pridavali neku posebnu pažnju. To hrvatskom narodu nedostaje. Dosljednost i biti dosljedan do krajnjeg rezultata. Za razliku od hrvatskog naroda koji je njihove izjave i prohtjeve odmah svrstao u povijest njih dvojica nisu mirovali. Radili, rade i to prekovremeno.
Preko svojih, odnosno veza njihovih očeva još iz tamnih vremena UDBA-e, KOS-a i Orjune, došli su oni do onog urednika, onoga koji uređuje vjerski sadržaj.
Tako kao rezultat njihovog utjecaja, možda čak i samo telefonskog podsjećanja jer je taj urednik potencijalno jedan od njihove žgadije, vidimo već drugu ili treću nedjelju zaredom kako se misno slavlje prekida prije službenog kraja.
Mnogi će reći pa što ima veze desetak minuta ranije završiti misno slavlje pod izgovorom da dnevnik kao središnja nedjeljna emisija ne smije kasniti. Hrvati jedva čekaju dnevnik to im je umjesto crkvenog „pođite u miru“ više i za život neophodno.
No, usporedbe radi jedan primjer
Ploča poginulim braniteljima postrojbi HOS-a.
Prvo su protivnici, a znamo tko su, potiho komentirali preko Facebooka. Potom se počelo pričati po nekakvim simpozijima koje je održavao onaj Kosanović i kada se stvorila kritična masa dojučerašnje njihovo larmanje premješteno je za stol premijera i u Sabor.
Rezultat znamo, ploča je premještena ali to nije kraj priče o ploči. Kako je Udbin recept raditi po koracima, oni učeni tim sistemom sada malo miruju, zatim kreće drugi korak. Kraj priče samo možete nagađati, ja kažem zabrana.
Takva sudbina očekuje i nedjeljno misno slavlje. Počeli su odjavom prije službenog kraja, slijedeći je korak prijenos misnog slavlja svake druge nedjelje. Gdje je kraj ustezanju termina misnim nedjeljnim slavljima možete samo nagađati. No da ne nagađate. U skoroj budućnosti nećete više kao niti ja gledati prijenos misnih slavlja nedjeljom. Ploča, misa za njih isto.
Možda po nekima banalni primjer, meni nije, je grčki jogurt koji na svom poklopcu ima sliku križa grčke crkve iz mjesta Oia sa prekrasnog otoka Santorinija. Maknuli ga. Nijemci. Odrezali križ ostavili krov. Govori li vam to nešto?
Drugi primjer. Nogometni gigant Real Madrid kraljevski klub u svom grbu koji je nastao davne 1902. godine ovih dana je, kao i Nijemci, odrezao križ zbog svojih sponzora. Govore li vam nešto sada ove činjenice. Da, da itekako govore.
Brzo su na hrvatskoj televiziji Ivo, Ivica, Udbaški isljednici i njihova žgadija primijenili direktive koje se provode diljem cijelog svijeta i Europe protiv kršćanstva.
Stoga moj dragi kardinale, biskupi, svećenici i svi drugi Isusovi sljedbenici koji svjedočite Božje riječi po Božjim hramovima ove moje riječi shvatite najozbiljnije. Nemojte podcijeniti niti Ivu niti Ivicu niti njihove udbaške mentore koji su još živi i vrlo, vrlo dobrog zdravlja. I budite sigurni da im je krajnji cilj maknuti sa televizijske sheme sve što se dodiruje katoličanstva, jer primjere vide po Europi.
Ne prestanite govoriti s oltara o takvim postupcima ove žgadije jer narod mora znati da su najopasniji oni neprijatelji o kojima čovjek nikada ne pomisli kako bi se od njih trebao braniti. Znamo mu ime, Sotona.
Pozdrav od autora.
Foto: UCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
