PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
BRANITELJI - ZAJEDNO U RATU, RAZJEDINJENI U MIRU!
Uvjerenja sam da žući ne može više biti nego što je trenutno među našom (braniteljskom) populacijom ima. Najviše i jedino smo oboružani sa žući kada kritiziramo jedni druge. Za one treće smo med i mlijeko. Kamilica.
Podijeljeni i razjedinjeni smo, različite izjave o istoj temi u javnost plasiramo. Da se razumijemo, i moramo različito razmišljati, ali stav treba biti jedan jedini, jedinstven i isti za sve.
...
Stoga nas ne treba čuditi hrabrost Elizabete Gojan kada nas naziva ruljom, i hrabrost Babića kada nas naziva četnicima. Nitko do sada tko je neosnovano prozvao, kvalificirao, ružno govorio o braniteljima, pa tako niti ovih dvoje, nisu dobili adekvatan odgovor većine predstavnika branitelja. Iskoči jedna, dvije najviše četiri udruge. Ostali šute, očito se našli u kvalifikacijama!!! Da netko ne bi shvatio da ja možda kojim slučajem držim stranu Gojan i Babić. Niti u snu!!! Ali činjenica da smo nejedinstveni stoji. Nema u izjavama zajedničkog stava i točka.
Dok to ne dostignemo, javnost će biti zabavljana različitostima, površnim zahtjevima na istu temu jer do sada viđenom nerijetko su potpisnici samo jedna osoba u ime jedne udruge. Smatrat će to kao ugriz miša, malo pecka ali daleko od boli. Daljnje kvalifikacije branitelja neće ostati na ovoj od Gojan i Babić već će punom parom nastaviti objavljivati. Što po fb grupama, a sve više javno i biti će puno teže kvalifikacije i neopravdane, ali iz naše nemoći biti će objelodanjene.
Ponavljam, jesmo rulja u smislu nepoznavanja tematike i rulja smo jer nismo uvidjeli gdje je problem, već smo onako natjecateljski tko će prvi objaviti napad na Stankovića, po onoj staroj poslovici: “tko prvi djevojci, njegova je djevojka“. Potom se hvaliti u kvartu, udruzi, među poznanicima: “vidiš nitko drugi od udruga nije se našao spremnim „napasti“ Stankovića, jedino ja“!!! Naravno dodatno se hvaliti da je zahtjev objavio taj i taj portal. Preko noći postao „popularan“ a nije svjestan da su ga „pojeli“ za doručak. Doručak ovih na čiju je adresu poslao zahtjev za trenutnim otkazom Stankoviću. Smijali se po uredima i dvoranama ispijajući Johnnie Walker i komentirajući slasni „doručak“. Čak su se i slikali onako u đuture neka vidimo da ih ima. Facebook svjedok, kako za slike isto tako i za komentare na osnovu kojih sam napisao ovaj odlomak.
Nije, priznali mi to ili ne, u tim zahtjevima bilo dovoljno razuma, dublje analize i naravno prave adrese tko bi te minorne zahtjeve za otkazom trebao pročitati. Pogotovo nije bilo jačine, tek jedna udrugica, možda dvije. Stoga se da zaključiti „nije mrdac nego prdac“, kriva adresa, i kakav zahtjev takav i odgovor.
Stoga, ne da zahtjevi nisu postigli učinak, već su postigli kontra efekt. Ojačali poziciju Stankoviću koji je u priči oko građanskog rata samo jedan obični operativac, još manje kvalitetan novinar. Pomalo drzak, fajterski raspoložen kada je „roba“ s druge strane stola predodređena za fajt, pomalo provokativan i za oko kamere prosječno fotogeničan. I tu staju sve njegove kvalitete.
Sve ostalo što mora odraditi u emisiji na stol dobije od nalogodavaca. Koga, kada, kako, čime, zbog čega. Poslije ovih neuspjelih napada rejting mu je kod onih pravih poslodavaca za jednu stepenicu viši, sigurniji, unatoč svojoj prosječnoj novinarskoj kvaliteti.
Međutim ono što je po meni najvažnije u cijeloj ovoj priči oko teze građanskog rata je da Stankovića treba odmah zaboraviti. Ne treba njemu dizati rejting, neka si ako ima znanja i sposobnosti, onih novinarskih, sam na tom polju stvara. Vjerujte mi, da on nije kojim slučajem dio osmišljenog plana, onih na čiju su adresu trebali ići svi zahtjevi, kao novinar vodio bi eventualno na nekoj lokalnoj televiziji nekakav jedva gledljiv politički talk show. Tipa onog propalog političara sijede brade i poduže kose. Pritom ne želim omalovažavati lokalne televizije, zapošljavaju što je na burzi, nemaju izbora i nikad dovoljno novca za platiti neko zvučno ime, nešto kvalitetno. Zaposle uglavnom ono što nitko neće.
Taj osmišljeni plan rušenja Hrvatske, rušenje vrednota Domovinskog rata, rušenja dobrih poteza za dobrobit Hrvata ima samo za dio emisiju „Nedjeljom u dva“ kao jedan od alata u izvršenje tog plana. Drugi alati plana su Havc, „kulturnjaci“, razne Soroševe zaklade....
Adresa?
Da se razumijemo jedne adrese, jednog kućnog broja nema!!?? Postoji samo kontakt adresa!!!
Zašto?? Zato jer su ti nalogodavci pravilno raspoređeni na različitim adresama. Od Pantovčaka, Banskih dvora, Iblerovog trga, Trg žrtava fašizma, Prisavlja i još po nekim uredima ministarstava.
Kako im onda uručiti zahtjev za otkazom Stankoviću?
Napisao sam, postoji kontakt adresa a ona je, dobro pročitajte, Odbor za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskoga sabora.
Njima, jer oni su dužni štititi nacionalne interese, propisati standarde ponašanja, kreirati pravila HRT-a kao javnom mediju. Oni su kreativci, oni stvaraju, propisuju standarde koji se daju mjeriti. Ne metrom već pravilima ponašanja. Da su oni dobre gazde, da su oni propisali kriterije koji se mogu kako sam već napisao, mjeriti ne bi se Hrvatska televizija ograđivala od izjave Stankovića. Ekspeditivno bi Stanković s jačim vritnjakom izletio sa HTV-a i radna knjižica koju sekundu kasnije za njim.
No ono od čega ne smijemo okretati glavu, od čega ne smijemo bježati i što treba uzeti u razmatranje prije pisanja budućih zahtjeva je činjenica da ovaj osmišljeni plan nisu izradili pikzibneri, amateri, osobe zaposlene i instalirane po rodjačkoj sprezi. Taj plan su osmislili i provode iskusne mange, znalci od struke potkovane iskustvom, praksom, dobrim financijskim izvorima i kako sam napisao političkom pozadinom.
Stoga dragi suborci, branitelji kada se u budućnosti na neki problem, devijaciju koja nije dobra za hrvatsko društvo, narod „dignemo na prednje noge“ i zapjenjeni odlučimo se obračunati s razlogom bilo bi dobro kao prvo ugristi se za jezik. Vele, najbolji lijek da mozak, a ne jezik, počne raditi. Potom prespavati noć jer valjda već i mi iz iskustva znamo da je jutro pametnije od večeri. Po buđenju okupiti što više udruga, koordinacija, zajednica, zborova. Ta brojka mora biti najmanje barem pedeset posto relevantnih zastupnika braniteljske populacije. Dobrano pretresti problem, ne brzati sa rješenjima, analizirati razlog, postavljati pitanja tko, zašto i tražiti odgovore, kako, komu, kada i gdje.
Kako smo znali u ratu analizirati stanje na terenu, događanja pa potom dobrom pripremom dobivati bitke što nas to danas, u ovom hibridnom ratovanju ili stručno rečeno operacijama refleksivne kontrole radi utjecaja na procese donošenja nečijih odluka protiv Hrvatske i nas, priječi da radimo istim receptom. Samo ego, ništa drugo.
Naposljetku, napisali su pametni davno da suština saznavanja nije u tome gubimo li mi igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja.
Pozdrav od autora.
Foto: DPCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
