Publika koja je zviždala jučer, aplaudirati će danas, i to za istu predstavu.
Dolaze nam izbori, vele praznik demokracije. Dan kada birači zaokružuju svoje favorite, miljenike, predstavnike, stranačke adute, svoje čarobnjake. Zaokružuju one koji su ih se dojmili, koji su im nešto obećali, koje su Hrvati prepoznali kao osobe koje će štititi hrvatske interese i koji će štititi njihova prava bila to radnička, umirovljenička, prava nezaposlenih, prava ugroženih skupina, uglavnom prava svih Hrvata. Biraju one koji to mogu, koji to znaju i koji to hoće, uvjereni su birači, pa po Bogu to su naši čarobnjaci, spasitelji, patronati.
Što su od obećanog ispunili, kako su radili, da li su ih pratile afere, zloupotrebe položaja, koliko je njihova letvica bila podignuta, to će biti i jedan od aršina pri odlučivanju. Moš' mislit'! Ne treba biti prorok Jeremije i reći kako će birači zasigurno zaboraviti na rad/nerad političara u prošlom vremenu. Ma oprostit će im oni, pa po Bogu to su naši čarobnjaci, patronati, barjaktari, predvodnici, naši favoriti.
U izdaji vlastitih morala krivotvorimo se, lažemo si, ne poznajemo se u ogledalu. U predvečerju zatvaranja birališta čudimo se mraku svojih očiju kako ne možemo prepoznati ljude sadašnjosti koji žele biti dio naše budućnosti i zaokružujemo bez obzira na namrgođeno nam lice čitajući liste. Tražimo u svim zlima ono manje, ono za koje mislimo to je to, jer ne želimo biti gubitnici.
Strah birača od primanja drugih lica i novih kaputa u vlastitu intimu glasačkog mjesta pobjeđuje. Tražeći iz dubine naših padova nešto novo, bolje zaokružena je lista. Ma naravno ona stara po nama provjereno dobitna. Zaboravljamo svu bližu i dalju povijest, ma neka, bitno da sam ja obavio svoju demokratsku dužnost. Pa tko želi biti glasač gubitničke liste? Nitko.
Kako tu stoji braniteljska populacija? Nikako! Čista nula!
Koliko god branitelji bili jednak dio društva, uvijek pred izbore političari ih namjerno izdvoje i svi „lome koplja“ i svojataju tu populaciju ili još bolje pojedine dijelove. Zašto? Jer tu se najviše dobiva ili gubi političkih poena. Po onoj staroj...“tko ne riskira taj i ne profitira“... Bit će tu dva tri reda obećanja...mi ćemo ovo uraditi, mi ćemo ono uraditi za branitelje... pa dva tri reda isprika ... mi ćemo ispraviti nepravdu.... mi ćemo donijeti novi, bolji,...ma šta novi, bolji, ...ma najbolji zakon... pa dva tri reda zaklinjanja... branitelji su svetinja,...Domovinski rat je kruna Hrvatske samostalnosti, itd.itd.Uf, i sam skoro ponovno „nasjedoh“ nakon ovih nabrajanja. No povijest, ne tako davna sve ih demantira i to tako jasno, tako glasno da po zidovima još i danas otpada žbuka od zvučnih vibracija, ne obećanja već laži. Svi oni imali su svo vrijeme svijeta za nešto napraviti. Jesu li što napravili? Nisu. Zašto? Jer nisu htjeli. Laž je čista notorna, da nisu znali.
Nije li braniteljima proteklo iskustvo s političarima, uz jasno vidljive razorne posljedice njihovog djelovanja po tu populaciju, onih koji su se u nekom trenutku kroz proteklih četvrt stoljeća bili dočepali trona za jedan ili više mandata, napokon bilo dovoljno da jasno vide kako oni NE rade za braniteljsku populaciju, već za svoju korist. I Za korist onih iz sjene koji vuku njihove konce. Da, rade samo za svoje nalogodavce, financijere? Sportskim rječnikom rečeno,“laktare se“ preko te populacije ili morbidnije “gaze preko leševa“.
Očito još uvijek nije i skoro neće biti jasno.
Ima jedna vrlo jasna priča o čarobnjaku i ovcama, pročitajte nije predugačka.
„Na livadi pored ogromne šume, živio je čarobnjak, koji je imao veliko stado ovaca. Svako malo on bi pojeo po jednu ovcu iz stada. Ovce su dosta zabrinjavale čarobnjaka, znale bi pobjeći u šumu, i on je provodio mnogo vremena pokušavajući uhvatiti odlutale ovce, kako bi ih vratio u stado. Još bi ovca, koju je namjeravao ubiti, osjetila to i počela očajnički se odupirati, a njeni krici uplašili bi druge. Potom je čarobnjak odlučio biti lukav razgovarao je sa svakom ovcom nasamo, i svakoj nešto objasnio.
Jednoj je rekao: "Ti nisi ovca, ti si osoba (umirovljenik), ti si čovjek kao ja. Nemaš se čega plašiti, jer ja ubijam i jedem samo ovce, a ti si jedini čovjek u ovom stadu a to znači i moj najbolji prijatelj." Drugoj je rekao: "Zašto bježiš od mene kao druge ovce. Ti si lav (branitelj) i ne moraš se ničega plašiti. Ja ubijam samo ovce, a ti si moj najiskreniji prijatelj." Trećoj je rekao: "Vidi, ti nisi ovca, ti si vuk (radnik). Vuk koga ja poštujem. Ja ću kao i ranije, nastaviti ubijati svako malo po jednu ovcu iz stada, a ti vuče, ti koji si najbolji čarobnjakov prijatelj, nemaš razloga za strah..."
Na taj način on je razgovarao sa svakom ovcom i svakoj rekao da ona nije ovca, već potpuno drugačija životinja koja se razlikuje od svih ostalih ovaca u stadu. Nakon ovog razgovora, ponašanje ovaca se potpuno promijenilo - one su mirno pasle, i nikada više nisu bježale u šumu. A kada bi čarobnjak ubijao ovcu, mislile su: "Pa, ubio je ovcu, a ja sam - lav, vuk, čovjek... najbolji čarobnjakov prijatelj, nemam razloga za strah."
Čak ni ovce, koji je ubijao, nisu se odupirale. On bi samo prišao jednoj od njih i rekao: "O, moj najbolji prijatelju, nismo odavno razgovarali. Dođi u moje dvorište. Treba mi tvoj savjet u vezi stada ovaca." I ovce bi ponosno išle u dvorište čarobnjaka. A tamo bi on stvarno pitao svog najboljeg prijatelja što se dešava u stadu. Žrtva bi mu sva radosna pričala o svemu, a zatim ju je čarobnjak ubio.
Pošto je smrt nastupala trenutno, ovca nije imala vremena ništa shvatiti.
Čarobnjak je bio veoma zadovoljan, on je podigao samopoštovanje svakoj ovci, kao rezultat toga one nisu više mislile o neizbježnoj smrti, manje su bile nervozne, uživale su u životu i mirno pasle travu, zbog toga je njihovo meso bilo mnogo ukusnije.
Dugi niz godina, čarobnjak je lako upravljao velikim stadom, a najzanimljivije je da su mu same ovce počele pomagati. Ako bi neka suviše razborita ovca počela pretpostavljati kakvo je pravo stanje stvari, tada bi ostale ovce ... pošto su one, lavovi, ljudi, vukovi, najbolji čarobnjakovi prijatelji, obavještavale ga o čudnom ponašanju te ovce. Sljedećeg dana čarobnjak bi je, bez ikakvih problema da će pobjeći u šumu, sa lakoćom ubio i pojeo“.
(Izvor: http://nnm.me/blogs/shivadance777/pritchi-o-zhizni/)
„Radićeve“ guske ili čarobnjakove ovce ima li razlike? Nema. Opjevao Marko Perković Thompson...“Drugo vrijeme ista sudbina“...
Stoga je jasno kao dan onako lijep sunčan, dragi branitelji, da će predizborna kampanja i sami izbori biti još jedna grandiozna predstava, jeftini show za skupljanje glasova. Potvrdno klimanje glavama na svaki vaš prijedlog što bi trebalo učiniti. Svi će se oni pokazati kao veliki čarobnjaci, patronati. Ma što veliki, najveći i jedini patronati braniteljske populacije. Domoljubi i Hrvati prve vrste i neustrašivi barjaktari. Predvodnici stare ofucane, otrcane stotinu puta zlorabljene parole o dignitetu hrvatskih branitelja, ma što god im ta parola značila.
Znate, ne vele badava da se ljubav sastoji od četiri stvari: od uzdaha, od jecaja, od želje za smrću i mnogo........mnogo laži,..... one čarobnjakove ili izborne, svejedno.
Zato će taj dan biti dan kada će publika koja je zviždala jučer, aplaudirati danas, i to za istu predstavu!
