PRESS
KOMENTAR Piše: Željko Galović - Dida
Krenuo narod, krenuli branitelji... oslobodili Hrvatsku kletve, pa predali državu u ruke politike... prevario se narod
Naučila si ti zemljo Hrvatska kroz svoju povijest samo na suze, samo na suze za svoj narod. Plakala si ti za Banom i za Matijom, plakala si ti i za Frankopanima, povijest je tvoja sva u suzama.
Umorna od plača sjetila se kletve one koja se prenosi već stotinama godinama a govori da se smrću kralja Dmitra Zvonimira nad Hrvatskom nadvilo prokletstvo.
...
Po kletvi sve od tada pa do danas Hrvatskom su vladali oni koji nisu voljeli njezinu grudu, rijeke, mora i uvale, planine, riječne ade, hrvatski narod.
...“Zvonimir je opisan kao kralj koji je dobre pomagao, a zle progonio. I za dobrog kralja Zvonimira bijaše sva zemlja vesela jer bijaše puna svakoga dobra, a gradovi bijahu puni srebra i zlata. I veliko bogatstvo bijaše za kralja Zvonimira, kako u Primorju, tako i u Zagorju. Ali u to se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i poslanike moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među kraljevima kršćanskim kralja poštovanoga. U prvom ga pismu prosiše neka sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od vrijednosti. Kada dobri i sveti kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na Kosovu polju. I kada dođe rečeni dan, Zvonimir im pročita molbu neka odluče da li će, zajedno s drugom gospodom kršćanskom, iz drugih zemalja u koje su poslana takva pisma, a s pomoću Božjom, poći osloboditi mjesta na kojima je sin Božji za ljubav našu i otkupljenje svijeta na križu muku trpio i krv prolio, gdje je predao duh Ocu i gdje je u grob bilo položeno preslavno tijelo njegovo. Ali čuvši to, “Bogom prokleti i nevjerni Hrvati” počeše vikati na svetoga kralja da on hoće njih odvesti iz domova njihovih, od žena i djece njihove te s carem otimati mjesta gdje je Krist propet i gdje je grob njegov. I nevjerni Hrvati krenu na dobroga kralja s bukom i oružjem, počeše sjeći tijelo svoga kralja i krv njegovu prolijevati. I kralj, ležeći u krvi, izranjen, u velikim bolovima, prokleo je hrvatski narod rekavši: “Da Bog da više nikad ne imali kralja svoje krvi!!!”...
Kaže povijest da je njegova smrt 1089. bila prekretnica u hrvatskoj povijesti, jer je njegovom smrću stvorena kriza koju je bila popraćena krvavim ratom, a ratom je Hrvatska izgubila samostalnost. I tako devet stotina godina.
Došle devedesete, pomislio narod evo godine kletve su prošle, vrijeme je da se krene.
Krenuo narod, krenuli branitelji, oslobodili Hrvatsku od kletvom nametnutog jarma sluganstva. Ponosni što imamo svoju državu svoju Domovinu, svoju samostalnost opet nakon tolikih godina narod predao državu u ruke politike.
Prevario se narod!!!
Kletva ne da nije prestala već je danas još i jača, još i teža po hrvatski narod... “Da Bog da više nikad ne imali kralja svoje krvi!!!”... nije prestala, nije nestala, još je žešća, još je teža. Sluge nam vode državu, poslušnici hodaju hodnicima Sabora i Vlade. Ima tu poneki moderni Zvonimir ali vrlo brzo preko noći bude ušutkan.
Zato moja zemljo Hrvatska plači; imaš s kime, nisi sama.
Plaču s tobom seljaci, plaču s tobom ribari, plaču s tobom branitelji, plaču s tobom umirovljenici, učitelji, radnici. Tamo negdje u Irskoj plače i hrvatska mladost. Plaču s tobom i kosti naših poginulih branitelja, plaču s tobom kosti Hudih jama. Jesu li ginuli uzalud??? Ako Hrvatska mora izgledati ovako nakaradno kakva je danas, onda jesu!!!
Rekao je Isus za ovozemaljskog života:
“Znate da oni koje se smatra vladarima gospodare narodima i velikaši ih drže pod svojom vlašću. A među vama neka ne bude tako! Nego tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude sluga, i tko god hoće biti prvi među vama, neka bude rob svima! Jer ni Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge.” Marko 10:43-45
Bog vam gospodo političari oprostio, jer ne znate što radite!!!!
Napisati ću za kraj onu Albertovu, ali na hrvatski način:
Hrvatska je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.
Pozdrav od autora.
Foto: scrshot YouTube
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
