PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Uz neograničenu dozu tolerancije prema drugom i drugačijem te neupitnom stavu da ne pišem pozivajući na mržnju i nesnošljivost želim unaprijed razoružati sve one koji se spremaju prozivati me na ime tih osnova nakon čitanja ovog članka. Želim samo pisati o činjenicama i istini, ništa drugo.
Prekrasno je vidjeti na naslovnici predmetne slikovnice nasmijane mamu jedan mamu broj dva i klinca kojeg držeći za rukice s veseljem podižu od zemlje te mu time uzburkaju onaj dječački adrenalin znajući da će poslije takve prekrasne šetnje zaspati kao klada. Sjećaju se mama jedan i dva kako su njih roditelji za djetinjstva tako razveseljavali.
...
Nebrojeni puta smo i mi hetero parovi isprobali to i znamo da je to dobar recept za popodnevno spavanje. Kako djeteta tako mame ili tate ovisno tko je oslobođen poslijepodnevnih obveza.
Isto tako smo, kao što druga naslovnica pokazuje tatu jedan i tatu broj dva, nakon podizanja djeteta prilikom šetnje stavili ga na ramena onako umorenog, jer ipak smo otišli u neki parkić koji je za tako male nogice i njene korake prevelika udaljenost da bi odradile bez pomoći povratak kući. Prisjećali su se idejni autori tih trenutaka iz djetinjstva dok su odabirali scene za slikovnicu kako prikazati tata jedan i tatu dvojku kao nešto nikako drugačije od svih nas.
Siguran sam da to nije sve na ime slikovnica, vjerujem da će dvije slijedeće, jer moraju autori zadovoljiti i Lgbt i homo obitelji, biti na temu odlaska u kupovinu, vrtić, pa prvi odlazak u školu. Nastaviti će autori pisati i slikati kao Marija Jurić Zagorka, ona knjige, oni preko nekoliko serijala slikovnica.
Jedino što su preskočili u svojim temama je čuvanje trudnoće i odlazak jednog od partnera u rodilište po tek rođeno dijete i drugog partnera. Iz tog razloga su dječji život temom u prvim slikovnicama počeli prikazivati od tri, četiri, pet ili šest godina. Mislim da su godine prepustili na slobodan izbor autorima s jednom jedinom napomenom - bez trbuha i rodilišta.
Ono što mene zanima u oba ova slučaja kod mame jedan i mame broj dva, te tate jedan i tate broj dva jest činjenica kada su, odnosno u kojem su momentu razvoja svojih veza poželjeli svoje intimne šetnje i ostatak života nadopuniti djetetom? Što vas je to nagnalo na povratak, povratak u ono iz čega ste svojevoljno otišli jer smatrate da ste drugačiji od nas?
Znajući činjenicu da su gore navedeni svojom voljom izabrali biti drugačiji od nas hetero, dakle nije ih nitko puškom tjerao na promjenu životnog stila, vjerujem da su itekako svjesni svih dobrih strana, ujedno i loših strana, koje su prepoznali u novim vezama odlučili se za tako „hrabar“ korak!
Nisu htjeli biti opterećeni stilom života kojem mi, po njima, robujemo. Znate ono, obitelj s više djece koju prate obveze prema djeci, prvi zubići, dječje bolesti, upisi u školu, potom jedinice, po školskim odmorima tučnjave, baka servis, bolovanja... Pa sve ovo pomnožite sa tri, četiri „mala vražićka“! Uf, uf!!! Da, to su htjeli izbjeći!
No siguran sam da je za takvu odluku bilo više razloga, ne samo robovanje! Pretpostavljam da je jedan, po meni i najvažniji, od razloga zbog kojeg su htjeli biti drugačiji od nas hetero jest i činjenica da svoj seksualni život mogu upražnjavati neograničeno vremenski uživajući bez trunke razmišljanja da partner ili partnerica mogu u nagonu uzburkanog seksualnog adrenalina ostati u drugom stanju.
Znate ono, kad se dvije „lude“ uspale i ne razmišljaju već samo uživaju! Kod hetero „luda“ o „posljedicama“ se razmišlja tek nakon pogleda na onu trakicu kojom prevlada jedna boja. Sve to za jutarnje kave. Nema u njihovim vezama one pitalice: „Zašto kruh izgori, zašto se čovjek utopi i zašto žena ostane trudna? Iz jednostavnog razloga, zato što ga kasno izvadiš! Nema kod njih pitanja: Ljubavi što ćemo sad? Naravno ako se dogodilo neplanirano.
Mogu oni, kako sam i napisao, prepustiti se užicima do zadnje stanice za razliku od nas koji moramo na predzadnjoj stanici van. Daleko od činjenice da i mi ne bi išli do zadnje stanice, ali sama pomisao kako nam je stan već za ovaj sastav obitelji aman taman, priječi nas i tjera na predzadnjoj stanici van. Da ne govorim o plaćama i obiteljskom proračunu.
Sa psihološkog stajališta gledano, sve bi to bilo lijepo i krasno dok vam ta neograničena sloboda u užitcima nije postala monotona i kada se u toj monotoniji nije pojavila fantazija!
Da, prokletstvo zvano fantazija.
Nije li ta fantazija, koja je proizvela patološki oblik individualizma i posebno muči homo i Lgbt više od bilo kojih drugih skupina, postala nadomjestak za drugu osobu i tako, kroz privid bliskosti, odvela vas u izolaciju.
Tada se dogodio klik i tada ste poželjeli dijete uz sebe?
Saznanjem da vas partneri varaju koje je jednog od partnera odvelo, kako sam napisao, u izolaciju!?
Možda puno važnije pitanje u koju svrhu vam treba dijete, ako znamo da ste vi kao određena skupina više od svih drugih segmenata društva skloni za „eksperimentiranjem u životu”? Znate oni vaši užitci u poliamornim razonodama, pa ovisnost o partijanju popraćeno sa puno seksa, droge i nebitnih godina partijanera.
Da ne govorim o zastrašujućem trendu “Pozitiviraj me” kada u trenutku samoće i emocionalne izoliranosti u kojem nema kontinuirane intimnosti i povezanosti posegnete za spajanje HIV negativnih s onima koji to nisu i molite da budete “oplođeni” HIV-om!?!? Meni doista bolesno! Vama gospodo homo je to normalno?
Nije li tematika vaših prvih slikovnica trebala biti na tragu mojih konstatacija? Seks, droga, alkohol, neograničeni broj partnera, „pozitiviraj me“, to su trebale biti teme prve slikovnice. Neka vide službe koje odluče prepustiti dijete u vaše skrbništvo gledajući, ako ima teksta, i čitajući slikovnicu kamo ga puštaju. Rekao bih neka vide kako mu legalno prepisuju kaznu za cijeli život.
Stoga prepustite djecu nama da ih mi i uz koju lošu riječ, kojim udarcem po guzi za zločestoću odgajamo. Ostavite djecu u ustanovama jer tamo rade brižne tete koje su i same majke te mogu i znaju pružiti ljubav. Ostavite djecu djedu i baki, jer i oni unatoč godinama znaju dijeliti ljubav, a vi svoju zadovoljštinu potražite u poliamornim razonodama.
Naravno ne osporavajući vam da imate pravo na vlastiti izbor i na vlastita uvjerenja, ma koliko god bila u suprotnosti sa znanstvenim spoznajama, ostavljam vam za pravo da ta uvjerenja i dalje namećete na ovakav prisilni način.
Uz gore navedena prava i slobode i dalje koristite državne institucije, a posebno ustanove u kulturi, kao poligon za propagiranje vašeg vlastitog spolnog izbora, ali djecu ostavite da svoje djetinjstvo prožive kako to i priliči djeci.
Nastavite i dalje u svojim nakanama i instrumentalizaciji vaših spolnih sloboda na ovako vrlo agresivni način nametanjem vlastite ideologije i vlastitih uvjerenja bez obzira što se kose sa svjetonazorom većine hrvatskih građana.
„Masirajte“ nas odrasle ali djeci nemojte nametati svoju ovisnost bez obzira što je vašu ovisnost politika amnestirala kao jedinu ovisnost koja se ne tretira kao mentalni poremećaj. Čak štoviše, smatra se kao nešto poželjno, gotovo herojsko.
Zato budite heroji tata jedan i tata broj dva i ostavite nevinu dječicu njihovom veselju kada ujutro pogledom traže mamu jer znaju da mama ima za njega doručak koji vi nikada niste, niti ikada budete imali.
"Ne odgovaraj bezumniku na bezumlje njegovo, da ne budeš i ti kao on."
Foto: DPCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
