PRESS
INVALIDI I INVALIDNOST Piše: Željko Galović - Dida
Nisu branitelji krivi za današnje stanje u državi
Kažu ljubavni gurui da od ljubavi do ljubomore nije daleko. Korak - dva, koji mogu trajati i cijelu vječnost da bi ih netko prešao.
Branitelji, invalidi naspram društva ili društvo prema braniteljima, invalidima. Sjećam se kako su ih slavili i bili hvaljeni po trgovima gradova kada su došli kao pobjednici, osloboditelji, junaci. Ponosa i slave na kilograme, tone.
...
Jedan tren, moment da od ponosa društva, da od najzaslužnijeg za pretvaranja stoljetnih snova o Domovini u javu, postaneš teret. Postaneš povlašteni. Postaneš krezubi kriminalac koji ne napušta naslovnice novina. Mirovina? Takvu nema ni predsjednik države! Automobil? Na teret državnog proračuna. Participacija? Samo povlastice.
Možda bi ljubavni gurui morali proučiti „tehniku“ kako u tren oka, dok suza još pala nije na pod, invalidi postaju sveopći društveni teret i to primjene u „utakmici“ ljubav/ljubomora.
Koliko god mi kao društvo bili razočarani na sveopću nezaposlenost, koliko god mi bili ljuti s razlogom na sve dosadašnje vlade Republike Hrvatske što nema boljitka građana, koliko god mi bili ljuti na nepoštene kamate, kredite, koliko god mi bili ljuti na kašnjenje vlakova bez razloga, ne smijemo radi onog ljudskog poštenja, razuma i pijeteta prema invalidima tražiti razloge ljubomore naspram njih. Nisu oni krivi za takvo stanje. Izborili su slobodnu državu svojim životima, preživjeli svojim zdravljem i predali je u ruke politikama.
Da, tamo tražimo razloge svoje ljubomore i mržnje koju kao društvo reproduciramo na adresu invalida zbog velikih mirovina koje su, usput budi rečeno, dva puta po deset posto smanjene.
Kao društvo nasjeli smo na medijske harange prema invalidima orkestrirane iz dijela politike koja Hrvatsku ne može zamisliti, kamoli nacrtanu vidjeti u svojim granicama.
Zato zapamtimo za sva vremena da su devedeset i prve, dok su mnogi kalkulirali krenuti ili ne, branitelji bez zrna kalkulacije ne žaleći svojih života, svojih obitelji, svojih radnih mjesta, svojih sportskih karijera, svojih zabrinutih roditelja, supruga, djece, djevojaka s mislima da li će se uopće vratiti, krenuli u ostvarenje sna o samostalnoj i jedinoj nam Domovini Hrvatskoj.
Kako im kao društvo danas vraćamo?
Žigošemo ih kao kauboji goveda ali u negativnom smislu. S podsmijehom gledamo kako se teturaju pomoću štaka i u kolicima jer znamo da im je država kupila ta invalidska kolica. Ne gledamo tko je u kolicima već ta invalidska kolica.
Nose oni pečat rata na svojim leđima pa im ni pečat društva koliko god bio težak nije bolan.
Mislim da je više nego ikada parolu, „Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – mi ćemo ga držati", danas potrebno napisati kao podsjetnik društvu na temu stigmatizacije invalida, odnosno branitelja.
Pozdrav od autora.
Foto: Youtube
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
