PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Glođu po Domovinskom ratu, ploči, Nacrtu novog Zakona o hrvatskim braniteljima, hrvatskoj himni, hrvatskim generalima
Teško da naši političari, inače većinom politički amateri (mislim za hrvatske interese amateri), radeći kako doma a još gore po svjetskoj političkoj sceni mogu dokučiti, potom i shvatiti težinu naslova, svu zbilju i negativne utjecaje po Hrvatsku.
Možda sam totalno u krivu. Možda znaju ali ih nije briga! Rekli bi u narodu, boli ih ona muška „stvar“!
...
Hodaju oni dugačkim hodnicima, šetaju ih, nameću im, oni izvršavaju. Nisu se, i ne snalaze se kao ni Dinamo u ligi za prvaka. I kada je u ligi za prvaka „šetaju“ ga od rekorda do rekorda. Naravno onog negativnog. Nisu zabili gol, primili najbrži gol, nisu skupili ni boda od kada se igra liga, itd, itd.
Sva ova svita amatera, a bogami ima ih instaliranih od Pantovčaka, preko Markovog trga pa sve do zadnjeg ministarstva i agencije (medije ne trebam posebno naglašavati), naspram većine koja Hrvatsku temelji na pobjedama iz Domovinskog rata.
Ružno za reći, još ružnije za napisati, ali sve više se nameće teza kako je Domovinski rat imao ovakav završetak zbog nekih političkih preslagivanja u Europi. Da su to Ameri odradili. Da je to bio neki građanski fajt između ekstremnih Hrvata i ugroženih Srba. Sve manje kao rezultat hrabrosti i odvažnosti hrvatskih branitelja.
Nemaju ovi „temelji“ iz Domovinskog rata šanse, čak ni u školskim udžbenicima po novom kurikulumu. Tamo „prenose“ udžbenici iz povijesti ni manje ni više već izjavu Hađića, onog Gorana koji je bio predsjednik takozvane Republike Srpske Krajine. Veli on na temu Domovinskog rata: “Vukovar je Hirošima Srba i Hrvata“. Toliko „prenose“ udžbenici na temu rata usprkos tisućama branitelja, direktnih svjedoka, koji mogu potvrditi da je Vukovar doista bio Hirošima, ali samo hrvatskog naroda. Nikako Srba.
Srbi su iz Vukovara, kao i Ameri iz Hirošime, na vrijeme „odletjeli“ u sigurnost beogradskog pašaluka. „Odletjeli“ da bi se još brže vratili, doduše kopnom na tenkovima s beogradskim mirisom ruža uz gromoglasno pjevanje raspoloženih Beograđana.
Beogradske ljekarne su poslije imale dobru prođu antiseptika za grlo.
Grizu tako štakori gdje god stignu, i što je dosta važno - imaju pomoć u našoj domaji. Nisu sami. Moraju se ove „naše“ štetočine pokazati kao dobri potomci legla.
Naime izašli iz rupa, hodaju kao po Indiji slobodno, još ih dodatno štuju kao nešto, za razliku od nas Hrvata, prosvijetljeno. Nezadovoljni što slobodno, oslobođeni svih odgovornosti koje vuku još iz rata, hodaju, digli se na zadnje noge i grizu, glođu po Domovinskom ratu, ploči, nacrtu novog zakona o hrvatskim braniteljima, hrvatskoj himni, hrvatskim generalima. Naši, uz ispriku rijetkima, u Saboru šute, štuju ih na indijski način. U Vladi im se dodvoravaju, trebaju njihove ruke, noge. Hrane ih jer im trebaju. Živa Indija na hrvatski način.
No, onda briselski administrator spašavajući svoju rit, iz rukava - referendum. Naravno nije on direktno naložio, ali znamo svi mi kako to politika radi. Nije više ni narod toliko politički naivan kako oni misle. Jedino nam još ne idu izbori, tako naivno pristupimo. 'Ajd što naivno pristupimo, tužnije je što još naivniji odemo doma očekujući nešto.
Najednom, kada je eho poruke oko referenduma stigao do njihovih ušiju, tišina. Omerta. Ni trc ni mrc. Više ne smeta što je nova lokacija ploče na partizanskoj kosturnici, više ne smeta niti pozdrav na ploči. Nema ih niti u jednoj emisiji tipa "Otvoreno" ili na onoj kragujevačkoj N1.
Zavjet šutnje. Konsolidiranje redova. Uzavrele telefonske linije. Povratak u rupu matičnog legla. Razrada planova.
Nije dugo trajala šutnja i planiranje.
Vidjeli štakori iz Srbije kako ih je referendum „spustio na zemlju“ pa sada oni larmaju, galame, pišu svoje istine o Domovinskom ratu, čude se članku zakona o braniteljima koji govori da je agresiju izvršila Srbija, Crna Gora, Jugoslavenska Narodna Armija i paravojne postrojbe iz Bosne i Hercegovine uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, organizirane i predvođene velikosrpskom politikom....
Čudom se čude kako smo mi Hrvati njih Srbe proglasili agresorom na Hrvatsku i usudili se to još ozakoniti. Ne vidješe oni tenka od one kolone beogradske jer su ga toliko zasuli ružama. Ne vidješe puste avione koji uzletješe prema Hrvatskoj jer su za tili čas nestali na nebu, a orijentacija im nije baš jača strana. Ne vidješe masovni odlazak četnika vikendom prema Hrvatskoj, pomisliše idu bradonje na more. Ne vidješe poziv za Slobinu opću mobilizaciju od sedam do sedamdeset i sedam, jer već bijahu na teritoriju Hrvatske, onako civilno obučeni u trenirkama i tenisicama. Puške o ramenu su imali radi osobne sigurnosti. Ne vidješe da po Srbiji nema niti jednog vojnika JNA, pomisliše zaredali godišnji odmori.
Ne nije to istina o ratu, poručuju. Najmanje su dvije istine, možda i više. Čekajte dok se sjete dodatno još neke njihove istine. Još uvijek je njima Dobrica Ćosić polazna i završna točka. Iz laži u laž. Četiri S. Smisli, Slaži - Stvaralački Sprovedi!
I to sve poručuju iz srca Hrvatske!!!
No, pustimo mi ove njihove. Vele treneri da protivnik igra onoliko koliko mu ti dozvoliš. Dakle ili igraš ili samo sudjeluješ u igri. Za naše probleme, da se vratim na početak pisanja, su najviše odgovorni naši političari oni amateri, ljudi bez muda, bez karaktera, svi do jednog te vrste od osamostaljenja Hrvatske pa do danas.
Odgovorni su svi oni amateri koji su Hrvatsku shvatili ne kao Domovinu, već kao imovinu.
Deratizacija. Dezinsekcija. Dezinfekcija. Neka se štakori grizu tamo, tamo daleko.
Pozdrav od autora.
Foto: UCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
