POVIJEST
U samom zaleđu Zadra angažirano je više postrojbi sa zadaćom da neprijatelja odbace od grada (dijelovi 7. dp., pješačka satnija Zračne baze Zemunik, ojačana skupina SPGS HV: bojne Zrinski, Matija Vlačić, Kralj Tomislav, satnija MOMP Ugljan – Dugi Otok, odred kopneno pomorskih diverzanata, vod IDS OZ Split, dijelovi 72. bojne vojne policije, 53. bojna mornaričko-desantnog pješaštva).
Svakako najznačajnije bilo je zauzeće (već poluokruženog) aerodroma Zemunik. Iako ti objekti više nisu imali funkciju zrakoplovne baze bili su svojevrstan džep u zaleđu Zadra, prihvatilište raznih postrojbi pobunjenih Srba.
Tijekom borbi neprijatelj je konačno izbačen iz zaleđa samoga grada, a usmena svjedočenja o tim događajima imaju više interpretacija, razlikuju se. Posebno je sporno osvajanje, odnosno brzi gubitak sela Škabrnja i dominantnog položaja Ražovljeva Glava.
Specijalna policija odradila je zadaće osvajajući Velebit u nevjerojatnim prirodnim uvjetima (smjer: Libinje-Bukva-Tulove Grede- Velika i Mala Bobija). U podvelebitskom smjeru (Modrič-Jasenice-Obrovac) također je uspješno odrađena značajna zadaća, iako je na tom smjeru bilo problema u fazi napada. Nakon uspješno odrađenih zadaća nositelja napada TG 112. brigade i njoj podređenih postrojbi (vod 72. b.vojne policije, dio db. Obrovac, skupina SP GSHV), kojima je zapovijedao bojnik Ante Žoni Maksan, napad je zapeo prilikom osvajanja brda Dračevac. Već dotada je TG 112 imala priličnih problema zbog konfiguracije terena, nefunkcioniranja sustava veze, a i u sustavu zapovijedanja.
„Već u startu je bilo problema. Umjesto predviđenim desantnim čamcima, ljude smo prebacivali lokalnim čamcima, neke trajektom… Naše je bilo vratiti sela Rovanjsku, Jasenice, Maslenicu, izaći sve do Pariževačke glave, doći na pristup Obrovcu do tvornice „Glinice“… Ulazili smo duže, jer smo ljude ubacivali kroz minska polja, iznenadili smo neprijatelja… Već probijanje preko brda ka Rovanjskoj bilo je teško jer su nas tukli s Dračevca, a uz to su se štitili gađajući nas minobacačima iza položaja francuske postrojbe UNPROFOR-a. Ipak, 23. siječnja osvajamo područje mosta Maslenica i dižemo stijeg.… Selo Božići, koje se nalazi ispod visoravni Velebita prema Jasenicama, već su osvojili pripadnici specijalnih postrojbi GSHV…Kako smo imali čistiti neprijateljske bunkere, za što nismo imali sredstva, naložio sam da bivši legionar, Miljenko Šimičević-Slave to odradi protuoklopnim sustavom Milan… Najveći problem bilo je osvajane kote 199, Kule Dračevac, koja je dominantna, drži sve pod kontrolom: desno, lijevo, sjeverno, istočno, zapadno i južno… Ne možeš joj prići, a 37 bunkera je na njoj bilo kroz rovove iskopano. S koje god strane priđeš uz brdo, čekaju te teškim strojnicama“.
Rasplet osvajanja brda Dračevac kao i pitanje preuzimanja zapovjedne odgovornosti razlikuje se u iskazima zapovjednika TG 112 i pripadnika 9. gardijske brigade (tada 6. GBR). Naime, već uvečer 22. siječnja uočeno je da će TG 112 u ovakvim uvjetima borbe, bez pješačke i minobacačke podrške, teško moći napredovati te je izdana zapovijed da se „od najsposobnijih vojnika, dočasnika i časnika formira satnija sastava tri motorizirana voda i voda za potporu“.
Slijedećeg dana, 23. siječnja ujutro, ta je skupina (oko 100 pješaka iz 1. gospićke bojne i oko 100 pješaka i poslužitelja minobacača iz 2. otočačke bojne) pristigla na područje Starigrada. Isprva su i oni imali problem u komunikaciji sa zapovjedništvom TG 112, no nakon što je Mirko Norac pristigao, samoinicijativno je aktivirao dolazak dva tenka iz Gospića čime je olakšan daljnji proboj. Zbog iskazane inicijative načelnik GSHV Janko Bobetko imenovao je Norca zapovjednikom TG 112, odnosno podvelebitskog područja.
Nakon promjena na zapovjednoj razini, 24. siječnja probijena je neprijateljska obrana, oslobođeno je mjesto Maslenica, a hrvatske se snage u večernjim satima zaustavljaju na crti Kita (tt 262), što pripadnici 9. GBR ističu kao jako važno jer je upravo to omogućilo preduvjete za brzo presijecanje neprijateljskih snaga i njihovo okruženje na predjelu Jasenica, a u konačnici i povlačenje neprijatelja koji je shvatio da će se naći okružen.
„Kad smo ovladali Dračevcom, negdje oko popodnevnih sati, onda smo nastavili dalje na glavnu cestu. Na cesti smo se razdvojili: jedan tenk je išao prema mjestu Maslenica, a posada mojeg tenka, mi smo išli prema lijevo, skrenuli prema Vulića Dolcu, prema rudniku. I onda smo došli do Bužonjića, i tu smo taj dan stali…25. siječnja smo izvršili popunu streljiva i svega ostaloga i poslije topničke pripreme krenuli smo prema tvornici „Glinice“ nad Obrovcem. Tada smo naišli na neprijateljski tenk kod osnovne škole Jasenice… Nasukao se valjda na neki beton, neprijateljski vojnici su pobjegli, bila je zapovijed da ih pustimo da odstupe. Ostavili su tako tenk, bio je sasvim u redu, popunjen dapače. Nama je dobro došao“ prisjeća se tenkist 9. GBR, Milan Genda panike koju je neprijatelju izazvao dobro izvedeni pješački manevar i tenkovska podrška.
Stoga nije pružen jači otpor i postrojbe HV-a su prijepodne 25. siječnja dostigle crtu Zelenikovac – Pariževačka glava (kota 151) – Marune. Uslijedio je protunapad i diverzantske akcije koje su rezultirale ljudskim žrtvama, ali je ovaj sektor pod zapovijedanjem Mirka Norca, i kasnije Damira Tomljanovića Gavrana iz 1. GBR učinkovito obranjen.
- nastavlja se -
Foto: UCM
