POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
"ALFE" (2/5)
- nastavak
Milković je pojasnio kako su nastajale te jedinice, odnosno na koji način i u kakvim uvjetima su ustrojene „Alfe“. Ustrojiti takvu postrojbu nije bilo nimalo jednostavno.
Naime, sigurnosno stanje bilo je poremećeno, zemlja je bila u ratu, a prijeratni sastav policije također nije bio na odgovarajućoj kvalitativnoj razini iz dobro poznatog razloga što su do posla u policijskim postajama mnogo lakše dolazili pripadnici srpske nacionalnosti. Takvo što može se vidjeti pregledom zaposlenika policijskih postaja i po tom „fenomenu“ grad Zagreb nije bio izuzetak.
„Alfe“ su se 23. srpnja 1991. godine popunile sa 100 dragovoljca koji su odgovarali potrebnim psihofizičkim kriterijima za pristupanje postrojbi MUP-a za specijalne namjene. Dopis o osnivanju PJP Zagreb, potpisao je načelnik Odjela za poslove policije, Zdravko Šeničnjak, u kojemu između ostaloga piše: „U prilogu vam dostavljamo spisak djelatnika koji su iz organizacionih jedinica PU Zagreb određeni u Posebnu jedinicu Policijske uprave Zagreb. Napominjemo da je na spisku ukupno 100 djelatnika, dok će broj do 120 biti popunjen u što kraćem roku…“.
Unatoč propagandi ratnih huškača o „jakim snagama MUP-a“, realnost je bila posve drugačija
Mali je bio broj onih koji su dragovoljno pristupali u udarne postrojbe hrvatske vojske i policije, no oni koji su pristupili, učinili su to sa srcem. Također, iako „specijalci“, pripadnici ove postrojbe bili su suočeni s nizom priličnih problema logističke naravi.
Primjerice, nije im bio osiguran adekvatan smještaj. Prvo su boravili u prostorijama Policijske stanice Centar, poslije su se privremeno preselili na Svetice i zapravo je na neki način šteta što nisu dostupne fotografije tog smještaja kako bi javnost bolje pojmila koliko je bio težak proces stvaranja hrvatskih oružanih snaga, pa čak i po pitanju davanja logističkih prioriteta jednoj elitnoj postrojbi. Zbog prostora nedovoljnog za boravak cjelokupne postrojbe, pripadnici „Alfi“ podignuli su dva vojnička šatora, što je tijekom jeseni rezultiralo zdravstvenim problemima.
Zanimljivo, unatoč statusu specijalne policije, adekvatan smještaj „Alfama“ nije bio osiguran sve do početka 1992. godine kada je jedinica premještena na Senjak (Oranički odvojak bb), u prostore bivšeg stacionara za stipendiste Saveznog sekretarijata za Narodnu obranu. Smještaj i prateći sadržaji bili su odgovarajući i „Alfe“ su se zadržale na Senjaku do 2001. godine.
U knjizi je pojašnjeno na koji način je provođena stroga selekcija i kasnija izobrazba pripadnika „Alfi“, ali i razjašnjeno kako to izgleda u mirnodopskom razdoblju, odnosno kako je funkcioniralo za vrijeme rata. Tijekom 1991. godine, nakon vrlo stroge selekcije i obuke, nije bilo vremena za tzv. „probni rad“, već su se izabrani specijalci slali na teren, u vatru.
Prije kronološke analize djelovanja postrojbe u ratu, Milković je objasnio zapovjednu hijerarhiju i formaciju aktivnog sastava „Alfi“. Uz minimalne korekcije, odnosno povećanje broja ljudstva, ovako izgleda zapovjedna struktura SJP „Alfa“ tijekom rata: zapovjednik, pomoćnik zapovjednika, policijski službenik instruktor specijalističke obuke, policijski službenik vođa specijalističke grupe, policajac-specijalac (broj specijalaca rastao u donošenju novih ustroja), te policijski službenik za tehničke poslove i daktilograf.
Raketno topnička bitnica
„Alfe“ su imale i specijalizirana odjeljena, te pričuvni sastav. Na ponos „Alfama“, ali i cjelokupnom sastavu specijalnih jedinica MUP-a, bila je njihova Raketno topnička bitnica kojoj je zapovjedao Josip Turkalj.
Topnicima „Alfi“ izuzetno značajno bilo je osvajanje vojarne Velika Buna gdje su zaplijenjene znatne količine topničkog oruđa, također i minobacači 120 mm. Iako su policajci-topnici djelovali već prilikom osvajanje te vojarne, prilika da se iskažu uslijedila je tek u Operaciji Maslenica.
Topnička bitnica za tu operaciju popunjena je s dva višecjevna lansera raketa RAK 128 mm i dva jednocjevna lansera 107 mm. Zanimljivo, ta oruđa stigla su neposredno uoči početka operacije, pa se obuka provodila „u hodu“, no rezultati koji su odrađeni bili su impresivni. Upravo je djelovanje topništva na Velebitu iznenadilo i unijelo nered u redove protivnika, koji se nije nadao da će ih hrvatske snage gađati teškim minobacačima i lanserima.
Nadalje, topnici su se pokazali vrlo preciznima i na taj su način pospješili brzo prodiranje skupnih pješačkih snaga policije, istovremeno u hodu premještajući paljbene položaje.
Valja naglasiti da su s topnicima „Alfi“ zajednički djelovali topnici ATJ Lučko, zadarskih „Poskoka“, karlovačkih „Gromova“, „Jastrebova“ iz Šibenika. I u kasnijim operacijama, topništvo „Alfi“ polučilo je iznimne učinke.
Mile Turkalj, prisjetio se ustrojavanja jedinice, posebno se osvrnuvši na djelovanje u Operaciji Bljesak gdje su topnici djelovali u iznimno teškim uvjetima:
„Stalno smo bili u neprijateljskom okruženju, stalno nalazili njihove tragove oko sebe, na nekih 200 metara od naših položaja…Pucali smo tada na nekih pet i pol kilometara na 15 metara od položaja naših specijalaca, znači da je rizik bio nevjerojatan. Ni sam ne znam kako sam se usudio pucati. Naša prva ispaljena mina taj dan pala je na dva metra od četničkog rova, druga je uletjela u njihov rov. Tako da smo s tri-četiri precizno ispaljene mine razbili cijelu crtu njihove obrane. To je bilo samo prvi dan“.
- nastavlja se -
Foto: 1. hrt.hr, 2. - 4. scrshot Youtube
Autor: Tomislav Šulj
