UCM

Ime hrvatskog slikara i grafičara Ede Murtića, koji je 2. siječnja 2005. umro u Zagrebu, dugi se niz godina poistovjećivalo s apstraktnim slikarstvom.

No, ta naznaka osiromašuje širinu, otvorenost i značenje stvarnog Murtićeva djela. Nakon Obrtne škole u Zagrebu, Akademija u Beogradu i Zagrebu, partizanskog razdoblja u II. svjetskom ratu, Murtić je otišao u SAD i Kanadu gdje se susreo s aktualnim tendencijama apstraktnog ekspresionizma.

...

Već na samom početku slikar je pokazao iznimnu darovitost, znanje kompozicije i crtanja figurativnog. To što se opredijelio za vlastitu umjetničku slobodu s otklonom k apstrakciji nije bio izbor iz nužde, nego izraz snažne umjetničke volje i intelektualne znatiželje.

Njegov žustri potez, kolorit i gesta iz koje uvijek zrače golema energija i ekspresija tvore prepoznatljivi murtićevski stil. Često je govorio: Iskustvo ne slabi, nego intenzivira umjetnički čin. S 20 godina jedno platno sam radio i po mjesec dana. Danas je ponekad i nekoliko sati dovoljno. Onda sam ja istiskivao sebe na platno – danas se boja istiskuje iz mene. Boje mog iskustva, a ne više iskustvo mojih boja!

Boje su to, prvo mediteranskih krajolika – prava eksplozija svjetlosti, – a poslije živi kolorit istarskih krajolika, posebice Vrsara. Već za života Edo Murtić postao je legendom: prvu je samostalnu izložbu imao u Zagrebu 1935., a zatim 150 samostalnih i tristotinjak skupnih izložba, u zemlji i inozemstvu. U mnogim razgovorima opravdavao je svoju golemu produktivnost.

Kvantiteta ne zatire kvalitetu, govorio je. Navodio je primjer Vlahe Bukovca koji je izradio stotine izvrsnih portreta. Veliki umjetnik umro je u Zagrebu 2005. godine.

Edo Murtić je jedan od samo nekoliko hrvatskih umjetnika koji su stekli svjetsko priznanje i čija se djela nalaze u zbirkama renomiranih muzeja i galerija u svijetu, od Tate Gallery do galerije Peggy Guggenheim i Davida Rockfellera. Nazvan hrvatskim Picassom, Murtić se lagodno kretao u svim likovnim medijima (grafika, kazališna scenografija, keramika, mozaik, tapiserija, slikanje neslikarskim i industrijskim materijalima poput emajla), prateći svjetske trendove bez epigonstva.

Prozvan je “slikarem vulkanske snage i geste” koji je još za života postao “hodajuća institucija” čiji su rukopis mnogi kopirali, a uspješno posvajali samo rijetki. Iako, naravno, nikad u potpunosti – eksplozivni duktus ili potez kista odaje slikarov rukopis i izraz je njegova i temperamenta i stila; faktura, pokret umjetnikove ruke koja drži kist – ostaje jedinstvena. Murtić je živio i radio u Americi, Kanadi, Zagrebu i Vrsaru. Umro je 02.01.2005., u 84 godini života.