DOMOLJUBNO PERO
Predrag Babić
(Pjesma je posvećena bratiću Nenadu Babiću, 1968.-1995., zapovjedniku Oklopne bojne, 1. gardijske brigade)
Ima tamo, na Markovome polju, spomenik neki;
Svih mojih heroja, dragi čovjek leži.
Ne, to nije on; bolje bi bilo
Da ovdje ležim ja.
Tišina, sviraju tužne trube,
A neke žene uplakane
Jecajući kraj groba stoje
I ljubavi njihove zauvijek se gube.
Ne opraštam se s tobom
Prijatelju dragi,
Nemam ja za to ni srca ni snage
Jer ti vječno živiš sa mnom.
Nikada se nismo puno sreli,
moj dragi prijatelju; jer riječi
Su ionako suvišne bile,
A volio sam te, kao i ti mene.
Još uvijek, tamo na Markovome polju,
Tužno sviraju trube
Koje ću slušati
Do kraja života svog.
I prodiru njihovi zvuci,
Koračaju legije rimske
A šablone crveno-bijelo-plave
Ratnicima i herojima,
Poput tebe i mene
U srcima do smrti titraju.
Foto: 1. UCM
