BLOG
Poštovani suborci, branitelji, Hrvatice i Hrvati !
Čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja! Čestitam Vam 22. obljetnicu vojno-redarstvene operacije "Oluja" koja nam je donijela slobodnu Domovinu Hrvatsku!
Nakon silnog stradanja našeg naroda u nametnutom ratu, nakon rušilačkog pohoda neprijateljskih hordi na Lijepu našu, završetkom "Oluje" završili smo tešku borbu. Mogli smo odahnuti i reći narodu: „Gotovo je! Pobijedili smo!“ Oslobodili smo Hrvatsku, izašli smo uzdignute glave, ponosni! Ipak, do pobjede smo došli krvavim putem. Izgubili smo očeve, majke, djecu, prijatelje, suborce, hrvatskog čovjeka, čovjeka koji je dao život za Domovinu! Ostali smo invalidi, bez dijelova tijela, no danas neka nas svaki ožiljak ne sjeća na patnje već na pobjedu! I iako su najveći ožiljci u našim srcima, budimo ponosni! Borili smo se da naša djeca danas slobodno žive!
...
Ipak, prošle su godine i godine, a neprestano gubimo taj osjećaj ponosa. Svih ovih godina mnogi nas prozivaju i nazivaju pogrdnim imenima. Za njih smo lažni branitelji i paraziti. Kažu da imamo povlaštene mirovine, a ne razmišljaju da smo bolesni i ranjeni.
Ako je povlastica ostati bez dijelova tijela, zdravlja i mladosti koja je ostavljena na krvavom hrvatskom tlu, ako je povlastica držati brata po oružju u svojim rukama dok umire i ne možeš mu pomoći, ako je povlastica skupljati dijelove tijela onih s kojima smo malo prije razgovarali što ćemo raditi kada rat završi… onda je povlastica danima, tjednima, mjesecima biti u rovu u svim vremenskim uvjetima, bez sna i vode, uz konzervu ribica, čekajući novu neprijateljsku granatu. Onda priznajem, povlašten sam.
A zašto smatram da sam povlašten? Zato što sam imao priliku, čast i privilegiju braniti i osloboditi Hrvatsku.
Samo ću vam kratko ispričati svoju životnu priču. 90-ih godina su govorili da sam Tuđmanov plaćenik. Iako mi ide na ponos, nisam bio ni plaćenik ni plaćen. Na početku jugo-komunističke agresije imao sam 100 maraka. Kasnije, nakon prvih žrtava, ranjavanja, rušenja i spaljivanja naših hrvatskih gradova i sela svi su me tapšali po ramenu, čestitali mi i ponosili se mnome. Kada je završio rat slika se ponovno promijenila. Bio sam parazit koji nezasluženo, bez ikakvih prava iskorištava Hrvatsku.
Dragi moj hrvatski narode!
Otvorite oči, probudite se! Skinite taj jugo-komunistički jaram i probajte živjeti u zajedništvu. Riješite se te zavisti i pohlepe. Prestanite gledati samo svoju osobnu korist, budite ljudi. Jedna pjesma govori da ništa od tog surovog bogatstva nećemo ponijeti gore sa sobom.
Dragi Bog od nas traži da ljubimo bližnjeg svoga, a to je ono važno.
I ljubili vi nas ili ne, mi branitelji smo ovdje, još uvijek živimo s vama. Nećemo se povući ili pobjeći baš kao što nismo ni davne '91. godine! Sve što tražimo od vas je da nas prestanete prozivati i optuživati. Tražimo samo mir i dostojanstvo. Umiremo mladi, životni vijek nam je skraćen.
Ne brinite, nećemo tako dugo opterećivati taj državni budžet kao naši drugovi partizani.
Danas, dok smo još ovdje, vjerujmo u našu budućnost, složnost i blagostanje naše Domovine! Ponosni na čistu, pravednu i veličanstvenu pobjedu i mir svih dijelova Hrvatske i hrvatskog naroda!
U ime onih čiji su životi položeni na oltar Domovine, onih čija je krv prolivena, u ime teških rana onih tjelesnih, ali i duševnih, želim Vam puno uspjeha i sreće! Sve najbolje, svako dobro s uvjerenjem da nikada nećemo zaboraviti naše drage heroje i suborce! Također ne zaboravimo našeg vrhovnog zapovjednika i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana i njegove riječi: „Imamo svoju Hrvatsku!“
Budimo složni i živimo u zajedništvu barem približno kao '95.!
Bogu i Domovini vjerni !
Predsjednik Udruge "Crne Mambe" - Ninja
Foto: 1. DPCM
Autor: Ivica Šafarić - Ninja
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.