DUHOVNOST
IDEŠ LI U CRKVU SAMO DA SE SVIDIŠ LJUDIMA?
Piše: Vjeroučitelj I.D.
Svaki je čovjek religiozan (religioznost), navezan na više Biće od sebe kako god ga on zvao. To je naše početno stanje s kojim se rađamo.
Ne navežeš li se na Boga tko zna na što ćeš se navezati. Neki misle da je Bog nadomjestak njihovih nemoći i neznanja. Mnogi opet govore da im je život prazan. Čini se da znanost, tehnologija i materijalno bogatstvo ne mogu dati zadnji smisao našem životu.
...
Logično je da rijeke imaju svoj izvor, a tako i naše težnje bez svog izvora ne bi postojale. U različitim životnim okolnostima usmjereni smo prema određenoj religiji ili negiranju iste. U nama je čežnja koja nas vodi da tražimo smisao svog života, naš izvor, da želimo upoznati svog Stvoritelja kako god ga zvali.
Po naravi smo okrenuti prema Bogu osobito kad se susrećemo s rubnim pitanjima smrti, patnje i neznanja. Tražeći odgovore na pitanja smisla života ustvari tražimo odgovor na pitanja o Bogu. Razvoj naše religioznosti ovisi o utjecaju društva koje čak može isticati da Bog ne postoji.
Većina ljudi izvanjski pripada religioznoj skupini (religija) koja ima svoje vjerovanje, obrede i moralna pravila. Razlikujemo politeističke (mnogoboštvo) i monoteističke (jednoboštvo) religije. Isus se sukobljava upravo s religioznim jednobožačkim židovskim prvacima, „pravim vjernicima“:
Jedne je subote naučavao Isus u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.
Nadstojnik sinagoge — ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio — govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!" Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?" Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio. (Lk 13, 10-17)
Naša duša želi potpuno povjerenje, osmišljen život i vječnu sreću, red i moralna dobra, uspjeh, ljepotu i sklad, Boga. Nemoćni smo odgovoriti na pitanja koja izlaze iz dubine našeg bića, jer nas ona nadilaze, opterećuju i zato se okrećemo Bogu. Mnogi vjernici obavljaju izvanjske dužnosti a to nema veze s vjerom. Ideš li ti u crkvu samo da se svidiš ljudima?
Vjera je osobni odnos s živim Bogom. Krštenje, Prva pričest, krizma nas samo usmjeravaju na Boga, na naš osobni odnos s Njim. Lijepo je pripadati zajednici vjernika ali nedovoljno za spasenje. Osobna vjera je ključ spasenja. Isus nije bez razloga pitao učenike što misle o njemu. To pita i tebe. Naši zemaljski tragovi početak su davanja odgovora onome koji nas je postavio u ovaj život.
Blagdan Svih svetih i Dušni dan pravo je vrijeme za takva pitanja. Jedino ako ne smatramo da se to odnosi na nekog drugog. Sve ovisi o tebi.
Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! (Mt 21,31)
Foto: 1. DPCM