DUHOVNOST
JEDNE NOĆI
Bezbroj puta prolazimo kroz vrata ne razmišljajući kamo vode i što se sve može naći iza njih. Jednom kad dođe smrt proći ćemo kao kroz vrata koja vode iz života u smrt i iz smrti u život.
Teško je govoriti o smrti. Svatko tko se rodio jednom mora i umrijeti. Kada? Taj dan zna samo Bog. Zbog toga se ne trebamo tjeskobno brinuti. Važno nam je prolaziti ovim svijetom čineći dobro, poput Isusa. O tome nalazimo zapis u knjizi Djela apostolska.
...
Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«
»Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.«
»On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!«
»Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.« (Dj 10,34-43)
Isus je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio smrt i otvorio nam nebo. Smrt više nije kraj našeg života. Bolan je to prijelaz u veliku radost. Uvijek valja biti spreman za trenutak susreta s Gospodinom. Stvarno živiš samo onoliko koliko si vremena posvetio drugima i koliko si ih volio. Isus je u tome bio savršen.
Mudri grčki filozof Sokrat, nekoliko stotina godina prije Isusova rođenja, pred smrt je odgovorio na pitanje boji li se smrti: „U svojoj mladosti nastojao sam dobro živjeti, a u starosti nastojim dobro umrijeti. Pošto sam kao mladić pošteno živio, zato sada veseo očekujem smrt. „
...
Svake godine, u mjesecu studenome, na poseban način se sjećamo naših pokojnika, koji su bili među nama, a sada uživaju u ljepoti i radosti vječnog života. To su svetkovina Svi sveti i spomendan Dušni dan. U molitvi smo povezani s njima, a svoje poštovanje i sjećanje pokazujemo posjećivanjem njihovih grobova. Tada ih kitimo cvijećem i palimo svijeće, koje znače našu vjeru u uskrslog Isusa Krista, koji je pobjednik tame i smrti.
Kao kršćani vjerujemo u vječni život koji će se ostvariti nakon našeg ovozemaljskog života. Taj dar nam je darovan, Isus ga je darovao svojom mukom, smrću i uskrsnućem.
Bog nas želi imati uvijek u svojoj blizini kao brižan Otac. On je svom očinskom srcu pribrojio branitelje, poginule, nestale i umrle, kojima iskazujemo zahvalnost za žrtvu, za primjer kako se voli domovina.
Jedne noći
Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.
A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.
I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema.
Dobriša Cesarić
Foto: Morgan Matijević
